Poslovni broj: 2 P-388/2019-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Vesni Žužić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz L., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. Z. iz V. G., OIB: …, zastupan po punomoćniku N. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & K. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne rasprave dana 7. listopada 2020. u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 20. studenoga 2020.,

p r e s u d i o j e :

I.O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u V. G., broj Ovr-14/19 od 25. ožujka 2019. tuženika ovrhovoditelja A. Z., V. G., OIB: …, protiv tužitelja-ovršenika Z. V., L., OIB: …, na % dijela nekretnina upisanih u zkj.ul.broj … k.o. L., i to kč.br. … u L., Kuća broj 6 i dvorište u L., kč.br. … vrt u L., dvorište i oranica vrt u L., kč.br. … vrt u L. Voćnjak vrt u L.; kč.br. … vrt u L., oranica vrt u L..

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u roku 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kn, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim isti predlaže da se utvrdi nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u V. G., poslovni broj Ovr-14/19 od 19. kolovoza 2019., sve uz naknadu parničnog troška.

Poslovni broj: 2 P-388/2019-16

Naime, tužitelj je podnio tužbu prema uputi iz Zaključka Općinskog suda u V. G., poslovni broj Ovr-14/19-13 od 19. kolovoza 2019., kojim Zaključkom se ovršenik, ovdje tužitelj, upućuje da u roku 15 dana od dostave citiranog Zaključka pokrene parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena i to iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona.

Naime, tužitelj je protiv citiranog Rješenja o ovrsi podnio žalbu u kojoj je, između ostalog, istaknuo da je predmetno potraživanje podmirio, a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona.

Tužitelj u tužbi tvrdi da je Rješenje o ovrsi doneseno temeljem Sudske nagodbe kojom se isti obvezao vratiti tuženiku 150.000,00 kn u 3 jednaka godišnja obroka.

Ističe da se obvezao vratiti tuženiku taj iznos, iako mu u stvarnosti nije dugovao ništa niti je ikada od njega pozajmio bilo kakav novčani iznos. Dapače, ističe da iznos od 125.000,00 kn u kući tužitelja tužitelju je predao brat tuženika M. Z., a ne tuženik te da je jedini razlog zbog kojeg se tužitelj obvezao vratiti predmetni novac je taj što je s tuženikom u to vrijeme bio u poslovnom odnosu pa je to bio način kompenziranja međusobnih potraživanja. Ističe da je novac vratio preko preplaćenog iznosa za plastenik uplaćen Trgovačkom društvu E.-K. d.o.o., a kojeg je vlasnik brat tuženika M. Z.

Nadalje, tužitelj u tužbi elaborira da nekretnina koja je ovršena je jedina nekretnina u suvlasništvu njega i njegove majke te da na njoj nije niti moguće provesti ovrhe, sukladno čl. 75. Ovršnog zakona te da na toj nekretnini više od desetljeća žive tužitelj, njegova supruga i njegova majka.

Nadalje, ističe da sukladno Elaboratu nalaza i mišljenja o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine stalnog sudskog vještaka B. S., tržišna vrijednost nekretnine čk.br. … upisane u zk.ul.broj … k.o. L. iznosi 1,109.691,00 kn, odnosno 152.454,52 EUR-a. Stoga predlaže da se ovrha ograniči isključivo samo na tu česticu pa da je ovrha na nekretninama u zk.ul.broj … k.o. L. u potpunosti suvišna i pretjerano tegotna za tužitelja.

Tužitelj smatra da tuženiku ne duguje ništa, međutim navodi da je svjestan Sudske nagodbe koju je potpisao, no ipak predlaže da se ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u V. G., poslovni broj Ovr-14/19 od 25. ožujka 2019. proglasi nedopuštenom u odnosu na nekretnine upisane u zk.ul.broj … k.o. L. na % dijela u suvlasničkom dijelu tužitelja.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi svim navodima tužitelja te ističe da je Općinski sud u V. G. svojim Zaključkom od 19. kolovoza 2019. uputio tužitelja da pokrene parnicu radi utvrđenja nedopuštenom predmetnu ovrhu iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona te da sukladno odredbama istoga članka tužitelj u svojoj tužbi uopće ne spominje niti dostavlja dokaze da bi tražbina tuženika prestala na temelju neke nove činjenice koja je nastala nakon zaključenja Sudske nagodbe, odnosno da bi tužitelj tuženiku djelomično ili u cijelosti podmirio tražbinu.

Nadalje, ističe se da iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da tužitelj u stvari traži utvrđenje ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. točka 6. Ovršnog zakona, a iz kojeg razloga tuženik uopće nije niti upućen u parnicu temeljem ZaključKa Općinskog suda u V. G., poslovni broj 14/19 od 19. kolovoza 2019. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

Poslovni broj: 2 P-388/2019-16

U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u ovosudni Zaključak poslovni broj 14/19-13 od 19. kolovoza 2019., u račun … E.-K. d.o.o. od 2.12.2008., u Izvadak iz zemljišne knjige, zk.ul.broj … k.o. L. i zk.ul.broj … k.o. L., u presliku Sudske nagodbe sastavljene pred Općinskim sudom u V. G. u spisu poslovni broj P-483/2011 dana 25. travnja 2013. te u zk.ul.broj … k.o. S. F. i J.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

U predmetnom postupku valjalo je, a sukladno Zaključku ovoga suda poslovni broj Ovr-14/19-13 od 19. kolovoza 2019., utvrditi činjenicu da li je predmetno potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tuženika, podmireno, a kako je to naveo tužitelj, prije ovršenik, u svojoj žalbi.

