Poslovni broj 18 P.644/2016-17

REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari tužitelja
I. J. iz D., R. 2…, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. H., odvjetnica iz D., Dr A.S.… protiv tuženika G.D., P. D. …, D., OIB: …, radi isplate iznosa od 52.800,00 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 5. studenog 2020. u prisutnosti
tužitelja i punomoćnika stranaka, 20. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 52.800,00
kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. lipnja 2011. do isplate prema stopi
koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H.narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. nadalje prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje
od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 6.756,00.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 7.600,00 kuna.

Obrazloženje

Tužitelj I. J. je ovom sudu 20. lipnja 2016. podnio tužbu protiv tuženikaG. D., radi isplate. U tužbi navodi da je tuženiku uplatio jamčevinu u iznosu od 52.800,00 kuna za sudjelovanje u javnom nadmetanju radi kupnje stana u čest.zgr. … k.o. G. površine 88,00 m2,

2 Poslovni broj 18 P.644/2016-17

neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i da je u postupku javnog nadmetanja sklopljen kupoprodajni ugovor, ali da je taj ugovor raskinut iz razloga što je tuženik odbio tužitelju izdati potvrdu da stan koji je predmet kupoprodajnog ugovora predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Kako tuženik nije vratio uplaćeni predujam tužitelju do podnošenja ove tužbe, predlaže tužbeni zahtjev prihvatiti, uz
naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže ga kao
neosnovanog odbiti, navodeći kako iznos koji potražuje tužitelj predstavlja jamčevinu za
kupnju nekretnine, od koje kupnje je tužitelj odustao i da stoga, kako proizlazi i iz odredbi
samog natječaja, gubi jamčevinu.

Tijekom postupka sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu, i to raskid ugovora o kupoprodaji od 20. lipnja 2011. (str. 4-5 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20.svibnja 2011. (str. 6-7 spisa), zaključak gradonačelnika G. D. klasa: 940-01/11-03/02, urbroj: 2117/01-01-11-7 od 8. travnja 2011. (str. 9 spisa), nalog P. bankeZ. d.d. od 11. ožujka 2011. (str. 10 spisa), rješenje U. odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje G. D. klasa: UP-I-360-02/11-02/13, urbroj: 2117/01-15-11-1 od 30. svibnja 2011. (str. 11- 12), objavu o javnom nadmetanju za prodaju nekretnina od 26. veljače 2011. (str. 18-19) i saslušao tužitelja I.J. (str. 32-34 spisa).

Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2011. proizlazi da ugovor sklapaju G. D. kao prodavatelj i I. J. kao kupac, da je predmet kupoprodaje, za koju je zaključkom gradonačelnika G. D. klasa: 940-01/11-03-02, urbroj:2117/01-01-11-4 raspisano javno nadmetanje, stan u čest.zgr. … k.o. G. na adresi R. …, D., ukupne površine 88,00 m2, koji se sastoji od pet soba, kuhinje i dva hodnika, da je prodavatelj vlasnik stana, a kupac zaštićeni najmoprimac u tom stanu i da je kupac u posjedu stana. Također proizlazi da je kupac uplatio jamčevinu u iznosu od 52.800,00 kuna, koji iznos se uračunava u ukupan iznos kupoprodajne cijene od 528.001,00 kuna, koju je kupac ponudio na javnom nadmetanju za prodaju stana objavljeno u D. vjesniku 26. veljače 2011., a koja ponuda je prihvaćena zaključkom gradonačelnika G. D. klasa: 940-01/11-03/02, urbroj: 2117/01-01-11-7 od 8. travnja 2011., s time da sekupac obvezuje ostatak iznosa uplatiti u roku od 15 dana od sklapanja ugovora.

Iz raskida ugovora o kupoprodaji od 20. lipnja 2011. proizlazi da G. D. i I. J. suglasno raskidaju ugovor o kupoprodaji stana koji se nalazi u čest.zgr. … k.o. G., na adresi R. … u D., sklopljen 20. svibnja 2011., da je razlog zbog kojeg se ugovor raskida činjenica da je U. odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje G. D. odbio izdati potvrdu da je predmetni stan samostalan uporabna cjelina i da kupac na temelju ugovora o kupoprodaji ne može ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime te da stoga prestaju obveze utvrđene ugovorom.

