- 1 -              Rev 3731/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3731/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. Š. H. iz N., OIB: … koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u K., protiv tuženika-protutužitelja R. P. N. d.o.o., N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. Ć., odvjetnica u N., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1154/18-2 od 11. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-135/17-9 od 7. lipnja 2018., u sjednici održanoj 19. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao djelomično neosnovana u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1154/18-2 od 11. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-135/17-9 od 7. lipnja 2018. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i u dijelu odluke o troškovima postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I/ Utvrđuje se da je nedopuštena odluka tuženika R. P. N. d.o.o., OIB … od ... o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog …. na neodređeno vrijeme, te da tužiteljici M. Š. H. iz N., OIB … radni odnos nije prestao.

 

Nalaže se tuženiku R. P. N. d.o.o. da tužiteljicu M. Š. H. vrati na rad, na radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenika direktora, u roku od 8 dana.

 

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tuženika R. P. N. d.o.o. koji glasi:

 

"Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. svibnja 2016. a koji su sklopili M. Š. H. iz N., OIB … kao radnik i R. P. N. d.o.o, iz N. A. K. 1, OIB …, kao poslodavac, s danom donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu.

 

Nalaže se tužitelju-protutuženiku nadoknaditi tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iste teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana."

 

III/ Nalaže se tuženiku R. P. N. d.o.o. da tužiteljici M. Š. H. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu:

 

Suprotno navodima tuženika-protutužitelja, drugostupanjski sud u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda u tom dijelu nema nedostataka uslijed kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda.

 

Nadalje, u tom dijelu presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice-protutuženice za vraćanje na rad nije prekoračen tužbeni zahtjev od strane nižestupanjskih sudova. Naime, prema odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 - dalje: ZR), ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili nedopuštenim odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i da radni odnos nije prestao, to nalaganjem tuženiku-protutužitelju vraćanja tužiteljice-protutuženice na rad, nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da radni odnos nije prestao odnosno zahtjev za vraćanje na rad. Tuženik je podnio protutužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu.

 

U tijeku postupka koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

-              da je tužiteljica-protutuženica bila zaposlena kod tuženika-protutužitelja na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. svibnja 2016., na radnom mjestu Urednika informativnog programa, zamjenika direktora,

 

-              da joj je tuženik-protutužitelj Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017. otkazao ugovor o radu od 28. svibnja 2016. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć,

 

-              da iz obrazloženja te Odluke proizlazi: - da je 3. veljače 2017. tužiteljica-protutuženica s tuženikom-protutužiteljem sklopila Sporazum o izvršenju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sisku broj Pr-170/15 od 26. veljače 2016., preinačene presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-464/2016 od 12. prosinca 2016. (- dalje: Sporazum); - da su navedenim sporazumom utvrđena međusobna potraživanja radnice i poslodavca na način da je kao potraživanje radnice naznačen iznos od 36.537,99 kuna sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate sukladno čemu je potraživanje po navedenom izračunu na dan 3. veljače 2017. iznosilo 79.376,73 kuna, dok je kao potraživanje poslodavca naveden iznos od 22.442,67 kuna koji je sa zateznim kamatama na isti dan iznosio 24.109,32 kuna; - da je tim sporazumom izvršen prijeboj navedenih potraživanja na način da se poslodavac obvezao razliku tako utvrđenih međusobnih potraživanja, odnosno iznos od 55.267,41 kuna isplatiti radnici u 12 mjesečnih obroka s tim da prva obročna isplata dospijeva do 15. veljače 2017.; - da su prema navedenom sporazumu radnici izvršene isplate za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2017.; - da je povratkom direktorice tuženika-protutužitelja s korištenja porodiljnog dopusta izvršena revizija predmetnog sporazuma kao i pravna analiza presuda na kojima se ista temelji te je utvrđeno da su pojedinačno naznačeni iznosi potraživanja radnice temeljem navedenih presuda bruto iznosi, dakle, u istima su uključeni doprinosi i porezi koji se ne isplaćuju radnici; - da je sklapanjem navedenog sporazuma, što je utvrđeno nakon povratka direktorice s porodiljnog dopusta došlo do protupravne situacije koju je poslodavac pokušao otkloniti na način da je od radnice zatražio da se navedeni sporazum raskida te istovremeno poduzeo radnje za obračun poreza i doprinosa koje je po navedenim presudama dužan obračunati i platiti za korist državnog proračuna; - da je radnica odbila prijedlog da se sporni sporazum raskine, da se izvrši ponovni izračun međusobnih potraživanja, sve uz uvažavanje činjenice da su potraživanja radnice bruto iznosi; - da se navedenim postupanjem ostvaruju obilježja kaznenog djela utaje poreza i da je radnica time stekla protupravnu imovinsku korist jer je njezino potraživanje prema poslodavcu daleko manje od utvrđenog; - da je u trenutku sklapanja sporazuma radnica bila i odgovorna osoba poslodavca jer se direktorica nalazila na korištenju porodiljnog dopusta tako da je bila dužna voditi računa o zakonitom poslovanju poslodavca što je propustila učiniti, a navedeni propust ne želi ispraviti, čime je počinila teške povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 78. Pravilnika o radu i to propuštanje radnje u svezi s radom koja ima obilježje kaznenog djela gospodarskog prijestupa ili prekršaja kao i protupravno pribavljanje imovinske koristi što je dovelo do toga da poslodavac u istu više nema povjerenja zbog čega nastavak radnog odnosa radnice za poslodavca nije moguć; - da poslodavac nije omogućio radnici iznošenje obrane jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini odnosno s obzirom na odbijanje radnice za raskid evidentno protuzakonitog sporazuma i otklanjanja mogućnosti počinjenja kaznenog djela,

