Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji togasuda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz K.,OIB:.., zastupanog po punomoćnici L. H., odvjetnici iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: 85 Pn-1687/18-42 od 17. siječnja 2019., dana 20. studenog 2020.
p r e s u d i o j e
Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj:85 Pn-1687/18-42 od 17. siječnja 2019., i sudi:.
I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju D. R. isplati iznos od 45.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja preko iznosa od 45.000,00 kuna do iznosa od 87.290,00 kuna sa zateznim kamatama.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju D. R. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.812,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom je suđeno:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. R. u cijelosti koji gasi:
"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da tužitelju D. R. isplati iznos od 87.290,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2012. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju D. R. da tuženiku Republika Hrvatska nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana.
Rješenjem prvostupanjskog suda tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.
Protiv ove presude, pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U navodima žalbe tužitelj ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja
pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika, te samih tih isprva i zapisnika.
Pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska (ESLJP) u predmetima protiv više Europskih država, a poglavito na presudu ESLJP u predmetu M. protiv Hrvatske broj zahtjeva 7334/13 od 20. listopada 2016., te Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1630/2017 od 30.5.2018., kao i podatke Zatvora u Z. i L. o uvjetima smještaja tužitelja, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje nalazeći da okolnosti ovog konkretnog slučaja ne opravdavaju dosudu traženog iznosa, zbog čega je u konačnici i materijalno pravo pogrešno primijenio.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Suprotno navodima žalbe tužitelja, ovaj sud ne nalazi osnovanim žalbeni
razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP) na koji se u žalbi ukazuje, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu počinjene ni druge bitne povrede parničnog postupka na koje, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
Međutim ovaj sud nalazi da je navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda dovedena u sumnju, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.
U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj presudom Županijskog suda u Zagrebu br. K-31/08 od 19.3.2008., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina.
Iz očitovanja Uprave za zatvorski sustav od 17.6.2015. (list 168-170) u koje je
prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 18. lipnja 2006 do 16.srpnja 2007 bio u statusu istražnog zatvorenika i smješten na I. zatvorskom odjelu u sobi br. 9 sa još četiri do pet zatvorenika, a u razdoblju od 16. srpnja 2007. do 16. kolovoza 2007. u u statusu zatvorenika u Centru za dijagnostiku, posebnog odjela unutar Zatvora u Z. gdje je bio smješten na V. zatvorskom odjelu u sobi br. 84 sa još pet do šest zatvorenika
Iz navedenog očitovanja nadalje proizlazi da su prostorije u kojima je tužitelj bio smješten bile površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, sa sanitarnim čvorom odvojenim zidom visine 180 cm, da sobe imaju 4 prozora ukupne površine 3,20 m2 čime je omogućen dotok svježeg zraka i danjeg svjetla, da se temperatura u zatvoreničkim sobama zimi regulira centralnim grijanjem s automatikom, a ljeti se zatvorenicima omogućava korištenje ventilatora, da su za održavanje čistoće soba i pribora za jelo zatvorenici dobivali sredstva za čišćenje najmanje svakih 15 dana, te im je omogućeno održavanje osobne higijene svakodnevno pranjem tijela u sobi, te tuširanjem u kupaonicama dva puta tjedno, da je tužitelju bilo omogućeno telefoniranje i posjete prema odobrenju suda, prijem paketa, cjelodnevna mogućnost praćenja TV programa, igranje dopuštenih društvenih igara i slobodna komunikacija s osobama sa kojima je bio smješten.
Iz zapisnika o obavljenom očevidu u Zatvoru u Z. od 13.9.2013. (list 72-74) u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi da se unutar sobe nalazi i WC sa ogledalom, umivaonikom, te čučavcem za obavljanje nužde, da WC nije potpuno odvojen od
ostalog prostora sobe, već da je odvojen zidom od poda prema stropu visine 180 cm.
Iz zapisnika o očevidu u Centru za dijagnostiku Zatvora u Z. od 28.11.2013. (list 96 i 97) proizlazi da su sve sobe jednake tako da nema razlike u uvjetima smještaja zatvorenika, te je uvidom u jednu od tih soba utvrđeno da je ista prozračna i topla,
da se WC nalazi unutar sobe u kojemu je i umivaonik sa toplom i hladnom vodom, dok za sve zatvorenike postoji zajednički prostor za tuširanje moderno uređen i obložen novim pločicama, te svi tuševi imaju toplu i hladnu vodu.
