- 1 -              Kž-eun 30/2020-4

 

 

 

 

Broj: Kž-eun 30/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe M. T. zbog kaznenog djela iz članka 1 (1), 3 (1), 11 (1), 29a (1), 2, 30 (1) i 4 Zakona o opojnim drogama Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 6. listopada 2020. broj Kv-eun-2/2020-15, u sjednici održanoj 20. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tražene osobe M. T.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Šibeniku je rješenjem od 6. listopada 2020. broj Kv-eun-2/2020-15 temeljem članka 29. stavka 4. u svezi stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. - dalje: ZPSKS-EU) pod točkom I. odobrio predaju tražene osobe M. T. nadležnim pravosudnim tijelima Savezne Republike Njemačke na temelju europskog uhidbenog naloga broj 330 Js- 4437/17 od 2. siječnja 2020., izdanog od strane Općinskog suda u Kemptenu zbog kaznenog djela iz članka 1 (1) i dr. Zakona o opojnim drogama Savezne Republike Njemačke, a radi izvršenja presude Općinskog suda u Kemptenu broj 32 Ls 330 Js-4437/17 od 28. lipnja 2018., preinačene presudom Pokrajinskog suda u Kemptenu broj 4 Ns 330 Js-4437/17 od 20. rujna 2018. te rješenja Općinskog suda u Kemptenu broj BWR 32 Ls 330 Js-4437/17 od 17. listopada 2019. kojim je opozvana uvjetna osuda te određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine manje 72 (sedamdesetdva) dana.

 

Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja temeljem odredbe članka 29. stavka 5. točke 4. ZPSKS-EU navedeno je da se bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba M. T. ne smije za druga kaznena djela počinjena prije predaje kazneno goniti, niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

 

Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja temeljem članka 26. stavka 1. u svezi sa stavkom 3. ZPSKS-EU te u svezi članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) traženoj osobi određena je mjera opreza iz članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to javljanja 2 puta u tjednu načelniku Policijske postaje u K. ili osobi koju načelnik odredi, koja mjera opreza ima trajati sve do izvršenja predaje tražene osobe temeljem članka 35. ZPSKS-EU.

 

Odlukom pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 35. stavka 1. u svezi s člankom 31. stavkom 1. ZPSKS-EU, predaju tražene osobe nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršit će Ured S.I.Re.N.E., Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba putem branitelja M. K., odvjetnika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u svezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba tražene osobe nije osnovana.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se kazneno djelo za koje je tražena osoba M. T. proglašen krivim u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga u cijelosti podudara s kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. treba napomenuti da je u tom dijelu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se doista radi o navedenom, a ne nekom drugom kaznenom djelu.

 

Naime, sukladno članku 29. stavku 5. ZPSKS-EU pobijano rješenje, između ostalog, sadrži i opis djela za koje se izvršava predaja, a iz opisa djela proizlazi da je tražena osoba pravomoćno osuđena zbog toga što je „zajedno s I. I., na temelju prethodno napravljenog zajedničkog plana, u B. preuzeo 623 grama marihuane na komisionu prodaju sa ugovorenom kupoprodajnom cijenom od barem 2.050,00 EUR-a, koje treba platiti u nekom kasnijem trenutku nakon uspješne prodaje marihuane “. Dakle, iz navedenog činjeničnog opisa kaznenog djela i po ocjeni suda drugog stupnja nedvosmisleno proizlazi, a što je i prvostupanjski sud pravilno zaključio, da upravo takav opis presuđenog kaznenog djela za koje se traži predaja u cijelosti odgovara, po našem Zakonu, opisu kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

 

Također nije osnovan žalbeni prigovor u kojem se ističe da je tražena osoba imala namjeru ispuniti dosuđenu novčanu obvezu, zbog čega je svome prijatelju dala novac s naputkom da ga uplati u korist proračunskih sredstava Savezne Republike Njemačke, međutim isti to nije učinio, zbog čega je, u međuvremenu, taj iznos uplatila sama tražena osoba i time u cijelosti ispunila naloženu novčanu obvezu.

 

U odnosu na ovakve navode žalitelja potrebno je napomenuti kako se u postupku predaje tražene osobe temeljem europskog uhidbenog naloga sud rukovodi načelom uzajamnog priznanja, propisanim člankom 3. ZPSKS-EU, kao temeljem pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar europske unije, te člankom 4. navedenog zakona, a koji propisuje da su nadležna tijela Republike Hrvatske, u postupcima prema tom Zakonu, u okviru svojih nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske, obvezna postupati tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje, a što onda u postupku predaje tražene osobe, temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga, isključuje mogućnost ovakvog preispitivanja i propitivanja sudskih odluka stranih pravosudnih tijela temeljem kojih je izdan europski uhidbeni nalog, a iz razloga koje navodi žalitelj. Stoga su ovakve tvrdnje, a koje je tražena osoba iznijela na sjednici na kojoj se odlučivalo o predaji tražene osobe, u ovom trenutku potpuno irelevantne i nevažne za donošenje odluke u odnosu na zahtjev za predaju tražene osobe stranom pravosudnom tijelu.

 

Isto tako nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir činjenicu da je, u međuvremenu, tražena osoba bila hospitalizirana zbog lošeg psihičkog stanja na odjelu psihijatrije Opće bolnice u Šibeniku, da u ovom trenutku živi kod roditelja u K., da je ustrajan u namjeri da se odvikne od konzumacije opojnih sredstava, zbog čega se, po mišljenju tražene osobe, svrha kažnjavanja ne bi ispunila ni u kojem vidu, jer navedene okolnosti, po ocjeni suda drugog stupnja, nisu od takvog značaja i važnosti da bi na bilo koji način mogle utjecati na osnovanost i pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda kako su ostvarene sve zakonske pretpostavke za predaju tražene osobe.

 

Stoga je, slijedom svega naprijed navedenog, i po ocijeni drugostupanjskog suda pravilno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nije utvrđena niti jedna smetnja apsolutne ili relativne naravi, koje su propisane člankom 20. stavkom 2. i člankom 21. ZPSKS-EU,a da bi se odbilo izvršenje europskog uhidbenog naloga, odnosno da bi se odbila predaja tražene osobe nadležnim pravosudnim tijelima Savezne Republike Njemačke radi izvršenja izrečene kazne zatvora.

 

S obzirom da žalbom tražene osobe nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., u svezi članka 132. ZPSKS-EU, odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 20. studenog 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.