Pregledom rješenja U. odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje G. D. klasa: UP-I-360-02/11-02/13, urbroj: 2117/01-15-11-1 od 30. svibnja 2011. utvrđeno je da je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde da predmetni stan može biti predmet knjiženja etažnog vlasništva odbijen kao neosnovan iz razloga što je očevidom održanim 24. svibnja 2011. utvrđeno da stan nije u skladu s tlocrtima dostavljenim
uz zahtjev, da je umjesto kuhinje koja se nalazi na tlocrtima u naravi blagovaona iz koje se
ulazi u kuhinju, koje prostorije uopće nema u priloženim tlocrtima, da je kuhinja prema iskazu

3 Poslovni broj 18 P.644/2016-17

tužitelja dograđena negdje 1975. na čest.zem. … k.o. G., S obzirom da dogradnja dakle nije legalna, time ni ucrtana u katastar, a dostavljeni tlocrti stana nisu u skladu s izgrađenim stanom, zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Pregledom objave o javnom nadmetanju od 26. veljače 2011. utvrđeno je da je
predmet prodaje, među ostalim, i stan u čest.zgr. …, sagrađenoj na čest.zem. … k.o. G. na adresi R. …, koji se sastoji od pet soba, kuhinje i dva hodnika, ukupne površine 88,00 kuna po početnoj cijeni od 6.000,00 odnosno ukupno 528.000,00 kuna koji je u posjedu zaštićenog najmoprimca (točka I.), da pravo na kupnju imaju svi punoljetni građani Republike Hrvatske i pravne osobe registrirane u Republici Hrvatskoj (točka II.), da su sudionici natječaja dužni uplatiti novčani polog u iznosu od 10% naznačene početne cijene (točka IV.) I da zaštićeni najmoprimac ima pravo prihvata najpovoljnije ponude u roku od 30 dana od dana obavijesti, po cijeni postignutoj ovim nadmetanjem (točka VII.). U točki VIII. je određeno da će u slučaju neprihvaćanja ponude za kupnju jamčevina biti u cijelosti vraćena ponuditelju istodobno s dostavljanjem obavijesti o neprihvaćanju ponude dok će kupcu čija ponuda bude prihvaćena i s kojim zaključi ugovor iznos jamčevine biti uključen u cijenu, a ako izabrani ponuditelj odustane od sklapanja ugovora odnosno ne sklopi ugovor u roku od 15 dana računajući od dana dostave Zaključka Gradonačelnika kojim je izabran za najpovoljnijeg ponuditelja gubi pravo na povrat jamčevine.

Tužitelj I. J. iskazuje da je prije nekih desetak godina dobio ponudu od G. da otkupi stan u kojem živi od rođenja, da je njegova majka još devedesetih godina podnijela zahtjev za otkup stana, da je taj zahtjev cijelo vrijeme bio kod tuženika, a da je onda u jednom trenutku došlo do toga da se tuženik želio "riješiti" nekih stanova pa da se tako I njemu obratio, a točno na koji način se ne sjeća, ali pretpostavlja da je stigao nekakav dopis. Nadalje navodi da je na ponudu da otkupi stan pristao, da je za to bilo potrebno provesti javni natječaj i da je trebao uplatiti 10% od vrijednosti stana da bi se uopće i mogao javiti i da je taj iznos uplatio, da je bio jedini ponuđač i onda s tuženikom sklopio ugovor o otkupu stana, a kada je nakon nekih petnaest do mjesec dana došla gradska komisija pregledati stan, utvrdila je da stan nije stambena cjelina u smislu da bi ga mogao uknjižiti. Tako je nastala situacija da G. prodaje stan, a da se on ne može uknjižiti kao vlasnik tog stana pa je iz tog razloga ugovor raskinut i, budući da nije njegova krivnja za raskid ugovora, traži povrat predujma kojeg je uplatio. Dodaje da se u vrijeme raskidanja ugovora nalazio na brodu i da je sve radnje u vezi s tim obavljala odvjetnica tako da ga je o ovim okolnostima ona obavještavala i koliko mu je poznato odmah pri raskidu je njoj bilo rečeno da će predujam biti vraćen.

