Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1552/20-2
Poslovni broj: Usž-1552/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. M. P. iz Z., T. N. P. iz A., I., G. A. P. iz A., B. A., A. P. iz A., i Ž. J. P. iz A., V. M., koje zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Zlataru, Grada K., K., Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Z., Državne geodetske uprave, Z., i Vlade Republike Hrvatske, Z., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3390/18 od 22. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2020.
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3390/18 od 22. siječnja 2020.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-942-01/15-01/319, urbroj: 514-05-02-01-02-18-02 od 2. srpnja 2018.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-942-01/15-01/319, urbroj: 514-05-02-01-02-18-02 od 2. srpnja 2018. te su u točki II. izreke odbijene žalbe zainteresiranih osoba Grada K. i Državne geodetske uprave, izjavljene protiv djelomičnog rješenja VII Ureda državne uprave u K. z. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-05/13-01/05, urbroj: 2140-02/4-15-38 od 19. ožujka 2015., dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 12.500,00 kuna. Navedenim rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje i ranije djelomično rješenje istog tijela, klasa: UP/I-942-05/13-01/05, urbroj: 2140-02/4-15-32 od 10. veljače 2015. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjskim rješenjem je, povodom žalbe zainteresiranih osoba Grada K. i Državne geodetske uprave izmijenjeno ranije djelomično rješenje istog tijela te je utvrđeno je da su iza pok. prijašnjih vlasnika M. i Đ. P. iz K., tužitelji ovlaštenici prava na naknadu za oduzetu imovinu te im se vraćaju u vlasništvo poslovni prostori i zajednički prostori koji se nalaze u zgradi u K., M. br. 12, izgrađenoj na k.č.br. 1666, upisanoj u zk.ul.br. 1912 k.o. K. grad kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine K., i to prostori opisani u izreci tog rješenja, te je kao obveznik vraćanja određen Grad K. Istim rješenjem obvezuju se ovlaštenici naknade da s Vladom Republike Hrvatske sklope ugovor o zakupu predmetnih poslovnih prostora na rok koji u pravilu ne može biti kraći od deset godina te su dužni Vladi Republike Hrvatske podnijeti ponudu za sklapanje tog ugovora u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja.
Protiv pobijane presude zainteresirana osoba Državna geodetska uprava izjavila je žalbu u kojoj, u bitnom, navodi da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti izjava opunomoćenice tužitelja dana u smislu odredbe članka 56. stavka 1. Zakona o naknadi jer ista nije imala ovlaštenje tužitelja za davanje takve izjave. Ističe da se radi o osobnoj obvezi ovlaštenika naknade koji samostalno odlučuju hoće li sklopiti ugovor o zakupu s tijelima Republike Hrvatske, a koja odluka izlazi iz okvira redovnog postupka pa takvu obvezu nije u mogućnosti prihvatiti opunomoćenik sukladno odredbi članka 35. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku u okviru punomoći za vođenje postupka. Predlaže da Sud usvoji žalbu.
Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem se poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i Sudu prepušta odluku o žalbi.
Tužitelji i ostale zainteresirane osobe nisu dostavile odgovore na žalbu.
Žalba je osnovana.
Prvostupanjski sud je poništio rješenje tuženika kojim su poništena navedena rješenja prvostupanjskog tijela nalazeći pogrešnim zaključak tuženika da izjavu u smislu odredbe članka 56. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., dalje u tekstu: Zakon o naknadi) mogu dati samo ovlaštenici naknade osobno, smatrajući da takvu izjavu ovlaštenici naknade mogu dati i putem punomoćnika. Navedenom odredbom Zakona je propisano da se imovina koja se koristi za obavljanje djelatnosti tijela državne vlasti i jedinica lokalne samouprave i uprave daje prijašnjem vlasniku samo ako se on obveže da će glede te imovine s Republikom Hrvatskom, odnosno jedinicom lokalne samouprave i uprave sklopiti ugovor o zakupu na rok koji u pravilu ne može biti kraći od 10 godina.
I prema mišljenju ovoga Suda izjavu kojom se obvezuju da će s Republikom Hrvatskom odnosno jedinicom lokalne samouprave i uprave sklopiti ugovor o zakupu za nekretninu koja je predmetom povrata, ovlaštenici naknade mogu dati i putem punomoćnika, ali ovlaštenog za davanje takve izjave.
Međutim, u konkretnom slučaju, ovlaštenici naknade nisu dali punomoćnici takvu punomoć pa pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da bi se mogla prihvatiti izjava punomoćnice dana na zapisnik od 23. siječnja 2015. bez izričitog ovlaštenja za davanje izjave u smislu članka članka 56. stavka 1. navedenog Zakona. Ovo stoga jer je sukladno citiranoj odredbi Zakona naturalni povrat imovine koja se koristi za obavljanje djelatnosti tijela državne vlasti i jedinica lokalne samouprave i uprave uvjetovan obvezom ovlaštenika naknade na sklapanje ugovora o zakupu na propisani zakonski rok, pa stoga punomoćnik za davanje takve izjave u ime ovlaštenika naknade mora imati izričito ovlaštenje, koje punomoćnica nije imala, a niti je naknadno u upravnom sporu ovaj nedostatak otklonjen dostavljanjem potrebne punomoći ili izjave ovlaštenika naknade.
Kako je presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu žaliteljice, Sud je usvojio žalbu, poništio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za poništenje osporavanog rješenja tuženika.
S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u upravnom sporu, Sud je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora koji se odnose na sastav tužbe i zastupanje na raspravama od 16. listopada 2019., 6. studenog 2019. te 15. siječnja 2020., s pripadajućim PDV-om.
Trebalo je, stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 19. studenog 2020.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.