REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 69 Pž-1773/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice
Omazić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA IZA DUCTOR d.o.o. u stečaju,
Preradovićeva 13, Zagreb, OIB 27263907589, protiv tuženika ERSTE &
STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, kojeg
zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica u Rijeci, Trg 128. brigade hrvatske vojske 4, radi
utvrđenja nepostojanja tražbine i brisanja založnog prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-593/2012-31 od 6. ožujka 2014., u
sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2020.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-593/2012-31 od 6.
ožujka 2014. u točkama I. i II. njezine izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci utvrđeno je da ne postoji tražbina
tuženika osigurana založnim pravom na nekretnini pobliže opisanoj u izreci rješenja te je
određeno da se ima izvršiti povrat u prijašnje zemljišnoknjižno stanje i nalažen je upis
brisanja zemljišnoknjižnog stanja uspostavljenog temeljem rješenja Z-10623/04 od 11.
kolovoza 2004., uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa (točka I.
izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 9.862,50 kn s
pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke) i odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu
parničnog troška uz iznosu od 3.437,50 kn (točka III. izreke).

Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je utvrdio da ne
postoji tražbina tuženika prema društvu Konstruktor d.d., na temelju Ugovora o okvirnom
iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 673/04, na temelju kojega je
upisano založno pravo na nekretnini tužitelja. O troškovima postupka odlučeno je primjenom
čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/11, 148/11,
25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

Poslovni broj: 69 Pž-1773/2020-2 2

Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih dopuštenih razloga u bitnome
navodeći da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nema tražbinu prema društvu
Konstruktor d.d. koja je osigurana založnim pravom na predmetnoj nekretnini. Ističe da su
Ugovor o izdavanju bankovne garancije od 11. kolovoza 2004. i Ugovor o izdavanju
bankovne garancije od 17. kolovoza 2004. sastavni dio Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja
i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 673/04 na temelju kojeg ugovora je i upisana
hipoteka na spornoj nekretnini upravo do okvirnog iznosa zaduženja odnosno do iznosa od

376.000,00 EUR-a. Ističe da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga za spornu nekretninu vidljivo da
je pravo zaloga upisano na navedenoj nekretnini upravo na temelju Ugovora br. 673/04 i da je
stoga pogrešan zaključak suda da je tužitelj stekao knjižno pravo neopterećeno pravom koje
nije bilo upisano u zemljišne knjige u trenutku uknjižbe njegovog prava, budući da je
predmetna hipoteka bila upisana u trenutku kada je tužitelj stekao spornu nekretninu.

Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a
(„Narodne novine“ broj: 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19), u granicama razloga navedenih u žalbi
te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.
t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da
predmetna presuda u točkama I. i II. njezine izreke, nije zakonita i pravilna.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da ne postoji tražbina tuženika
osigurana založnim pravom na nekretnini pobliže opisanoj u izreci rješenja te slijedom toga
zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uz upis brisanja hipoteke.

Iz spisa proizlazi:

- da su tuženik kao vjerovnik i Konstruktor d.d. kao dužnik sklopili 9. kolovoza 2004.
Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini ES 673/04. (dalje:
Ugovor br. ES 673/04),

- da su stranke tog Ugovora, ugovorile da će tuženik dužniku odobravati kredite,
izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge
plasmane iz registrirane djelatnosti tuženika do iznosa od 376.000,00 EUR-a (članak 1.1.),
- da su stavkom 2.2. Ugovora ugovorile da posebni ugovori, koje će stranke sklapati
na osnovu ovog Ugovora, čine sastavni dio Ugovora,

- da radi osiguranja pravovremenog i urednog izvršavanja obveza iz Ugovora br. ES
673/04, kao i pojedinačnih ugovora iz članka 1. Ugovora, dužnik (Konstruktor d.d.) daje
tuženiku založno pravo na nekretnini opisanoj u članku 6. Ugovora odnosno upravo na
spornoj nekretnini,

- da su 17. kolovoza 2004. tuženik i Konstruktor d.d. sklopili su Ugovor o izdavanju
bankovne garancije br. 97010073-5401081602 (dalje: Ugovor br. 602 ) na iznos od 49.299,00
kn i kojim ugovorom je u čl. 8. utvrđeno da su stranke 3. rujna 2003. sklopile Ugovor o
okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju fiducijem nekretnine br. ES 58/03 i 9. rujna 2004.
Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 673/04 i

19. rujna 2003. Ugovor o kratkoročnom limitu br. 206/03 i da ovaj Ugovor br. 602, čini
sastavi dio navedenih Ugovora,

Poslovni broj: 69 Pž-1773/2020-2 3

- da su 11. kolovoza 2004. tuženik i Konstruktor d.d. sklopili Ugovor o izdavanju
bankovne garancije br. 97010260-5401081798 (dalje: Ugovor br. 798) na iznos od

3.194.862,20 kn i kojim ugovorom je u čl. 8. utvrđeno da se navedeni Ugovor br. 798 smatra
sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju fiducijem nekretnine
br. ES 58/03 i Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini br.
ES 673/04,

- da je u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini upisana hipoteka na temelju
Ugovora o okvirnom zaduženju i osiguranju hipotekom na nekretnini ES 673/04 od 9.
kolovoza 2004 za iznos od kunske protuvrijednosti 376.000,00 EUR.

Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama
postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i tih
isprava, pri čemu nisu ostvareni uvjeti za primjenu odredbe čl. 373.a ZPP-a.

Pravilno ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio sporni Ugovor br.
ES 673/04, kao i Ugovore br. 602 i 798. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da predmetnim
pravom zaloga nije osigurana tražbina tuženika na temelju Ugovora 798, već samo tražbina na
temelju Ugovora ES 673/04. Međutim, imajući u vidu odredbe Ugovora ES 673/04 kao i
odredbe Ugovora br. 798, sasvim je razvidno da navedeni ugovori čine jednu cjelinu, a kako
je to upravo i navedeno u čl. 2.2. Ugovora br. ES 673/04 i čl. 8. Ugovora br. 798.

Naime, iz samog Ugovora br. ES 673/04, a posebno iz odredbe čl. 1. Ugovora br. ES
673/04 je razvidno da tim Ugovorom tuženik nije dužniku isplatio nikakva novčana sredstva,
već je iz određenja tog Ugovora, da se radi o „okvirnom“ ugovoru, jasno da će na osnovu tog
Ugovora, banka u skladu sa potrebama dužnika, odobravati dužniku kredite, „izdavati
garancije“, otvarati akreditive i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke.
To znači da tek sklapanjem tih pojedinačnih ugovora, dolazi do stvaranja obveze na isplatu od
strane banke i obveze na vraćanje isplaćenih iznosa od strane dužnika. Upravo navedeno je
svrha okvirnih ugovora, jer se njima samo određuje „okvir“ poslovanja između određenih
subjekata te svi drugi pojedinačni ugovori koje stranke sklope na temelju takvog Ugovora,
čine sastavi dio tog Ugovora.

Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su stranke u čl. 5.1. Ugovora br. ES
673/04 i izrijekom ugovorile da dužnik radi osiguranja pravovremenog i urednog izvršavanja
obveza iz tog Ugovora kao i „pojedinačnih ugovora iz članka 1. Ugovora“, (u članku 1. se
navodi da će se na temelju tog Ugovora sklapati pojedinačni ugovori), daje banci založno
pravo upravo na spornoj nekretnini te imajući u vidu da Ugovor br. 798 čini sastavi dio
Ugovora br. ES 673/04, to je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da spornom hipotekom
nije osigurano potraživanje tuženika na temelju Ugovora br. 798.

Nadalje, tužitelj je tijekom postupka, tvrdio i da je potraživanje tuženika prestalo
plaćanjem i to kroz ovršne postupke protiv društva Konstruktor d.d., te je na navedenu
okolnost predlagao provođenje knjigovodstvenog vještačenja. Osim navedenog, tužitelj je na
tu okolnost dostavio i konto karticu na listu 134. – 144. i 148. – 154. spisa, dok je tuženik na
okolnost da postoji njegovo nepodmireno potraživanje prema društvu Konstruktor d.d.,
dostavio dokumentaciju na listu 164. – 171. spisa (pregled po partiji 5401080798, pregled
partije 5401028777, izvod iz poslovnih knjiga, obračun kamate). Na navedenu okolnost je

Poslovni broj: 69 Pž-1773/2020-2 4

izveden i dokaz saslušanje svjedoka Zinka Grgurića, stečajnog upravitelja dužnika
Konstruktor d.d. Međutim, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije uopće
dao ocjenu izvedenih dokaza, niti je izveo od tužitelja predloženi dokaz knjigovodstvenim
vještačenjem na okolnost plaćanja potraživanja tuženika prema društvu Konstruktor d.d., čime
je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema
razloga o odlučnim činjenicama. Zbog navedenog je i činjenično stanje ostalo nepotpuno
utvrđeno. Napominje se da je sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, ona strana koja iznosi
određenu tvrdnju, dužan tu svoju tvrdnju i dokazati pa je stoga na tužitelju koji tvrdi da
tražbina tuženika ne postoji, leži teret dokaza da to dokaže kao što je tužitelj dužan dokazati i
svoju tvrdnju da je sporno potraživanje tuženika prestalo plaćanjem.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prvostupanjsku
presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako
je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu razloge iznesene u
obrazloženju ovog rješenja, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje na način da će
ocijeniti izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te će ukoliko ocijeni da je to
potrebno, izvesti predloženi dokazni knjigovodstvenim vještačenjem te će potom pravilno
primijeniti materijalno pravo i donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano
obrazložiti.

Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 20. studenog 2020.

Predsjednica vijeća

Ružica Omazić