Iz iskaza svjedoka J. M., (list 205 i 206) koji je sa tužiteljem bio smješten u Zatvoru u Z. i Kaznionici u L., glede smještaja u Zatvoru u Z. u bitnome proizlazi da su bili smješteni u sobi veličine 20 m2 u kojoj je stalno bilo 5-8 ljudi, da se u sobi nalazio i WC koji nije bio posebno odvojen tako da se po sobi širio smrad, da su u sobi boravili 22 sata, ako se isključi 2 sata dnevne šetnje, te su u sobi i objedovali, da je zimi
znalo biti hladno, a ljeti vruće.
Iz iskaza svjedoka J. Ž., upravitelja Zatvora u Z. (list 102 i 103), kojeg je prvostupanjski sud ocijenio istinitim, u bitnome proizlazi da sve sobe imaju televizor, da u sobama nema ventilacije, ali postoji mogućnost prozračivanja otvaranjem prozora, da je zatvorenicima osiguran boravak na svježem zraku svakog dana u trajanju od 2sata, da postoji mogućnost rekreacije u vidu stolnog tenisa, da se zatvorenicima kupanje može
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
omogućiti po potrebi i češće od 2 puta tjedno, da se rublje pere u vešeraju svakih 15 dana, te
da su madraci na krevetima u dobrom stanju, da se deratizacija i dezinsekcija obavlja
redovito, jer su znali imati slučajeve da se zatvorenici požale da u sobama ima žohara, da je
zatvorenicima u biblioteci na raspolaganju 4500 do 5000 naslova, da postoje posebne
prostorije u kojima se odvijaju turniri u šahu, te da je kapacitet prostorija u kojima se
održavaju predstave za oko 100 osoba.
Iz iskaza svjedoka M. P. (list 104 i 105), voditelja odsjeka za dežurstva u Zatvoru u Z. koji je prvostupanjski sud ocijenio istinitim, u bitnome proizlazi da su sobe u kojima su smješteni istražni zatvorenici površine 21,10 m2, te da je u njima 5-7 zatvorenika, da u svakom trenutku ima dovoljno kreveta, te svaka soba ima stol za kojim zatvorenici jedu i dovoljno stolica za sve, da u prostorijama postoje 4 prozora ukupne površine preko 3 m2, tako da se prostorije prozračuju otvaranjem prozora jer klasične ventilacije nema, da u Zatvoru u Z. postoje tri liječnika opće medicine, jedan psihijatar, dva stomatologa i načelnica zdravstvenog odjela te desetak medicinskih sestara, te je zatvorenicima liječnik dostupan tijekom 24 sata i istome se može doći u svakom trenutku bez posebnog pisanog zahtjeva.
Iz iskaza svjedoka I. L. (list113-114), zaposlenika Centra za dijagnostiku Zatvora u Z., glede smještaja zatvorenika u bitnome proizlazi kao i iz iskaza svjedoka J. Ž., a glede kvalitete hrane svjedok navodi da hrana zadovoljava kaloričnu vrijednost te je pod nadzorom medicinske službe, a u sastavljanju jelovnika sudjeluje liječnik, predstavnik kuhinje i predstavnik zatvorenika kojeg biraju sami zatvorenici.
Iskaz svjedoka Z. P., zaposlenik Zatvora u Z. ,voditelja odsjeka vanjskog osiguranja i sprovođenja u odjelu osiguranja (list 106) te iskaz svjedoka L.M. voditelja odsjeka unutarnjeg osiguranja Zatvora u Z. (list 106 , 107), u bitnome su glede smještaja zatvorenika podudarni iskazima J. Ž. i M. P..
U svom iskazu (list 132-134) tužitelj navodi da su uvjeti smještaja u istražnom zatvoru u R. bili neizdrživi, budući je bio smješten u sobi u kojoj je uvijek bilo 7-8 ljudi, da su u sobi jeli sva tri obroka za stolom, ali budući su bile samo 4 stolice, morali su jesti naizmjenično ili sjedeći na krevetu odnosno stojeći, a hrana je bila jednolična, nekvalitetna i ispod higijenskih standarda.
