- 1 -              I Kž-Us 39/2017-10

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 39/2017-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. N. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i opt. V. N. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2017. broj K-Us-48/12, u sjednici održanoj 19. studenog 2020., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja opt. M. K., odvjetnika D. R.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i opt. V. N. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima, opt. V. N. (suđenjem u odsutnosti) zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, opt. S. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i opt. K. V. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te mu je na temelju čl. 56. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženicima se u kazne zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora, opt. S. Š. od 9. veljače 2012. do 6. veljače 2014., a opt. K. V. lišenje slobode 9. ožujka 2012. godine. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11. oduzeta je droga, od opt. S. Š. 41 gram droge marihuane, a od opt. K. V. 1,5 grama droge marihuane. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.) opt. V. N., opt. S. Š. i opt. K. V. dužni su platiti troškove kaznenog postupka i to sva trojica optuženika paušalnu svotu po 5.000,00 kuna svaki, te na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, opt. S. Š. 37.687,50 kuna, a opt. V. N. u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

Istom presudom, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08. oslobođeni su od optužbe, opt. M. K. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11. te opt. H. P. i opt. T. D. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11., dok na temelju čl. 149. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka u odnosu na ove optuženike te nagrada i nužni izdaci njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude te shodno tome predlaže ukidanje tog dijela presude. Osuđujući dio presude pobija zbog odluke o kazni uz prijedlog da se opt. V. N. i opt. S. Š. osude na kazne zatvora u duljem trajanju, a opt. K. V. „izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora“.

 

Žalbu je podnio opt. V. N., putem branitelja S. Š., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o „kaznenim sankcijama i troškovima kaznenog postupka“. Predlaže da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu „na ponovno odlučivanje“, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

Na žalbu USKOK-a odgovorili su opt. K. V. po branitelju Lj. P. V., odvjetniku iz Z., opt. T. D. po braniteljici G. K., odvjetnici iz Z., opt. H. P. po branitelju H. P. odvjetniku iz Z. te opt. M. K. po branitelju D. R., odvjetniku iz Z. koji je zatražio i obavijest o sjednici vijeća.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, branitelja opt. V. N. odvjetnika S. Š. i opt. M. K., a u nazočnosti njegovog branitelja odvjetnika D. R.

 

Žalbe USKOK-a i opt. V. N. nisu osnovane.

 

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude

 

Nije osnovana žalba opt. V. N. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

 

Naime, u žalbi se tvrdi da su „razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i onoga što se navodi u zapisnicima o iskazima danim u postupku“ te prigovor kako je „sud povrijedio svoju procesnu obvezu da s jednakom pažnjom ispita i utvrdi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, te je na taj način povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu“. Žalitelj odmah nastavlja kako tijekom postupka „nije utvrđeno na potpuno nesporan odnosno nedvosmislen način“ da je opt. V. N. osoba koja je počinila predmetno kazneno djelo pri čemu se referira na personalne dokaze i rezultat posebnih dokaznih radnji.

 

Prema tome, osim parafraziranja dijela zakonskog teksta povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08.) sadržajem žalbenih navoda ustvari se izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove. Osim toga, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri proturječni. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom bitnog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, kako personalnih tako i u povezanosti sa ostalim dokazima osobito rezultatima posebnih dokaznih radnji uz zaključak da je opt. V. N. ostvario elemente bića kaznenog djela u objektivnoj i subjektivnoj komponenti.

 

Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.-VIII.

 

Po mišljenju opt. V. N. činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud „pogrešno cijenio dokaze“ tako što je kaznena odgovornost utvrđena „isključivo na temelju rezultata posebnih dokaznih radnji“ pri čemu nije „sa dovoljnom i nedvojbenom sigurnošću“ utvrđen identitet počinitelja predmetnog kaznenog djela sugerirajući primjenu načela in dubio pro reo.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su uz sveobuhvatnu i temeljitu ocjenu bili dostatni za pouzdan zaključak o dokazanosti kaznene odgovornosti opt. V. N.