Na poseban upit punomoćnika tuženika je li mu itko od zaključenja ugovora
osporavao pravo vlasništva predmetnog stana odgovara da nije nikada niti bio vlasnik pa damu nitko ne može ni osporavati vlasništvo i da nitko iz G. nije došao i osporavao njegovo vlasništvo. Na upit je li podnio žalbu na rješenje G. D. kojim je odbijena izdati potvrdu da stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu odgovara da ne zna, a na upit je li uplatio cjelokupnu cijenu po ugovoru za predmetni stan odgovara da nije.

Među strankama nije sporno da je tužitelj za sudjelovanje u javnom nadmetanju radi
kupnje predmetnog stana uplatio jamčevinu u iznosu od 52.800,00 kuna, da je u tom postupku sklopljen kupoprodajni ugovor, koji ugovor je raskinut i da uplaćeni iznos nije vraćen. Navedeno proizlazi i iz pregledane objave o javnom nadmetanju za prodaju nekretnina od 26. veljače 2011., zaključka G. D. klasa: 940-01/11-03/02, urbroj: 2117/01-01-11-7 od 8. travnja 2011., ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2011., naloga P.

4 Poslovni broj 18 P.644/2016-17

banke Z. d.d. od 11. ožujka 2011., raskida ugovora o kupoprodaji od 20. lipnja 2011. i iskaza tužitelja.

Međutim, tužitelj smatra da je krivnja za raskid ugovora o kupoprodaji na strani
tuženika i da mu je tuženik zbog toga dužan vratiti uplaćeni iznos jamčevine dok tuženik
smatra da ima pravo zadržati jamčevinu jer je tužitelj odustao od kupnje stana.

Prema odredbi članka 303. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) ako je u trenutku sklapanja ugovora
jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari
kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana,
ako nije što drugo ugovoreno.

Kapara je po svojoj prirodi i obveznopravnim učincima znak da je ugovor sklopljen i
predstavlja sredstvo osiguranja ugovora. Iznos jamčevine koju je tužitelj prije javnog
nadmetanja uplatio tužitelju nema karakter kapare budući da se ona predaje u trenutku
sklapanja ugovora kao potvrda da je između stranaka sklopljen ugovor. Da bi se uplata
određenog iznosa novca smatrala kaparom, u ugovoru mora postojati izričita odredba da se
radi o kapari bez obzira na to što je novac već uplaćen i stvar predana. U protivnom se
uplaćeni iznos novca može eventualno smatrati predujmom. Budući da zakonske odredbe ne
pretpostavljaju da je predaja određenog iznosa novca kapara ako to nije izričito ugovoreno,
iznos od 52.800,00 kuna kojeg je tužitelj uplatio tužitelju djelomično je ispunjenje ugovorne
obveze tužitelja kao kupca.

Osim toga, u situaciji kada je ugovor raskinut sporazumom stranaka, ne primjenjuju se
odredbe o kapari. Ako nije što drugo ugovoreno, učinci sporazumnog raskida prosuđuju se u
skladu s odredbama članka 368. ZOO-a prema kojima su raskidom ugovora obje strane
oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete (stavak 1.), a ako je jedna strana
ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (stavak 2.).
Dakle, tuženik nema pravo zadržati iznos od 52.800,00 kuna kojeg mu je uplatio tužitelj. U
raskidu ugovora o kupoprodaji od 20. lipnja 2011. stranke nisu učinke raskida uredile na
drugačiji način od onog propisanog odredbama članka 368. iako su to u smislu članka 2.
ZOO-a bile ovlaštene učiniti. Štoviše u raskidu od 20. lipnja 2011. je naznačeno da prestaju
obveze utvrđene ugovorom o kupoprodaji.

U odnosu na tvrdnju tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o odustatnini ukazuje se
da je za ovlaštenje jedne ili obje strane da odustanu od ugovora davanjem odustatnine
potreban sporazum ugovornih strana (članak 306. stavak 1. ZOO-a), dakle međusobni
dogovor koji unaprijed ovlašćuje na odustanak. Odredbe ugovora o kupoprodaji od 20.
svibnja 2011. ne sadrže sporazum o odustatnini dok se točka VIII. objave o javnom
nadmetanju od 26. veljače 2011. odnosi na situaciju kada izabrani ponuditelj odustane od
sklapanja ugovora odnosno ne sklopi ugovor u roku od 15 dana od dostave Zaključka
Gradonačelnika kojim je izabran za najpovoljnijeg ponuditelja.