 

-              da je tužiteljica-protutuženica protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017. zahtjev za ostvarenje prava uložila 14. rujna 2017., kojeg je tuženik-protutužitelj odbio odlukom od 2. listopada 2017. te da je tužba prvostupanjskom sudu od 13. listopada 2017. podnesena u roku propisanom odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a,

 

-              da je I. K. (koja je u vrijeme potpisivanja Sporazuma o izvršenju pravomoćne i ovršne presude od 3. veljače 2017. bila direktorica tuženika-protutužitelja opunomoćila odvjetnicu J. G. na potpisivanje navedenog Sporazuma); da ista nije pročitala navedeni sporazum prije potpisivanja; da je predsjednik skupštine tuženika-protutužitelja znao za sadržaj navedenog sporazuma te isti i odobrio; da su u sastavljanju navedenog sporazuma sudjelovali tadašnji predsjednik skupštine tuženika-protutužitelja V. K., pravna služba G. N. i odvjetnica J. G.,

 

-              da tuženik-protutužitelj nije poštovao ono što je ugovorio s tužiteljicom Sporazumom o izvršenju pravomoćne i ovršne presude od 3. veljače 2017., već je isplatu tužiteljici-protutuženici izvršio sukladno presudama prvostupanjskog suda broj Pr-170/15 od 26. veljače 2016. i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-464/2016 od 12. prosinca 2016.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev tužiteljice-protutuženice na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da radni odnos nije prestao, uz obrazloženje da je Sporazum zaključen voljom tuženika-protutužitelja pri čemu okolnost da je tužiteljica-protutuženica odbila prijedlog tuženika-protutužitelja za raskidom navedenog sporazuma ne predstavlja povredu kakve obveze iz radnog odnosa tužiteljice-protutuženice niti ima kakve elemente protupravnosti i takvim njezinim postupkom nije počinjena povreda obveze iz radnog odnosa propisana odredbom čl. 78. Pravilnika o radu tuženika. Ujedno ocjenjuju da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017. donesena nakon isteka roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR-a) jer je sadržaj navedenog sporazuma sastavljen upravo od strane tuženika-protutužitelja (u vrijeme potpisivanja Sporazuma je dakle morao znati i sadržaj istog) odnosno da je trenutak saznanja za navedenu činjenicu bio najkasnije 28. srpnja 2018., kada se tadašnja direktorica tuženika-protutužitelja vratila na posao s rodiljnog dopusta. Nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik-protutužitelj nije dokazao niti da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od njega da pisano upozori tužiteljicu-protutuženicu na obveze iz radnog odnosa i ukaže joj na mogućnost otkaza odnosno da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika-protuužitelja da omogući tužiteljici-protutuženici iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR-a), tim više što je tuženik-protutužitelj dopisom od 16. kolovoza 2017. (kojeg je tužiteljica-protutuženica primila 18. kolovoza 2017.), ukazivao tužiteljici-protutuženici da će pokrenuti postupak utvrđenja ništetnosti navedenog sporazuma, ukoliko ne prihvati prijedlog za raskidom istog, no, bez ikakvog ukazivanja na posljedice po radni odnos ukoliko ne prihvati ponuđeni raskid. Sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a, nižestupanjski sudovi naložili su tuženiku-protutužitelju da tužiteljicu-protutuženicu vrati na rad, na radno mjesto Urednika informativnog programa, zamjenika direktora, na kojem je radila prije otkazivanja.

 

Odredbom čl. 116. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Tuženik-protutužitelj je u odluci o otkazu kao razlog izvanrednog otkazivanja naveo da je tužiteljica-protutuženica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa - i to propuštanje radnje u svezi s radom koja ima obilježje kaznenog djela gospodarskog prijestupa ili prekršaja kao i protupravno pribavljanje imovinske koristi (čl. 78. Pravilnika o radu), što je dovelo do toga da poslodavac u istu više nema povjerenja zbog čega nastavak radnog odnosa radnice za poslodavca nije moguć.

