Broj: Kžm 41/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. D. R. zbog kaznenog djela iz 166. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 26. rujna 2017. broj Km-2/2017-21, u sjednici održanoj 12. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba mlt. D. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, na temelju čl. 7., čl. 10. st. 2. toč. 11. i čl. 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) mlt. D. R. izrečene su odgojne mjere pojačane brige i nadzora, koja može trajati najdulje dvije godine, i posebna obveza uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade koja može trajati najdulje do jedne godine. Na temelju čl. 10. st. 9. i čl. 11. st. 2. ZSM/11 nadzor nad izvršenjem odgojnih mjera provesti će Centar za socijalnu skrb u S. B. uz nadzor i sudjelovanje suda. Na temelju čl. 10. st. 10. ZSM/11 maloljetnik je upozoren da zbog skrivljenog neispunjenja obveze može biti upućen u disciplinski centar. Na temelju čl. 89. ZSM/11 troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna dok je oštećenik sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju čl. 165. st. 2. KZ/11 oduzeto je osobno računalo marke ... uz pripadajući LCD monitor ..., tipkovnica .... i miš ..., prethodno privremeno oduzeto od oca maloljetnika prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj ... od 23. ožujka 2017.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik po branitelju D. H., odvjetniku iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati „…na ponovno raspravljanje i odlučivanje…“ ili preinači i maloljetnika „…oslobodi odgovornosti…“ za terećena kaznena djela.

Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s čl. 3. ZSM/11 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Premda je u žalbi maloljetnika naznačeno da prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka povreda nije posebno obrazložena, a ni ovaj sud, ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije našao da su počinjene povrede procesnog i materijalnog zakona na štetu maloljetnika na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Istaknuta je žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajem žalbe maloljetnik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja vlastitom interpretacijom provedenih dokaza uz tvrdnju da djela nije počinio jer je „…možda svega u dva do tri navrata bio sam u vrlo kratkom periodu sa mlt. oštećenom H.“ sugerirajući da se „…krivac trebao tražiti u drugoj osobi što…nije učinjeno…“ jer „…je krivca najlakše naći u osobi koja nema nikakve veze s kaznenim djelom, koji je adolescent, te koji je odrastao u otuđenoj okolini bez dostatne podrške obitelji i društva.“

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, sa pravilnim zaključkom da je maloljetnik počinio terećena djela. Žalba maloljetnika svodi se na ponavljanje obrane i neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza bez valjanih protuargumenata koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.

Prije svega valja istaknuti da ni maloljetnik ne osporava da je povremeno boravio u stanu zajedno sa oštećenicom pa je promašena žalbena tvrdnja kako nije bio u mogućnosti počiniti djela, dok smjeranje na drugu osobu počinitelja inkriminiranih radnji nema nikakvo uporište u stanju dokazne građe. Oštećenica u svom iskazu pred sudom jasno i određeno tereti upravo maloljetnika za kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom. Unatoč odbijanju da dalje iskazuje o predmetnim događajima (spolnom odnošaju izjednačenim spolnim radnjama) osnovano sud prvog stupnja ostale oblike seksualnog zlostavljanja oštećenice utvrđuje iz saznanja posrednih svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka. Razumna je argumentacija prvostupanjskog suda da članovi obitelji suočeni sa saznanjem o kriminalnoj djelatnosti maloljetnika na štetu polusestre dijelom modificiraju iskaze na raspravi nastojeći očuvati stabilnost obitelji. Osim što maloljetnika izravno terete iskazi posrednih svjedoka Lj. K. i I. K., bake i djeda oštećenice, oštećenica je o seksualnom zlostavljanju maloljetnika jednako govorila i osobama izvan njene obitelji koje nemaju interesa glede ishoda postupka i k tome raspolažu stručnim znanjem i vještinama pri razgovoru s djecom, psihologu centra za socijalnu skrb (svjedok I. S.-M.) te tijekom forenzičnog intervjua za potrebe psihologijsko psihijatrijskog vještačenja. Od posebnog je značaja ocjena vještaka da prikaz događaja po oštećenici s psihologijsko psihijatrijskog aspekta govori o autentičnosti doživljaja. Pri tome je podrobna, razumna te stoga i ovom drugostupanjskom sudu prihvatljiva  argumentacija vještaka o razlozima uskrate iskaza oštećenice pred sudom, zbog moguće neadekvatne podrške oca, koji je, protivno žalbenoj tvrdnji, prema stanju spisa, zajedno sa majkom I. K.-R. oštećenicu doveo na dokazno ročište na kojem je ispitana (list 35 spisa).

Prema tome, kada se konfrontira maloljetnikovo negiranje djela sa iskazom oštećenice koja je slikovito i podrobno kao svjedok opisala gledanje pornografskog sadržaja sa maloljetnikom, dok je o drugim oblicima seksualnog zlostavljanja govorila članovima obitelji i stručnim osobama, a provedeno psihologijsko vještačenje ličnosti oštećenice govori o prenošenju stvarno doživljenih zbivanja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice te izveo zaključak da je upravo mlt. D. R. (rođ. ....), višekratnim radnjama u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. prosinca 2016. (dakle kao stariji maloljetnik, čl. 2. ZSM/11 u vezi s čl. 8. st. 2. KZ/11) počinio terećena djela. Stoga nije osnovana maloljetnikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i žalba zbog povrede kaznenog zakona koja nije posebno obrazložena već je istaknuta samo kao posredna povreda.

Maloljetnikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona u sebi sadrži žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (odgojnim mjerama) i oduzimanju predmeta (čl. 478. ZKP/08).

Razmotrivši odluku o izrečenim odgojnim mjerama ovaj sud nalazi da su pojačana briga i nadzor uz posebnu obvezu uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade primjerene osobnosti maloljetnika te težini i pogibeljnosti kaznenih djela. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor odgojnih mjera, osobito uzimajući u obzir nalaz i mišljenje psihijatrijsko psihologijskog vještačenja, izvješće nadležnog centra za socijalnu skrb i prijedlog stručnog suradnika suda, te će se i po ocjeni ovog suda izrečenim odgojnim mjerama ostvariti svrha maloljetničke sankcije iz čl. 6. st. 1. ZSM/11.

Nadalje, na temelju pravilno utvrđenih činjenica, osnovana je i pravilna odluka o oduzimanju predmeta.

Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP/08 u vezi s čl. 3. ZSM/11).

Zagreb 12. travnja 2018.