Tužitelj dalje navodi da se u kutu sobe nalazio sanitarni čvor sa čučavcem koji nije bio u cijelosti ograđen, tako da se iz njega širio neugodan miris, te je bila jedna slavine sa hladnom vodom gdje su se prali, jer je tuširanje bilo jedanput tjedno, a vrijeme tuširanja je bilo ograničeno na 3-4 minute, da su išli u grupama po 4-5 ljudi pa niti intima nije bila zaštićena, da je zimi grijanje u sobi bilo slabo, dok je u ljeti bila velika vrućina.
Glede boravka tužitelja na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici L., iz dopisa do 26.6.2015. (list 174-176) u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid proizlazi da je tužitelj
- u razdoblju do 27.7.2012. bio smješten u sobama površine od 9,25 m2, 9,34 m2,
9,60 m2 i 9,62 m2, odnosno volumena 27,56 m3, 31,29 m3, 32,16 m3 i 32,22 m3, u kojima
je ukupno bilo smješteno četvero zatvorenika ,pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,50
m2 ili 1,68 m2;
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
- u razdoblju od 27.7.2012. do 17.1.2013. bio smješten u sobi površine 29,99 m2
odnosno volumena 89,67 m3 u kojoj su ukupno bila smještena dvanaestorica zatvorenika , pri
čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,81 m2;
- u razdoblju od 17.1.2013. do 25.1.2013. bio smješten u sobi površine 5,52 m2 odnosno volumena 16,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena dvojica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,30 m2;
- u razdoblju od 25.1.2013. do 11.3.2013. bio smješten u sobi površine 33,53 m2 odnosno volumena 102,93 m3 u kojoj su ukupno bila smještena dvanaestorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 2,00 m2;
- u razdoblju od 11.3.2013. do 11.4.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena šestorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 11.4.2013. do 18.4.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena petorica zatvorenika, pri čemu
je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 18.4.2013. do 26.4.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena četvorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 26.4.2013. do 3.5.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena trojica zatvorenika, pri čemu je
površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 3.5.2013. do 10.5.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena petorica zatvorenika, pri čemu
je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 10.5.2013. do 13.5.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena šestorica zatvorenika pri čemu
je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 13.5.2013. do 23.5.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena petorica zatvorenika, pri čemu
je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 23.5.2013. do 24.5.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena šestorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 24.5.2013. do 27.5.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2
odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena petorica zatvorenika, pri čemu
je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
- u razdoblju od 27.5.2013. do 6.6.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2
odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena četvorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 6.6.2013. do 21.6.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2
odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena petorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 21.6.2013. do 2.7.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2
odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena šestorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 2.7.2013. do 16.7.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2
odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena petorica zatvorenika , pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 16.7.2013. do 18.7.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena četvorica zatvorenika , pri
čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 18.7.2013. do 21.8.2013. bio smješten u sobi površine 16,00
m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena petorica zatvorenika, pri
čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 21.8.2013. do 28.10.2013. bio smješten u sobi površine 16,00
m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena šestorica zatvorenika, pri
čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 28.10.2013. do 7.11.2013. bio smješten u sobi površine 16,00 m2 odnosno volumena 56,00 m3 u kojoj su ukupno bila smještena četvorica zatvorenika, pri čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,26 m2;
- u razdoblju od 7.11.2013. do 15.11.2013. bio smješten u sobi površine 9,43 m2 odnosno volumena 28,66 m3 u kojoj su ukupno bila smještena četvorica zatvorenika, pri
čemu je površina sanitarnog čvora bila 1,50 m2;
- u razdoblju od 15.11.2013. do 6.2.2014. bio smješten u sobi površine 9,43 m2
odnosno volumena 28,66 m3 u kojoj su ukupno bila smještena trojica zatvorenika, pri čemu
je površina sanitarnog čvora bila 1,50 m2;
- u razdoblju od 7.2.2014. do 27.2.2014. bio smješten u sobi površine 16,09 m2 odnosno volumena 50,04 m3 u kojoj su ukupno bila smještena trojica zatvorenika;
- u razdoblju od 27.2.2014. do 20.3.2014. bio smješten u sobi površine 16,54 m2
odnosno volumena 50,28 m3 u kojoj su ukupno bila smještena četvorica zatvorenika;
- u razdoblju od 20.3.2014. do 10.4.2014. bio smješten u sobi površine 16,54 m2 odnosno volumena 50,28 m3 u kojoj su ukupno bila smještena trojica zatvorenika;
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
- u razdoblju od 10.4.2014. do 28.4.2014. bio smješten u sobi površine 16,54 m2 odnosno volumena 50,28 m3 u kojoj su ukupno bila smještena dvojica zatvorenika;
- u razdoblju od 28.4.2014. do 10.11.2014. bio smješten u sobi površine 16,54
m2 odnosno volumena 50,28 m3 u kojoj su ukupno bila smještena trojica zatvorenika, dok je
dana 10.11.2014. tužitelj premješten u Kaznionicu u L. - P..
