1              Poslovni broj: 12 UsI-1363/2019-21

 

 

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                                                             Poslovni broj: 12 UsI-1363/2019-21

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužiteljice G. Ž. iz G., Z…, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, kojeg zastupa službena osoba I. M. K., radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 19. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/19-01/127, URBROJ: 338-01-06-06-19-03 od 10. rujna 2019. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Gospić, KLASA: UP/I-502-04/19-01/13, URBROJ: 338-09-02-19-06 od 2. srpnja 2019. te vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/19-01/127, URBROJ: 338-01-06-06-19-03 od 10. rujna 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Gospić, KLASA: UP/I-502-04/19-01/13, URBROJ: 338-09-02-19-06 od 2. srpnja 2019. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici dijagnoze šifri: F43.2, L93.0, I10, J45, E03, F43 i L93 nisu priznate posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Zavoda KLASA: 502-04/19-01/13, URBROJ: 338-08-03-03-19-3 od 27. svibnja 2019.

 

              Tužiteljica je u tužbi u bitnome navela da je osporavano rješenje utemeljeno na manjkavom nalazu, mišljenju i ocjeni institucionaliziranog tijela vještačenja, čiju pravilnost osporava. Drži da su stručno medicinske činjenice pogrešno utvrđene, a obrazloženje osporavanog rješenja da ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega da nije jasno na temelju kojih činjenica je odbijen njezin zahtjev. Slijedom navedenog, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu predložila poništenje osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

             

              U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

              Izvan raspravnim rješenjem ovog Suda poslovni broj 12 UsI-1363/2019-9 od 4. svibnja 2020. određeno je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada sa zadaćom vještačenja da na temelju medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora datirane do 26. kolovoza 2019. (dana donošenja nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda) utvrdi mogu li se tužiteljici dijagnoze šifri prema MKB-u: F43, F43.2, E03, I10, J45, L93 i L93.0 priznati neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu u svezi privremene nesposobnosti za rad od 22. veljače 2018. i dalje, odnosno je li nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 26. kolovoza 2019. pravilna.

 

              Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 20. svibnja 2020. proizlazi da je tužiteljica prvi put zatražila pomoć psihijatra 2018., odnosno 23 godine od završetka Domovinskog rata, slijedom čega da je prošlo previše godina da bi se psihičke smetnje tužiteljice mogle povezati s njezinim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Iz ratnog puta tužiteljice ne proizlazi da je doživjela neko teže stradavanje, ranjavanje, zarobljavanje, mučenje i slično, a da je tužiteljica radila u O. b. G. na radnom mjestu medicinske sestre te da nije povrijeđena iako je sama bolnica bila pod neprijateljskom paljbom i granatama. Nastavno, dijagnoza šifre F43.0 (reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe) bi nastupila za vrijeme Domovinskog rata i tada bi bila evidentirana. Osobe koje dožive teški stres se liječe godinama kod psihijatra, mnoge od njih se liječe i bolnički i izvanbolnički (dnevne bolnice), odlascima kod psihijatra ambulantno ili na dispanzere za mentalno zdravlje, a što kod tužiteljice nije slučaj.  Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je ozbiljna dijagnoza te je iz stanja uspavanosti može probuditi neki životni stresni događaj (smrt člana obitelji, rastava braka, sukob na poslu, gubitak posla). Upravo zbog navedenog se osobama koje imaju dijagnosticirani PTSP primjerice ne izdaju dozvole za držanje i nošenje oružja, dozvole za profesionalne vozačke kategorije iako im je stanje sada dobro. PTSP je, kao dijagnoza, zabilježen odmah nakon teške traume te ovisno o osobi prolazi brzo ili dobiva kronicitet uz potrebu stalnog suporta psihijatra. Tužiteljica prije 2018. nije posjetila psihijatra, što je predugo razdoblje od završenog rata i ne može se dovesti u vezu s ratnom traumom. U odnosu na preostale dijagnoze sudski vještak je ukratko opisao svaku te naveo da organizam stari, a da je posao medicinske sestre oduvijek bio zahtjevan (smjene, noćni rad), što dovodi do opterećenja organizma te se kao posljedica javljaju bolesti. Zaključno, sudski vještak je naveo da je sada nemoguće dokazati uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer ne postoji slijed liječenja i praćenja od razdoblja odmah nakon završetka rata pa čak i za vrijeme rata kada je liječnička pomoć bila dostupna.

