Poslovni broj: 26 Gž-1246/2020-2

Poslovni broj: 26 Gž-1246/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. S., OIB: ..., iz B., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice Općine B., OIB: ..., B., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice – S. S., OIB: ..., iz B., i I. S., OIB: ..., iz B., koje zastupaju punomoćnici K. S. i J. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva S.&K. d.o.o. u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi umješača S. S. i I. S. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-218/2019 od 25. kolovoza 2020., dana 23. studenog 2020.

r i j e š i o    j e

              Prihvaća se žalba umješača S. S. i I. S., te preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-218/2019 od 25. kolovoza 2020. pod toč. II. izreke i rješava:

              Nalaže se tužitelju naknaditi umješačima S. S. i I. S. trošak postupka od 3.875,00 kn, u roku od 15 dana.

Navedeno rješenje pod toč. I. i III. izreke ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena, pod toč. II. izreke odbačen je zahtjev umješača S. S. i I. S. za naknadu troškova postupka kao nedopušten, te je pod toč. III. izreke odgođen uviđaj zakazan za 7. rujna 2020. u 08,45 sati.

Navedeno rješenje pod toč. II. izreke, pravodobno izjavljenom žalbom, pobijaju umješači S. S. i I. S. (u daljnjem tekstu: umješači) zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje, odnosno podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba umješača je osnovana.

U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podneskom od 29. srpnja 2020. povukao tužbu i da se tuženica usuglasila povlačenju tužbe pa je temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a utvrdio toč. I. izreke rješenja da je tužba povučena. Nadalje se navodi da su umješači podnijeli zahtjev za naknadu troškova postupka, te da oni kao treće osobe koje sudjeluju u parnici na strani tuženice nemaju pravo podnijeti zahtjev za naknadu troškova postupka, jer je čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan (samo) tuženiku naknaditi troškove postupka, radi čega je zahtjev umješača za naknadu troškova postupka odbacio kao nedopušten toč. II. izreke rješenja.

U žalbi umješači navode da su se podneskom od 7. kolovoza 2020. usuglasili povlačenju tužbe i podnijeli zahtjev za naknadu troškova postupka. Kako je postupak okončan povlačenjem tužbe, to ima za posljedicu da se naknada troškova ne može tražiti po načelu causae, nego po načelu culpae temeljem kojeg je stranka neovisno o ishodu postupka dužna nadoknaditi troškove koje je prouzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio u smislu čl. 156. st. 1. ZPP-a. Kako je umješačima nastao trošak krivnjom tužitelja, to smatraju da im pripada pravo na naknadu troškova sukladno postavljenom zahtjevu.

Osnovani su žalbeni navodi umješača kojima ističu da je o njihovom zahtjevu za naknadu troškova postupka prvostupanjski sud odlučio pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Iako je čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, ta se obveza po ocjeni ovoga suda odnosi i na troškove umješača na strani tuženika. Naime, suprotno tumačenje bilo bi u protivnosti s činjenicom da umješač slijedi sudbinu stranke kojoj se pridružio u smislu odredaba koje propisuju status umješača (čl. 206.-209.a ZPP-a). Posljedično svom pravnom položaju umješač ima pravo na naknadu troškova postupka od protivne stranke u situacijama kada bi i stranka kojoj se pridružio imala pravo na naknadu troškova. Identično pravno stajalište izrazio je ovaj sud u rješenju od 29. kolovoza 2018. broj Gž-1336/18-2.

Umješači imaju pravo na trošak zastupanja na ročištima od 8. svibnja i 1. srpnja 2019. temeljem Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa) po 1.250,00 kn i na ročištu od 22. srpnja 2019. temeljem Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 37. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife od 1.375,00 kn, što ukupno iznosi 3.875,00 kn. Nemaju pravo na trošak sastava podneska od 27. svibnja 2019. jer su sve dokazne prijedloge trebali istaknuti na pripremnom ročištu, kao niti na trošak sastava podneska od 8. srpnja 2019. jer je umješač I. S. mogao dati izjavu o stupanju u parnicu na ročištima za koja je dosuđen trošak obzirom je zastupan po istom punomoćniku kao i umješač S. S., pa se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu umješača i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačio rješenje i obvezao tužitelja naknaditi umješačima trošak postupka.

U Varaždinu 23. studenog 2020.