Broj: Kv I-26/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zorana Matulovića, kao predsjednika vijeća, te Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Srećka Grgurevića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. V., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17-dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika V. V. za obnovom kaznenog postupka, u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se zahtjev osuđenika V. V. za obnovom kaznenog postupka u predmetu ovog suda broj K-16/12, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom ovog suda broj K-16/12 od 03. travnja 2014. osuđenik V. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine. Navedena presuda u žalbenom postupku preinačena je u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-549/2014-6 od 16. veljače 2017., na način da je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

Zahtjev za obnovu kaznenog postupka podnio je osuđenik V. V., osobno. U zahtjevu se osuđenik poziva na okolnost da je u međuvremenu zasnovao izvanbračnu zajednicu, te da namjerava sklopiti i brak, kao i da mu je otac teški invalid, tako da zbog toga on mora voditi brigu kako o izvanbračnoj supruzi tako i o svom ocu, koji bi se bez njegove skrbi našli u teškoj životnoj situaciji. Stoga smatra da su se ispunili uvjeti za prihvaćanje njegova zahtjeva i predlaže da se preinači pravomoćna presuda u odluci o kazni na način da mu se kazna primjereno umanji.

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u pisanom mišljenju očitovalo se na način da smatra kako zahtjev osuđenika nije osnovan, jer okrivljenik u svom zahtjevu navod nije potkrijepio na odgovarajući način.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Uvidom u sadržaj zahtjeva osuđenika V. V. utvrđeno je da se on temelji na čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14-dalje u tekstu ZKP/08), odnosno da osuđenik tvrdi da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao, iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Međutim, nakon uvida u spis, a uzimajući u obzir navode osuđenika na kojima temelji svoj zahtjev, vijeće je ocijenilo da se ne može prihvatiti njegova tvrdnja da bi u ovom slučaju bili ostvareni zakonski uvjeti za nepravu obnovu kaznenog postupka, na način da ga se osudi na blažu kaznu.

Naime, osuđenik V. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela silovanja, na štetu svoje supruge, te je od strane raspravnog vijeća ovog suda prvostupanjskom presudom bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine. U žalbenom postupku ta presude preinačena je u odluci o kazni na način da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, što znači da je presudom višeg suda došlo do znatnog umanjenja kazne.

Nadalje, u odnosu na okolnosti na koje se osuđenik sada poziva u svom zahtjevu, a to su zasnivanje nove izvanbračne zajednice i bolest oca, treba istaći da te okolnosti nisu bile posebno uzete u obzir prilikom donošenja ranijih presuda, kako prvostupanjske presude, tako ni presude višeg suda. Tako je od olakotnih okolnosti osuđeniku posebno uzeta u obzir ranija neosuđivanost, zatim da je otac jedno maloljetnog djeteta o kojem se brine, te da oštećenica nije pretrpjela teže posljedice. Stoga je kazna koja je osuđeniku izrečena, kada se stavi u razmjer sa zapriječenom kaznom za djelo za koje je osuđen, bliže minimalnoj kazni nego maksimalnoj kazni koju je moguće izreći za ovakav vid kriminalne aktivnosti uslijed čega bi bilo kakva nova okolnost na koju se poziva osuđenik, čak i ako nije sporno da je nova, morala imati karakter izrazite olakšavajuće okolnosti da bi se moglo ući u preispitivanje kazne iz pravomoćne osuđujuće presude.

Prema ocjeni vijeća, iako se okolnosti na koje se osuđenik poziva mogu tretirati kao nove okolnosti koje ranije nisu bile poznate sudu, kada se stave u odnos sa ranije spomenutim ocjenama suda o težini kaznenog djela i visini izrečene kazne, ipak se ne mogu tretirati kao da imaju takav značaj da bi očito dovele do blažeg kažnjavanja osuđenika.

U takvoj situaciji za zaključiti je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za prihvaćanje zahtjeva osuđenika V. V. za nepravu obnovu kaznenog postupka, u odluci o kazni, pa je stoga zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

Stoga je, u suglasju sa čl. 498. st. 5. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 12. travnja 2018.