 

              Na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 16. studenog 2020. strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS). Na istom ročištu za raspravu Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

              Iz dokumentacije koja prileži spisu upravnog spora i upravnog postupka proizlazi da je privremena nesposobnost tužiteljice za rad otvorena 22. veljače 2018. po dijagnozama F43 i L93, da su također navedene i dijagnoze F43, F43.2, I10, J45, EO3 iL93.0 od kojih tužiteljica boluje, da su iste posljedica stresa i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Zavoda od 27. svibnja 2019. proizlazi da se dijagnoze F43.2, L93.0, kao i ostale navedene dijagnoze ne mogu etiološki dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu, da nisu posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, kao niti dijagnoze F43 i L93. Iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 26. kolovoza 2019. proizlazi da se dijagnoze F43, F43.2, EO3, J45, I10, L93 i L93.0 i privremena nesposobnost za rad od 22. veljače 2018. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, da nema podataka da bi tužiteljica tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu imala ratnim djelovanjem uzrokovanih bolesti, ozljeda, poremećaja ili bila izložena psihičkom stresu, a da bi posljedice tih ratnih djelovanja mogle uzrokovati bilo koju od predmetnih bolesti i poremećaja-dijagnoza kojih sa 20 i više godina odgode tužiteljica traži predmetno pravo.

 

              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

              Prema odredbi članka 36. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13 i 137/13, u daljnjem tekstu ZOZO) osiguranici u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

 

              Sukladno odredbi članka 39. stavku 1. točki 9. ZOZO-a pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

 

              Suprotno navodima tužiteljice iz tužbe u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu stručno medicinske činjenice su pravilno i potpuno utvrđene. Naime, u ovom upravnom sporu je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši ga detaljnim, jasnim, cjelovitim, obrazloženim te je istim odgovoreno na postavljenu zadaću vještačenja.

 

              Imajući u vidu da su i sudski vještak i institucionalizirana tijela vještačenja suglasni da se tražene dijagnoze (F43, F43.2, E03, I10, J45, L93 i L93.0) ne mogu uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinskom ratu s obzirom na protek vremena te nedostatak podataka o liječenju tužiteljice to je pravilno javnopravno tijelo odlučilo o zahtjevu tužiteljice. Pravilnost nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 26. kolovoza 2019. potvrdio je svojim nalazom i mišljenjem sudski vještak. Stoga navodi tužiteljice o manjkavosti nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

 

              Sadržaj obrazloženja rješenja propisan je odredbom članka 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje ZUP). Obrazloženje osporavanog rješenja tuženika sadrži sve zakonom propisane dijelove. Odlučne činjenice su obrazložene valjano i dostatno, dok su iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidni razlozi nepriznanja traženih dijagnoza neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu. U obrazloženju je citiran sadržaj nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 26. kolovoza 2019., a na temelju kojeg je tuženik odlučio o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Sukladno prethodnom, navodi tužiteljice o nedostacima obrazloženja osporavanog rješenja nisu osnovani.

 

              Naposljetku, navodi tužiteljice o načinu postupanja prema njoj na radnom mjestu, kao i dokumentacija na koju se poziva (dopisi, nalazi i mišljenja sudskih vještaka izrađeni za potrebe parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem P-…) nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući je premet upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 10. rujna 2019. u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. ZUS-a kojom je propisan predmet upravnog spora.

 

              Uzevši u obzir navedeno osporavano rješenje tuženika je ocijenjeno zakonitim.

 

              Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 19. studenog 2020.

 

                                                                                                                                       S u t k i n j a

 

                                                                                                             Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude