Broj: Kr 23/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. N. L., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Puli-Pola od 29. ožujka 2017. broj K-231/14 i Županijskog suda u Bjelovaru od 26. listopada 2017. broj Kž-182/2017-4, u sjednici održanoj 11. travnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev os. N. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. N. L. je zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Osuđenik je putem braniteljice P. H., odvjetnice iz P., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude citirajući kao osnovu pobijanja odredbu čl. 517. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se preinači presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 26. listopada 2017., broj Kž-182/2017-4 na način da se odbije žalba ODO u Puli i potvrdi presuda Općinskog suda u Puli od 29. ožujka 2017., broj K-231/14 kojom je osuđeniku jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine zamijenjena radom za opće dobro.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Naime, iako osuđenik u obrazloženju kao osnovu pobijanja, osim već citirane odredbe čl. 517. ZKP/08, citira i odredbu čl. 469. toč. 5. ZKP/08 u vezi čl. 4. ZKP/08 te odredbu čl. 105. i 106. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15), iz sadržaja zahtjeva proizlazi da on pravomoćnu presudu pobija zapravo zbog odluke o kazni.

Naime, osuđenik u zahtjevu ističe čitav niz olakotnih okolnosti (bolest oca, teške materijalne prilike u obitelji, svoje osobne prilike) koje bi prema njegovom mišljenju opravdavale izricanje rada za opće dobro, a ne kazne zatvora koja mu je izrečena pravomoćnom presudom. Međutim, pobijajući pravomoćnu presudu zbog odluke o kazni osuđenik je izašao izvan zakonom propisanih osnova iz čl. 517. ZKP/08 iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi.

Doduše, osuđenik u zahtjevu između navedenih odredbi citira i odredbu čl. 469. toč. 5. ZKP/08 koja se odnosi na povredu kaznenog zakona kada je sud prilikom odlučivanja o kazni, odnosno ostalim kaznenopravnim sankcijama navedenim u tom propisu, prekoračio ovlasti koje ima po zakonu. Iz ove se osnove ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi jer je u pitanju povreda zakona.

Međutim, u konkretnom slučaju Županijski sud u Bjelovaru, odlučujući kao sud drugog stupnja povodom žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni koja je osuđeniku izrečena citiranom presudom Općinskog suda u Puli, nije prekoračio ovlasti koje je imao po zakonu.

Iako je točno da je osuđenik predmetna kaznena djela počinio 2014. u vrijeme kada je bio mlađi punoljetnik jer je imao navršenih dvadeset godina života, te je tada bio u režimu tzv. maloljetničkog prava, u vrijeme donošenja drugostupanjske presude osuđenik je navršio 24 godine života tako da u odnosu na njega više nije dolazila u obzir primjena maloljetničkog prava, niti mogućnost izricanja nekih od maloljetničkih sankcija. Iz navedenih razloga osuđenik potpuno neosnovano pitanje pravilnosti izrečene kazne zatvora i njene zamjene radom za opće dobro veže za primjenu maloljetničkog prava čija primjena ne dolazi u obzir.

Kraj takvog stanja stvari, Županijski sud u Bjelovaru bio je ovlašten po općim propisima ZKP/08 kao sud dugog stupnja, kad je našao žalbu državnog odvjetnika osnovanom zbog odluke o kazni, preinačiti u tom dijelu prvostupanjsku presudu na način da je osuđeniku zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela umjesto jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine koja mu je bila zamijenjena radom za opće dobro, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Prema tome, kako zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. travnja 2018.