Naime, tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona, a koji propisuje da se parnica može pokrenuti ako je parnica prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja Sudske ili Upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

Suprotno odredbama citiranog članka, tužitelj ne dostavlja dokaze da bi tražbina tuženika prestala na temelju neke nove činjenice koja je nastala u vrijeme nakon zaključenja Sudske nagodbe niti da bi tuženiku u cijelosti ili djelomično podmirio tražbinu.

Naime, tužitelj paušalno navodi da je novac tuženiku vratio preko preplaćenog iznosa za plastenik uplaćen trgovačkom društvu E.-K. d.o.o., a kojeg je vlasnik brat tuženika.

Predmetni isti dostavlja uz tužbu presliku predmetnog računa, iz kojeg je vidljivo da je račun izdan od E.-k. d.o.o. OPG V. Z. na iznos od 531.130,78 kuna, a predmetni račun je datiran dana 2.12.2008. godine.

Sudska nagodba, temeljem koje je pokrenut ovršni postupak, sklopljena je 25. travnja 2013. u spisu poslovni broj P-483/2011 te je ista postala ovršna s istim datumom 25. travnja 2013.

Navedenom Sudskom nagodbom Z. V., ovdje tužitelj, obvezuje se isplatiti A. Z., ovdje tuženiku, iznos od 150.000,00 kn u 3 jednaka godišnja obroka po 50.000,00 kn, s time da obroci dospijevaju dana 15. srpnja 2014., 15. srpnja 2015. te 15. srpnja 2016., a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja pa do isplate.

Tužitelj Z. V. obvezao se tuženiku A. Z. isplatiti iznose na tekući račun kod Z. b. d.d. te su ujedno pod točkom 3. citirane Sudske nagodbe stranke suglasno izjavile da su ovom Nagodbom po svim osnovama razriješile međusobne odnose koje vode u predmetnima pred Općinskim sudom u V. G., poslovni broj P-483/2011 i P-105/2013 te da nemaju međusobnih tražbina jedan prema drugome te da se odriču postavljanja bilo kakvih novčanih zahtjeva po zaključenom Ugovoru o zajmu i poslovnoj suradnji od 22. srpnja 2008. te su suglasni da citirani predmetni Ugovor više nema nikakvog pravnog učinka.

Prema tome, Sudska nagodba sklopljena je 25. travnja 2013., a račun na koji se tužitelj poziva datira od 2.12.2008. te je stoga nelogično i nevjerodostojno da bi novac vratio preko preplaćenog iznosa za plastenik uplaćen trgovačkom društvu E.-K. d.o.o. u vlasništvu brata A. Z., M. Z., da bi potom 5 godina kasnije sklapao Sudsku nagodbu gdje se obvezuje tuženiku platiti iznos od 150.000,00 kn i pri tome izjaviti da jedan prema drugome

Poslovni broj: 2 P-388/2019-16

potpisom i sklapanjem Sudske nagodbe nemaju jedan prema drugome nikakvih potraživanja te da Ugovor o zajmu i poslovnoj suradnji od 22. srpnja 2008. nema nikakvog pravnog učinka.

Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz da bi tražbina prestala temeljem činjenice koja je nastala u vrijeme kada je više nije mogao istaknuti nakon zaključenja Sudske nagodbe.

Što se tiče činjeničnog opisa tužbe gdje proizlazi da tužitelj traži utvrđenje da se ovrha ograniči samo na česticu upisanu u zk.ul.broj … k.o. L. i to čk.br. …, odnosno da se ovrha proglasi nedopuštenom na % dijela nekretnina upisanih u zk.ul.broj … k.o. L., valja istaći da se radi o razlogu navedenom u čl. 50. st. 1. točka 6. Ovršnog zakona, a zbog kojih razloga tužitelj uopće Zaključkom ovog suda od 19. kolovoza 2019. nije niti upućen u parnicu.

Uzgred, valja napomenuti da tužitelj osim što u suvlasništvu ima nekretnine upisane u zk.ul.broj … k.o. L. te u vlasništvu nekretninu upisanu u zk.ul.broj … k.o. L., isti je vlasnik u cijelosti nekretnine upisane u zk.ul.broj … k.o. S. F. i J., u naravi stana u visokom potkrovlju ukupne površine 80,13 m2 pa se doista ne radi o jedinoj nekretnini koja bi bila u suvlasništvu ili vlasništvu tužitelja, sukladno čl. 75. Ovršnog zakona.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je to riješeno pod točkom I izreke presude.

Netočni su navodi tužitelja da se radi o supsidijarnim obveznicima koji za obvezu glavnog dužnika odgovaraju nakon neizvršene obveze istoga, već je iz navedenog Sporazuma nesporno da su tužitelji

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Tuženiku su kao opravdani priznati sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, pristup ročištu dana 7. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kn, ukupno 2.000,00 kn uvećano za PDV od 25% ili 500,00 kn, što ukupno iznosi 2.500,00 kn, uvećano za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 400,00 kn, pa se tako dobiva sveukupno presuđeni parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kuna, a koji trošak je dužan tužitelj naknaditi tuženiku.

Zbog svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 20. studenoga 2020.

S u d a c :

Vesna Žužić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda na Županijski sud.

Dokument je elektronički potpisan:
VESNA ŽUŽIĆ

Vrijeme potpisivanja:

20-1 1-2020

14:05:08

milila

DN:

C=HR

O=OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

2.5.4.97^130D48523332323834373339343739

L=VELIKA GORICA

S=ŽUŽIĆ

Poslovni broj: 2 P-388/2019-16