 

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve raspoložive dokaze pošavši od nesporno utvrđene kaznene odgovornosti i uloge ostalih sudionika u predmetnom kaznenom djelu, koja proizlazi iz pravomoćnih osuđujućih presuda za D. B., Z. T., I. G., K. K. i M. G. Što se pak tiče odgovornosti opt. V. N. ista je osnovano utemeljena prvenstveno na rezultatu posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP/08. kako je to podrobno analizirano u razlozima pobijane presude i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje žalitelj (str. 19-22 presude). Prema sadržaju nadziranih razgovora, koje su međusobno vodili opt. V. N., D. B., Z. D., uz kurirsku ulogu u prenošenju marihuane opt. S. Š., koji je postupao po uputi opt. V. N., osnovano je sud prvog stupnja zaključio da je uloga opt. V. N. bila nabavka i prodaja droge marihuane s područja Bosne i Hercegovine D. B. i Z. D. što je u dva navrata realizirano te da je ovaj optuženik bio svjestan kako svog angažmana za krijumčarenje i prodaju marihuane tako i uloge ostalih osoba sve s ciljem plasiranja, preprodaje droge na ilegalnom narko tržištu.

 

Nadalje, za ostvarenje obilježja terećenog kaznenog djela nije nužno međusobno poznavanje svih osoba koje su uključene u krijumčarenje i prodaju droge pa je razumljivo da opt. V. N. nisu poznavali ostali sudionici kako se to ističe u žalbi. Međutim, imajući na umu stanje spisa, osobito da je iz rezultata posebnih dokaznih radnji nedvojbeno utvrđena međusobna višekratna komunikacija i kriminalna povezanost opt. V. N. sa D. B. (i sada pok. Z. D.), koji u svom iskazu jasno opisuje da je upravo opt. V. N. upoznao u Crnoj Gori, to nema dvojbe u identitet i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je opt. V. N. počinitelj predmetnog kaznenog djela.

 

Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi zbog posljedično naznačene povrede kaznenog zakona, niti je ovaj drugostupanjski sud, ispitivanjem pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.-VIII utvrdio postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

Osporavajući pravilnost odluke o kaznama USKOK smatra da je prvostupanjski sud podcijenio „ukupnu kriminalnu količinu postupanja“ opt. V. N. odraženu duljinom vremenskog razdoblja i količinom droge marihuane koja je bila u opticaju kriminalne organizacije kojom je optuženik koordinirao. U odnosu na opt. S. Š. naglašava značaj osuđivanosti za istovrsno kazneno djelo dok je priznanje krivnje precijenjena okolnost budući da je „došlo tek na raspravi“. Neprimjerenom smatra uvjetnu osudu koja je izrečena opt. K. V. s obzirom na njegovu ulogu u „piramidi“ preprodaje droge.

 

U žalbi opt. V. N. pobijanje odluke o kazni nije obrazloženo, ali je ta odluka ispitana sukladno čl. 478. ZKP/08.-VIII.

 

Razmotrivši odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne u pobijanoj presudi primjereno vrednovane.

 

Obiteljske prilike, priznanje kaznenog djela i time izražena samokritičnost te doprinos bržem okončanju kaznenog postupka kod opt. S. Š. i opt. K. V., unatoč ranije osuđivanosti ne opravdavaju strože kažnjavanje. Vodeći računa da je opt. S. Š. prenosio znatnu količinu marihuane radi daljnje prodaje osuda na kaznu zatvora u trajanju dvije godine dostatno je odmaknuta od zakonom propisanog minimuma kazne za predmetno kazneno djelo, a budući da je kod opt. K. V. utvrđena kupovina daleko manje količine marihuane radi daljnje prodaje to je osnovano osuđen na zakonski minimum kazne i primjenu uvjetne osude uz vrijeme provjeravanja od četiri godine.

 

Jednako tako je osudom opt. V. N. na kaznu zatvora u trajanju četiri godine prvostupanjski sud dao odgovarajući značaj naglašenoj količini kriminalne energije koju je ovaj optuženik uporabio pri učinu djela vodeći računa i o činjenici optuženikove osuđivanosti zbog kaznenog djela druge vrste pa nema mjesta blažem, ali ni strožem kažnjavanju kako se sugerira žalbama stranaka.

 

Nadalje, kako je opt. V. N. proglašen krivim to je i odluka o obvezi naknade troškova kaznenog postupka zakonita i pravilna.

 

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude

 

USKOK se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu presude kojom su opt. M. K., opt. H. P. i opt. T. D. oslobođeni od optužbe. Prije svega smatra nevjerodostojnim personalne dokaze koji potvrđuju alibi opt. M. K., dok materijalna dokumentacija o prelasku granice ovog optuženika ne isključuje mogućnost da je granicu prelazio u više navrata. U žalbi se opširno prenosi sadržaj snimljenih telefonskih razgovora (rezultat provedenih posebnih dokaznih radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 1. ZKP/08.) koji, po mišljenju žalitelja, nedvojbeno upućuju na zaključak da su optuženici dogovarali kupoprodaju, prodavali (opt. M. K.) te kupovali radi daljnje prodaje (opt. H. P. i opt. T. D.) drogu marihuanu kako im je stavljeno na teret optužbom.

 

Suprotno žalbenim navodima USKOK-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je dokazna građa argumentirano i valjano ocijenjena uz pravilan zaključak kako nije dokazano da su spomenuti optuženici počinili inkriminirana kaznena djela.

 

Opt. M. K. je negirao djelo te se branio alibijem još u fazi istrage. Prema stanju spisa i dokazima izvedenim na raspravi alibi je provjeren i potvrđen, među ostalim, personalnim dokazima (osam svjedoka), telekomunikacijskim vještačenjem, podacima iz putne isprave o izlazu i ulazu u Republiku Hrvatsku te potvrdom o prijavi boravka u Republici Austriji. Kraj takvog stanja stvari te podrobne analize iskaza „svjedoka broj 2“ i S. T., glede načina na koji se utvrđuje identitet osoba koje se susreću s praćenom osobom, povezano s iskazom Z. T. (str. 29 -31 presude), s pravom je prvostupanjski sud ocijenio dvojbenim vjerodostojnost tvrdnje izviješća o tajnom praćenju, da su se 20. siječnja 2012., na području D. susreli Z. T. (u odnosu na kojeg su provođene posebne dokazne radnje) i opt. M. K. Zaključno, imajući na umu liniju obrane opt. M. K. (alibi i negiranje korištenja nadziranog telefona) koja je potkrijepljena nizom objektivnih i relevantnih dokaza u pravu je sud prvog stupnja kako nije dokazano da je terećeno kazneno djelo počinio upravo opt. M. K.

 

Nadalje, nije bilo sporno da je opt. H. P. telefonom komunicirao s D. B., kojeg je poznavao kao susjeda, ali je tvrdio da razgovori nisu bili vezani uz zlouporabu droge. Optuženika ne terete ni svjedoci za koje optužba tvrdi da su u izravnoj povezanosti s optuženikovom kupnjom dva kilograma marihuane radi daljnje prodaje niti ga terete ostali sudionici u predmetnom kaznenom djelu. Tako D. B. potvrđuje liniju obrane da telefonski razgovori nemaju veze sa zlouporabom droge dok Z. T. navodi da optuženika ne poznaje. Pored toga, žalitelj ne osporava pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da unatoč optužbi o kupovini ukupno dva kilograma marihuane radi daljnje prodaje pretragom prostorija u korištenju opt. H. P. nisu pronađeni tragovi droge ili pak predmeti koji bi barem upućivali na optuženikovu inkriminiranu djelatnost, niti su posebnim dokaznim radnjama zabilježeni susreti optuženika sa D. B. i Z. T. u vrijeme za koje se optuženik tereti da je u dva navrata od istih preuzeo po jedan kilogram marihuane. Kraj takvog stanja stvari s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako snimljeni razgovori između optuženika i D. B. predstavljaju tek interpretaciju i zaključivanje tužitelja o stvarnom značenju izdvojenog sadržaja što je dostatno za podizanje optužnice, ali ne vodi izvjesnom i pouzdanom zaključku o dokazanosti djela, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

Jednako vrijedi i za razgovore zabilježene između opt. T. D. i D. B., tim više što je ovaj optuženik priznao kupovanje marihuane od D. B., ali samo za vlastite potrebe, koja obrana je, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda potvrđena psihijatrijskim vještačenjem i iskazom D. B.

 

Prema tome, analizirajući svu dokaznu građu prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako nema osnova za pouzdan i siguran zaključak da su opt. M. K., opt. H. P. i opt. T. D. počinili terećena kaznena djela pa je i u ovom dijelu žalba USKOK-a neosnovana.

 

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih USKOK i opt. V. N. pobijaju prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08.-VIII, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. studenog 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.