Iz navedenoga proizlazi da je površina tužiteljevog osobnog prostora bila ispod konvencijskog standarda od 3 m2 tijekom njegovog boravka u Kaznionici u L. od kada je došao na izdržavanje kazne zatvora 16.8.2007. pa do 11.4.2013., dakle kontinuirano u
vremenu dužem od 5, 5 godina, te kasnije povremeno u kraćim vremenskim razmacima.
Kod ocjene osobnog prostora koji ima svaki zatvorenik, ovaj sud smatra da
ulazi ukupna kvadratura, odnosno površina sobe, tako da se suprotno navodima žalbe,
površina sobe ne umanjuje za površinu sanitarnog čvora, budući prema podacima penalnih
ustanova, kao i iskaza svjedoka, te samog tužitelja, proizlazi da sanitarni čvor sa ostalim
prostorom sobe čini jednu cjelinu koju koriste sve osobe smještene u toj sobi.
Nije sporno da je povodom zahtjeva tužitelja za sudsku zaštitu od 23.9.2011. sudac za izvršenje kazne zatvora Županijskog suda u Varaždinu donio rješenje poslovni broj Ik I-581/11-4 od 16.11.2011., koje je postalo pravomoćno 28.11.2011. i kojim je utvrđeno da je došlo do nezakonitosti u primjeni članka 74. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora u odnosu na tužiteljev smještaj u Kaznionici u L..
Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u Kaznionici u L. promijenio nekoliko soba, da je prvo bio u sobi veličine 9,5 m2 u kojoj su bila četiri zatvorenika, da se u kutu sobe nalazio WC koji nije bio u cijelosti ograđen i u kojem je bila školjka s umivaonikom i
slavinom, da je kasnije bio više puta premješten u druge sobe koje su bile veće površine, ali ni u njima smještaj nije bio zadovoljavajući zbog prenatrpanosti namještajem.
Nadalje tužitelj ističe da je hrana bila loša i jednolična, da su na tuširanje mogli ići kada su htjeli, no da nisu dobivali dovoljno sredstava za osobnu higijenu i čišćenje prostorija, te da je imao problema kao nepušač jer pušenje nije bilo zabranjeno.
Suprotno iskazu tužitelja iz iskaza svjedoka J. M. koji je također bio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L., proizlazi da je doista postojala prekapacitiranost u sobama, koje su zimi znale biti hladne, a ljeti je u njima bilo prevruće, međutim ovaj svjedok navodi da su dobivali dovoljno sredstava za osobnu higijenu i za čišćenje prostorija koje su sami čistili, da je hrana bila dobra, da su imali sobu za druženje i društvene aktivnosti i to posebno za pušače, a posebno za nepušače, te je vani bilo dovoljno prostora za razne sportske aktivnosti, a imali su i kantinu u koju su mogli svakodnevno odlaziti i u kojoj su cijene bile pristupačne.
Iz iskaza svjedoka D. P., (list 108-111) upravitelja Kaznionice u L., proizlazi da su uvjeti u toj ustanovi sukladni zakonskim odredbama, osim površine prostorija u kojima borave zatvorenici, a koja bi trebala biti 4 m2 odnosno 10 m3, da su se zbog toga zatvorenicima omogućavale pogodnosti, te se u svakoj sobi mogao gledati TV sa preko 20 TV kanala, da je tuširanje bilo moguće svakodnevno kao i boravak na svježem zraku, odlazak u druge sobe koje su otvorene veći dio dana, ili odlazak u TV boravak, da se posebna pozornosti poklanjala prehrani i zdravstvenoj zaštiti zatvorenika, te slobodnim
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
aktivnostima kao što su igranje nogometa, stolnog tenisa, boćanje, košarka, trčanje, teretana i
trening boksa, te im je na raspolaganju u knjižnici bilo preko 10.000 knjiga i informatička
radionica.
