- 1 -              Revd 1475/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1475/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. d.o.o. O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Č. i R. sa sjedištem u P., protiv tuženika O. O., O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. i B. sa sjedištem u R., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji i prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 4378/2017-3 od 5. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P - 23/2016-25 od 24. svibnja 2017., u sjednici održanoj 19. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

 

Revizija tužitelja i prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuju se kao nedopušteni.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je podnio reviziju, te podredno prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 4378/2017-3 od 5. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P - 23/2016-25 od 24. svibnja 2017.

 

U odgovoru na reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje revizija i prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari donesena je nakon stupanja na snagu (1. rujna 2019.) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZIDZPP), pa se shodno odredbi čl. 117. st. 4. ZIDZPP-a u ovom postupku primjenjuju odredbe navedenog Zakona o reviziji (čl. 382. – 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). U konkretnom slučaju nije riječ o reviziji koja bi bila dopuštena prema odredbi čl. 382.a ZPP-a (da je riječ o sporu: - o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, - o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, - u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, te – u povodu tužbi radi objave ispravka informacije). Isto tako, prethodno nije doneseno rješenje kojim je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije protiv presude donesene u drugom stupnju u smislu odredbi čl. 382. st. 1., čl. 385.a i čl. 387. st. 6. ZPP-a. Zbog navedenog je shodno odredbi čl. 392. st. 1., 5. i 6. ZPP-a reviziju trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

S druge strane, kako tužitelj podredno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije, cijeneći taj prijedlog sukladno odredbama 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tužitelj postavlja pitanje primjene odredbe čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) nakon stupanja na snagu ZIDZPP-a. Međutim, drugostupanjska odluka nije donijeta primjenom navedene odredbe, niti je u toj odluci zauzeto pravno shvaćanje u primjeni te odredbe, pa pitanje u svojoj biti predstavlja prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, kakvo pitanje se ne može cijeniti kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugo pitanje koje postavlja tužitelj „...ima li se tužbeni zahtjev zbog nedovoljne ili potpune (ne)određenosti odbiti bez prethodnog pozivanja tužitelja da ga odredi na način koji omogućuje meritorno raspravljanje?“ Međutim, drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja kojim traži da ga se ovlasti da s nekretnine tuženika može odvojiti i odnijeti sve u nju ugrađene stvari koje je moguće odvojiti bez njezina oštećenja, između ostalog i iz razloga što „...iz zapisnika od 27. listopada 2015., te 28. prosinca 2015., koja oba zapisnika je i potpisao Z. H. proizlazi da je zakupnik doista i odnio sve svoje stvari, pa je stoga na tužitelju bio teret dokaza da dokaže suprotno od onog što je zakupnik Z. H. potvrdio, odnosno da je odnio sve svoje stvari.“ Shodno, prethodno navedenom činjeničnom i pravnom osnovu na kojem je pobijanom odlukom odbijen ovaj zahtjev tužitelja, odgovor na pitanje kako ga je u prijedlogu postavio tužitelj ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu, pa se postavljeno pravno pitanje ne može cijeniti kao pitanje koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 19. studenog 2020.