S obzirom da se raskidom ugovora stranke oslobađaju svojih obveza iz ugovora o
kupoprodaji i da je svaka stranka dužna vratiti drugoj ono što je primila, tužbeni je zahtjev
tužitelja kojim zahtijeva vraćanje iznosa uplaćenog tuženiku na ime ispunjenja obveze iz
raskinutog ugovora osnovan.

5 Poslovni broj 18 P.644/2016-17

Osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata, s time da su zatezne kamate
tužitelju, u okviru postavljenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), dosuđene od dana kada je ugovor o
kupoprodaji raskinut. Naime, prema članku 368. stavku 5. ZOO-a strana koja vraća novac
dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila, neovisno o eventualnoj krivnji
za raskid ugovora.

Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2.
ZOO-a, s time da je u odnosu na razdoblje od 1. kolovoza 2015. sud imao u vidu članak 3.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj
78/15, dalje u tekstu: ZIDZOO).

Kako je tužitelj zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena zatražio i za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31.
srpnja 2015., u tom je dijelu tužbeni zahtjev odbijen i za ovo razdoblje dosuđene zatezne
kamate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

U odnosu na troškove postupka odluka je donesena na temelju odredbi članka 154.
stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od

52.800,00 kuna, budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog
zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

Na ročištu od 5. studenog 2020. tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka u
ukupnom iznosu od 14.356,00 kuna, i to troška sastava tužbe od 20. lipnja 2016. u iznosu od

2.500,00 kuna i zastupanja na ročištima od 7. studenog 2017., 24. siječnja 2018. i 5. studenog

2020. u iznosu od po 2.500,00 kuna te PDV od 25% u iznosu od 2.500,00 kuna, kao i trošak
sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 978,00 kuna i presudu u iznosu od 878,00 kuna.

Tužitelju na temelju odredbe Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, dalje u tekstu: OT) pripada nagrada za sastavljanje tužbe, a na temelju odredbe Tbr. 9.
t. 1. OT-a i za zastupanje na ročištima od 7. studenog 2017., 24. siječnja 2018. i 5. studenog

2020., međutim, za svaku navedenu radnju sud je tužitelju, u skladu s odredbom Tbr. 7. t. 1.
OT-a dosudio iznos od po 1.000,00 kuna i pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42. OT-a) u iznosu
od 250,00 kuna za svaku radnju, što ukupno iznosi 5.000,00 kuna.

Trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu priznat je tužitelju iz razloga što je ove
pristojbe obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, dalje u tekstu: ZSP/95)
i članka 3. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, dalje u
tekstu: ZSP/18), s time da mu je u skladu s Tar. br. 1. st. 1. ZSP/95 i Tar. br. 2. st. 2. u vezi s
Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19) dosuđen i za
tužbu i za presudu iznos od po 878,00 kuna. Tužitelj je pristojbu za tužbu, kako proizlazi iz

6 Poslovni broj 18 P.644/2016-17

naloga … banke d.d. od 13. prosinca 2016. u spisu (str. 16 spisa) platio. Preostali uplaćeni iznos od 100,00 kuna odnosi se na pristojbu na rješenje o pristojbi koju je tužitelj bio dužan
platiti u skladu s odredbom članka 39. stavka 7. ZSP/95 i stoga ne predstavlja trošak potreban
za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

S obzirom na navedeno, u roku propisanom odredbom članka 328. stavka 2. ZPP-a,
naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od ukupno 6.756,00
dok je za preostali zatraženi iznos troškova zahtjev tužitelja odbijen (točka III. i IV. izreke).

U Dubrovniku 20. studenog 2020.

Sutkinja

Lana Stanić Bulum, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana
održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju
ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila
uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka
putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. odvjetnica K. H., D. A. S. …, D.

2. G. D., P. D. …, D.