Broj: Kž 197/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 240. stavka 1. Kaznenog zakona Crne Gore, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 28. ožujka 2018. broj Kv II-65/18.-5 u sjednici održanoj 12. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz članka 33. i članka 34. stavka 1. i stavka 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04., dalje u tekstu: ZOMPO), za izručenje uz pristanak, po pojednostavljenom postupku izručenika M. Ć., uhićenog 17. ožujka 2018. na MCGP Ž. na temelju međunarodne tjeralice Interpola Crna Gora broj ... od 2. ožujka 2017. na temelju zahtjeva broj ... od 24. travnja 2014. po nalogu Osobnog suda u Kotoru broj Iks 75/2017, zbog izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen presudom Osnovnog suda u Kotoru broj K-29/15 od 18.1.2017., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 240. stavka 1. Kaznenog zakona Crne Gore, a što odgovara kaznenom djelu protiv imovine, krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu - KZ/11.).

Pod točkom II. izreke utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za izručenje izručenika M. Ć. iz članka 35. ZOMPO-a, jer:

- izručenik nije državljanin Republike Hrvatske,

- djelo zbog koga se traži izručenje nije počinjeno na području Republike Hrvatske, protiv njega ili njezinih državljana,

- djelo zbog kojeg se traži izručenje je kazneno djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je počinjeno i to kaznenog djela teške krađe iz članka 240. stavka 1. Kaznenog zakona Crne Gore, a što odgovara kaznenom djelu protiv imovine, krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11.,

- po Zakonu Republike Hrvatske nije nastupila zastara izvršenja kazne prije nego što je izručenik uhićen,

- izručenik M. Ć., čije se izručenje traži, nije zbog istog djela osuđivan u Republici Hrvatskoj, niti je u Republici Hrvatskoj zbog istog djela počinjenog prema Republici Hrvatskoj pokrenut kazneni postupak,

- iz podataka u spisu nedvojbeno je utvrđeno da se radi o izručeniku M. Ć., s naprijed navedenim generalijama, tako da njegova istovjetnost nije upitna,

- postoji pravomoćna presuda Osnovnog suda u Kotoru broj K-29/15 od 18. siječnja 2017., po kojoj je izručenik M. Ć. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a što proizlazi iz predmetne međunarodne tjeralice (list spisa 4. do 8. i 12. do 14.),

- s obzirom na socijalnu rehabilitaciju izručenika u Republici Hrvatskoj nije potrebno izvršavanje predmetne presude Republike Crne Gore.

Pod točkom III. utvrđeno je da se izručenik M. Ć. se nije odrekao primijene načela specijalnosti iz članka 37. ZOMPO-a, zbog čega izručenik M. Ć.:

- ne može biti kazneno gonjen, podvrgnut izvršenju kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode, ili izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a koje nije predmet izručenja,

- ne može biti ograničen u svojim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem,

- ne može biti izveden pred izvanredni sud.

Pod točkom IV. izreke određeno je da se na temelju članka 17. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Crne Gore kazneni postupak nakon izručenja izručenika M. Ć. može ponovno provesti u njegovoj prisutnosti u kojoj će ta osoba moći ostvariti svoja prava na obranu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno odredbi članka 474. stavka. 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/13., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je dostavljen nadležnom državnom odvjetniku.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZP/08. jer iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja ne proizlazi da je izručenik pravomoćno osuđen u odsutnosti, zbog čega su izreka i obrazloženje prvostupanjskog rješenja proturječni razlozima o tim odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

Točno je da je izručenik M. Ć. pravomoćno osuđen presudom Osnovnog suda u Kotoru od 18. siječnja 2017. broj K-29/15 u odsutnosti na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 240. stavka 1. Kaznenog zakona Crne Gore, a koja činjenica nije izrijekom konstatirana u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Međutim, nenavođenje izrijekom činjenice da je izručenik pravomoćno osuđen u odsutnosti ne dovodi do bitne postupovne povrede zbog koje se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati. Naime, u konkretnoj situaciji kao lex specialis primjenjuju se odredbe Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Crne Gore o izručenju („Narodne novine“ broj - Međunarodni ugovori broj 6/11. od 6. svibnja 2011., dalje u tekstu - Ugovor). Prvostupanjski je sud, kako u izreci pod točkom IV., tako i u obrazloženju naveo da će se sukladno članku 17. tog Ugovora izručenje dopustiti samo ako država moliteljica zajamči da se kazneni postupak nakon izručenja ponovno provesti u prisutnosti izručene osobe, u kojem će ta osoba moći ostvarivati svoje pravo na obranu, a koja odredba nosi naziv - Osuda u odsutnosti. Prema tome, jasno je da je prvostupanjski sud, iako to izrijekom nije naveo, vodio računa o okolnosti da je izručenik pravomoćno osuđen u odsutnosti.