Imajući u vidu činjenice utvrđene na temelju službenih podataka o smještaju
tužitelja u penalnim ustanovama, na temelju zapisnika o očevidu, te iskaza saslušanih svjedoka, suprotno prvostupanjskom sudu, ovaj sud smatra da je boravkom u Zatvoru u Z. i Kaznionici u L., tužitelju povrijeđeno pravo iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj
18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/19 - dalje: Konvencija), te članka 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 - dalje: ZIKZ), a to iz razloga što je tužitelj u svojstvu istražnog zatvorenika u Zatvoru u Z. bio od 18. lipnja 2006. do 16. kolovoza 2007., dakle vrijeme duže od godinu dana, kroz koje vrijeme je, obzirom na broj osoba u sobi, osobni prostor tužitelja bio na granici konvencijskog standarda, a za cijelo to vrijeme tužitelj nije imao osigurane adekvatne higijenske standarde, jer je bio smješten u prostoriji u kojoj se nalazio veći broj zatvorenika, te se u istoj prostoriji se nalazio i WC koji nije bio u potpunosti zatvoren, pa su se po prostoriji nakon obavljanja nužde nesmetano mogli širiti neugodni mirisi, pogotovo što sobe nemaju ni ventilaciju, a k tome se u sobi posluživala i hrana zatvorenicima, što se nikako ne može smatrati prostorom dostojnim smještaja čovjeka, bez obzira što se radi o zatvorenicima i što svako oduzimanje slobode ima za posljedicu određeno trpljenje i poniženje koje je povezano s legitimnim postupanjem prema osobama lišenim slobode.
Isto tako za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici L., tužitelj je od 16.8.2007. do 11.4.2013., kontinuirano bio smješten u sobama u kojima, prema kvadraturi istih i broju osoba u njima, nije imao osiguran konvencijski standard osobnog prostora od 3m2, tako da je i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Ik I-581/11-4 od 16.11.2011., utvrđena nezakonitosti u primjeni članka 74. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora.
Obzirom da smanjenje potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3m2, u slučaju tužitelja, nije bilo kratko, povremeno i minimalno, neovisno o tome što je tužitelj kaznu zatvora izdržavao u Kaznionici u L., koja se općenito gledano može smatrati
primjerenom ustanovom i što je njegov smještaj po ocjeni ovog suda bio popraćen raznim pogodnostima koje je tužitelj mogao koristiti, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ovaj sud smatra da te pogodnosti nisu u potpunosti mogle amortizirati povredu konvencijskog prava za što je odgovorna tužena.
Prilikom ocjene visine štete, zbog povrede konvencijskog prava, ovaj sud
nalazi da iznos od 45.000,00 kuna, predstavlja primjerenu satisfakciju za trpljenje i
poniženje kojima je tužitelj bio izložen zbog prenapučenosti prostorija u kojima je bio
smješten neprihvatljivo dugo vremena, kao i neadekvatnih higijenskih uvjeta za vrijeme boravka u Zatvoru u Z..
Stoga, zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 45.000,00 kuna, ovaj sud
smatra osnovanim, dok preostalom zatraženom dijelu isti nije osnovan te je kao takav
odbijen, kao što je odlučeno u točki I. izreke.
Odluka o troškovima postupka ovaj sud je odlučio temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 154. stavkom 2. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a.
Poslovni broj: 19 Gž-807/2019-3
Obzirom na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je u sporu uspio sa
75%, a tužena sa 25%, pa kada je odbije uspjeh tužene od uspjeha tužitelja, proizlazi da je
tužiteljev uspjeh u sporu 50% zahtjeva za isplatu iznosa od 87.290,00 kuna.
Prema priloženom troškovniku, tužitelju osnovano pripada trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i za sastav tužbe po Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12 , 103/14 i 107 /15, dalje: OT) u iznosu od 2x1.000,00 kuna, za sastav tri obrazložena podneska po Tbr. 8. točka 1. OT u iznosu 3x1.000,00 kuna, za zastupanja na ročištima po Tbr. 9. točka 1. i 2. OT i to 7. listopada 2013. u iznosu od 250,00 kuna, zatim 12. studenog 2014., 6. svibnja 2015., 16. prosinca 2015, 19. svibnja 2016. i 6. prosinca 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako, sve uvećano za iznos PDV-a po Tbr. 42. OT-a, tako da je tužena u obvezi tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 12.812,50 kuna
Radi svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci .
U Požegi, 20. studenog 2020.
Sutkinja
Branka Ribičić
Kontrolni broj: 07563-06891-72b3d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA RIBIČIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU,
C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.