 

Podvodeći činjenična utvrđenja ovog spisa predmeta prethodno citiranim odredbama, nameće se zaključak kako je pravilna ocjena iz pobijane presude da okolnost što je tužiteljica-protutuženica odbila raskinuti Sporazum, u situaciji kada je direktorica tuženika opunomoćila odvjetnicu J. G. na potpisivanje navedenog Sporazuma, a sadržaj istog su znali predsjednik skupštine tuženika-protutužitelja te isti i odobrio i u sastavljanju sporazuma su sudjelovali tadašnji predsjednik skupštine tuženika-protutužitelja, pravna služba G. N., kao i odvjetnica J. G., pri čemu je tužiteljici-protutuženici u konačnici izvršena isplata upravo sukladno presudama prvostupanjskog suda broj Pr-170/15 od 26. veljače 2016. i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-464/2016 od 12. prosinca 2016., ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kako to tvrdi tuženik-protutužitelj, a koja bi bila razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici-protutuženici.

 

Suprotno revizijskim navodima, u navedenim okolnostima odbijanje raskida Sporazuma prema ocjeni ovog suda ne predstavlja niti osobito važnu činjenicu radi koje bi poslodavac imao pravo izvanredno otkazati ugovor o radu jer radni odnos više ne bi bilo moguće nastaviti. Stoga je pravilno odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici-protutuženici ocijenjena nedopuštenom.

 

Tuženik-protutužitelj u okviru razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava utvrđenje nižestupanjskih sudova o trenutku saznanja za činjenicu na kojoj se temelji odluka o otkazu, smatrajući da je dan saznanja poslodavca za tešku povredu obveze iz radnog odnosa dan 18. kolovoza 2017. kada je poslodavac zaprimio dopis radnice kojim ista odbija prijedlog za raskid te da se ponovno izvrši izračun. Međutim, imajući u vidu razloge navedene u odluci o otkazu (počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja se manifestira u propuštanju radnje u svezi s radom koja ima obilježje kaznenog djela gospodarskog prijestupa ili prekršaja i protupravno pribavljanje imovinske koristi), ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik-protutužitelj saznao za činjenicu na kojoj se otkaz temelji u trenutku sastavljanja Sporazuma odnosno najkasnije u trenutku povratka direktorice tuženika na posao (čl. 116. st. 2. ZR-a).

 

Daljnjim revizijskim navodima tuženik-protutužitelj ukazuje da je tužiteljica-protutuženica trebala tražiti i utvrđenje nedopuštenosti odluke o zahtjevu za zaštitu prava radnika, međutim predmetni navodi nisu od značaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika-protutužitelja u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu:

 

Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu nižestupanjski sudovi odbili su kao neosnovan uz obrazloženje da tuženik-protutužitelj nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da nastavak radnog odnosa nije moguć, pored činjenice da niti nije isplatio tužiteljici-protutuženici više od onog što je bio dužan sukladno sudskim odlukama. Pritom su ocijenili neodlučnom okolnost da je tužiteljica-protutuženica presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj K-146/2013 od 27. veljače 2015. osuđena zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja službene isprave, budući da je iz činjeničnog opisa tog kaznenog djela razvidno da navedeno postupanje tužiteljice-protutuženice nije bilo razlogom otkazivanja iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017. (za koju odluku je tadašnja direktorica tuženika-protutužitelja I. K. u vrijeme otkazivanja tužiteljici-protutuženici morala znati jer je ista postala pravomoćna još 30. ožujka 2017.) te imajući u vidu da se taj kazneni postupak vodio još od 2013. i da je tužiteljica-protutuženica terećena kao tadašnja direktorica R. N. za inkriminirano razdoblje od 31. siječnja 2009. do 31. prosinca 2010., što tuženiku-protutužitelju nije moglo ostati nepoznato, no, tuženik-protutužitelj je s tužiteljicom-protutuženicom, unatoč navedenom, 28. svibnja 2016. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenika direktora.

 

Odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (čl. 125. st. 2. i 3. ZR-a).

 

Dakle, ako poslodavac traži sudski raskid, potrebno je uz njegov zahtjev i utvrđenje da je otkaz nedopušten, utvrditi postoje li okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nije moguć. U oba slučaja, navedene se pretpostavke moraju ispuniti kumulativno.

 

Pritom valja reći kako radnja koja bi imala kao posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u radnika je okolnost koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017., između ostalog, proizlazi da je postupanje tužiteljice-protutuženice dovelo do toga da poslodavac u istu više nema povjerenja zbog čega nastavak radnog odnosa radnice za poslodavca nije moguć. Ujedno je tadašnja direktorica tuženika-protutužitelja u svom iskazu navela da se za otkaz tužiteljici-protutuženici odlučila jer u nju, uslijed odbijanja raskida predmetnog Sporazuma, više nije imala povjerenja. Provedene dokaze u tom smislu nižestupanjski sudovi nisu cijenili sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a niti nižestupanjske odluke sadrže jasne razloge o tome je li radnja koju je tužiteljica-protutuženica počinila (odbila počiniti) takva radnja koja bi imala kao posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u radnika.

 

Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju ocjenu da određene činjenice važne za odluku smatra istinitima, odnosno kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga, nižestupanjske presude u dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu ne mogu ispitati, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, to je valjalo, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, u tom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno odlučiti o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka – odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz nižestupanjskih odluka te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. studenog 2020.