Poslovni broj: 69 Pž-441/2019-5

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 69 Pž-441/2019-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, S., OIB ..., zastupan po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., Z., OIB ..., zastupana po punomoćniku T. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva T., N. S. d.o.o. iz Z., radi isplate iznosa od 103.450,61 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1795/2013 od 25. siječnja 2018., 19. studenog

2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1795/2013 od 25. siječnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.142,49 CHF sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je odlučeno da je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.890,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je ocijenio da je tužitelj dokazao svoju tražbinu i potraživanje na temelju provedenih dokaza, a da tuženik ničime nije osporio navode tužitelja. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13).

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, kojom je pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći da obrazloženje presude nema razloga o odlučnim činjenicama, jer sud ne navodi iz kojih razloga je usvojio tužbeni zahtjev kao što ne navodi koje odredbe materijalnog prava je primijenio. Smatra da je stoga činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome osporava žalbene navode tuženika.

 

Tužitelj u žalbi pobija točku II. izreke presude, u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud trebao dosuditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 29.515,00 kn, umjesto dosuđenih 28.890,00 kn.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da predmeta presuda nije pravilna i zakonita.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 13.142,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to na temelju stjecanja bez pravne osnove.

 

Iz spisa proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o kreditu br. 211-113/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tuženik odobrio tužitelju namjenski kredit za obrtna sredstva u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 410.000,00 CHF. Tužitelj je kredit uredno vratio, ali smatra da mu je tuženik ugovorenu kamatu obračunavao suprotno odredbi čl. 3. Ugovora prema kojoj je visina kamatne stope vezana za jednomjesečni LIBOR za CHF sa dodatkom marže od 3%, dekurzivno godišnje. Navedenom odredbom je ugovoreno da je kamatna stopa vezana za mjesečni LIBOR i da će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati. Stavkom 4. čl. 3. Ugovora je određeno da korisnik kredita izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća obavijest banke o visini kamatne stope, dok je čl. 6. Ugovora ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke.

 

Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, uslijed čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

Pravilno ukazuje žalitelj da u presudi uopće nema razloga o odlučnim činjenicama ni ocjene izvedenih dokaza, već se u presudi isključivo prenose navodi stranaka, dok je ocjena prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama kao i o primjeni materijalnog prava u potpunosti izostala. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo koje činjenice je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje dokaze je izvodio i zašto te kako ih je ocijenio. Sud nije naveo koje odredbe materijalnog prava je primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu te se nije izjasnio o prigovorima tuženika posebno u odnosu na prigovor zastare. U presudi nema razloga zašto je sud usvojio tužbeni zahtjev u stranoj valuti uz valutnu klauzulu, kada se tužbeni zahtjev ne zasniva na ugovornom odnosu, već na izvanugovornoj odgovornosti na temelju stjecanju bez pravne osnove, a posebno imajući u vidu da je tužitelj plaćao anuitete u kunama.

 

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i 370. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu razloge iznesene u obrazloženju ovog rješenja, otkloniti ukazane bitne povrede postupka te će iznijeti razloge o odlučnim činjenicama, pravilno primijeniti materijalno pravo i donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

 

Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Imajući u vidu da je žalba tuženika osnovana i da je stoga ukinuta i odluka suda o troškovima postupka, to o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka ovaj sud nije odlučivao, s obzirom da će prvostupanjski sud o ponovnom postupku odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

 

Zagreb, 19. studenog 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.