- 1 -              Revd 3384/2020-2

Broj: Revd 3384/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. I., OIB: ... i 2. tužiteljice M. I., oboje iz Z., ..., OIB: ... (dalje u tekstu: tužitelji), oboje zastupani po punomoćniku D. O., odvjetniku u S., protiv tuženika Grada S., ..., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. C. i S. P., odvjetnici iz Z. D. R. i L. K. u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1254/2019-2 od 1. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj Pn-30/2019-6 od 8. srpnja 2019., u sjednici održanoj 19. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

I  Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II  Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1254/2019-2 od 1. travnja 2020.

U odgovoru na prijedlog, tuženik je predložio isti odbaciti kao nedopušten, potražujući ujedno trošak sastava odgovora na prijedlog.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da revizijske odluke na koje se revidenti pozivaju kao razloge važnosti postavljenih pitanja, ne predstavljaju razlog važnosti u konkretnom slučaju. To stoga što je u odlukama revizijskog suda poslovni broj Revt-277/14 od 24. ožujka 2015. i Rev 537/11 od 4. ožujka 2014. na koje se pozivaju revidenti, riječ o različitim činjeničnim i pravnim utvrđenjima od onih u konkretnom predmetu, pa stoga navedene odluke nisu primjenjive u predmetnom slučaju.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod toč. I.

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 19. studenog 2020.