- 1 -              Rev 1686/2016-2

Broj: Rev 1686/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u P., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo … kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 1684/13-2 od 18. studenog 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 972/10-24 od 18. prosinca 2012., u sjednici održanoj 19. studenog 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 350.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 4. prosinca 2012. do isplate, dok je odlukom o troškovima postupka obvezan tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 20.000,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a osim toga, ne postoji ni proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Suprotno tvrdnji tužitelja, pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Valja pritom reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete prema iznijetom činjeničnom osnovu nepravilnog i nezakonitog rada Centra za socijalnu skrb P. u postupku postavljanja posebnog skrbnika, te postupku lišenja poslovne sposobnosti tužitelja.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja temeljem činjeničnog utvrđenja: - da se E. J. 5. travnja 2006. obratio Centru za socijalnu skrb P. radi potrebe pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti tužitelja, ujedno dajući izjavu kojom pristaje obavljati dužnost privremenog skrbnika tužitelja ako Centar za socijalnu skrb pokrene navedeni postupak, kakvu izjavu je dala i A. J. M., - da je rješenjem Centra za socijalnu skrb P. od 4. lipnja 2007. radi zastupanja u postupku lišenja poslovne sposobnosti tužitelju postavljena posebna skrbnica A. J. M., - da je protiv navedenog rješenja tužitelj izjavio žalbu koja je dostavljena Ministarstvu … Z. 16. studenog 2007., - da je Ministarstvo … rješenjem od 13. lipnja 2008. poništilo rješenje o postavljanju privremenog skrbnika i predmet vratilo na ponovni postupak, - da je Centar za socijalnu skrb P. 4. lipnja 2007. uputio Općinskom sudu u Puli prijedlog radi potpunog lišenja poslovne sposobnosti tužitelja, - da je Centar za socijalnu skrb P. radnje pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti i postavljanja posebnog skrbnika poduzeo u okviru zakonskih ovlaštenja iz odredbi čl. 161. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04 i 136/04 – dalje: Obz), - da je 21. lipnja 2007. u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice br. R1 – 139/06 tužitelj s A. J. sklopio sudsku nagodbu o razvrgnuću te zajednice isplatom 150.000,00 EUR, - da se u postupku lišenja poslovne sposobnosti provelo više vještačenja (stručni nalaz i mišljenje dr. A. R. od 19. kolovoza 2007., Psihijatrijske bolnice V., te K. R.) koja su se u relevantnom međusobno razlikovala, nakon kojih je Općinski sud u Puli rješenjem br. R1 – 262/07 od 25. rujna 2008. utvrdio da je prijedlog Centra za socijalnu skrb P. radi lišenja poslovne sposobnosti tužitelja povučen, - da je Centar za socijalnu skrb P. rješenjem od 16. ožujka 2009. utvrdio da je 20. studenog 2008. prestalo posebno skrbništvo nad tužiteljem uslijed okončanja postupka lišenja poslovne sposobnosti, te – da je prema provedenim dokazima u postupku obzirom na okolnosti konkretnog slučaja riječ o zakonitom (koje ne odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu) postupanju Centra za socijalnu skrb P. po inicijalnom aktu člana obitelji u postupku imenovanja posebnog skrbnika, te tako i zakonitom tijeku sudskog izvanparničnog postupka po prijedlogu Centra za socijalnu skrb koji je zbog tri provedena vještačenja trajao od 12. lipnja 2007. do 25. rujna 2008. i u kojim okolnostima tako nije riječ niti o nepravilnom radu Centra za socijalnu skrb.

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

Kod prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava odbili zahtjev tužitelja cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke nezakonitog, odnosno nepravilnog rada tijela javne vlasti prema kojima bi tužitelj ostvarivao pravo na naknadu štete u smislu odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03, 79/07 i 150/11 – dalje: ZSDU). Naime, prema citiranoj odredbi, šteta koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Pri tom se (prema pravnom shvaćanju ovog suda iznijetom u više odluka: Rev – 245/13 od 5. 11. 2013., Rev – 372/10 od 11. 4. 2012. i dr.) nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

U konkretnom slučaju navedene pretpostavke nisu ispunjene jer činjenica što je Ministarstvo … po žalbi tužitelja poništilo rješenje o postavljanju privremenog skrbnika i predmet vratilo na ponovni postupak sama po sebi ne znači da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Naime, odgovornosti tuženika nema ako je kod donošenja odluke došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog drukčijeg – pogrešnog pravnog shvaćanja određenog propisa, zbog kojeg pogrešnog pravnog shvaćanja je po žalbi tužitelja ukinuta navedena odluka i predmet vraćen na ponovni postupak. Obzirom na daljnje revizijske navode tužitelja po ovom osnovu treba reći da u postupku nije utvrđeno da bi postupanje Centra za socijalnu skrb bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava. Radnje pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti i postavljanja posebnog skrbnika poduzete su u okviru zakonskih ovlaštenja iz odredbi čl. 161. st. 1. i 2. Obz-a. Isto tako, cijeneći provedene dokaze u postupku nižestupanjski sudovi su utvrdili da postupanje Centra za socijalnu skrb u konkretnom slučaju nije odudaralo od uobičajene metode rada u tom tijelu. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, kod navedene ocjene radnji postupanja Centra za socijalnu skrb nižestupanjski sudovi su posebno cijenili i okolnosti u kojima je izvršena dostava spisa na žalbu Ministarstvu ….

U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu primjenom odredbe čl. 13. ZSDU-a (nezakonitog, odnosno nepravilnog rada, postojanje štete koja je zbog tog nastala i uzročne veze između nezakonitog odnosno nepravilnog rada i nastale štete), pa je zahtjev tužitelja za naknadu štete po ovom osnovu odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a istu valjalo odbiti kao neosnovanu, a kako je to odlučeno u izreci.

Zagreb, 19. studenog 2020.