Nadalje, državni odvjetnik smatra da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja morao biti naveden činjenični opis kaznenog djela, a što je propušteno navesti pa nema razloga u odnosu na ispunjenje pretpostavke obostrane kažnjivosti iz članka 35. stavka 1. točke 3. ZOMPO, zbog čega da je počinjena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u izostanku razloga o tim odlučnim činjenicama.

Naime, činjenični opis kaznenog djela zbog kojeg se traži izručenje nije nijednom odredbom ZOMPO predviđen i kao obavezni sastojak rješenja kojim se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje. Odredbom članka 56. stavka 1. ZOMPO propisano je samo to da vijeće nadležnog suda, kad utvrdi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, o tome donosi rješenje. Iz citirane zakonske odredbe, dakle, proizlazi da nadležni sud, kada utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke za izručenje te da ne postoji nijedna smetnja za izručenje, donosi rješenje kojim utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje. Upravo u tom pravcu utvrđujući jesu li ispunjene tzv. pozitivne pretpostavke za izručenje radi izvršenja kazne zatvora, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja utvrdio te potom obrazložio da kazneno djelo teške krađe iz članka 240. stavka 1. Kaznenog zakona Crne Gore odgovara kaznenom djelu krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., a kako to proizlazi iz obrasca za crvenu potjernicu koji sadrži činjenični opis tog kaznenog djela. Dakle, iako činjenični opis nije naveden u obrazloženju pobijanog rješenja, nije zbog toga počinjena citirana postupovna povreda zbog koje se prvostupanjsko rješenje ne bi moglo ispitati.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da pristanak izručenika na pojednostavljeno izručenje u smislu članka 54. ZOMPO nije valjan, budući da nisu ispunjeni kriteriji iz stavka 2. ove zakonske odredbe. Odredba članka 54. stavka 2. ZOMPO na koju se poziva državni odvjetnik, propisuje da se pristanak ili odricanje unose u zapisnik pred nadležnim sudom sukladno Zakonu o kaznenom postupku na način koji dokazuje da je izručenik, pri tome postupao dragovoljno i bio u potpunosti svjestan posljedica. Iz sadržaja zapisnika o ispitivanju izručenika M. Ć. od 17. ožujka 2018. (list 20 spisa), konstatirano je da je izručenik nakon što je upoznat u potpunosti s dokumentacijom vezanom za međunarodnu potragu kao i pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Korotu, poučen u smislu članka 52. ZOMPO (pravo na branitelja i druga prava) izjavio da pristaje na predaju državi moliteljici po pojednostavljenom postupku izručenja. Izručenik je također upozoren u smislu odredbe članka 40. stavka 2. ZOMPO i članka 54. stavaka 1. i 2. ZOMPO te je izjavio da pristaje na izručenje samo u odnosu na djelo za koje se traži njegovo izručenje i da ne pristaje da mu se sudi za neko drugo kazneno djelo. Prema tome, izručenik je poučen o svojim pravima u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku i ZOMPO, pri čemu je dao jasne i nedvosmislene odgovore izražavajući svoju volju te potom izričito naveo da pristaje na pojednostavljeno izručenje te da se ne odriče načela specijaliteta.

Prvostupanjski je sud stoga pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje M. Ć. pravosudnim tijelima Crne Gore radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci koje su predviđene u člancima 33. i 34. ZOMPO te da ne postoje zapreke za izručenje iz članka 35. ZOMPO.

Slijedom izloženog, a budući da istaknutim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja niti je njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. utvrđeno da bi bila ostvarena kakva povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3 . točke 2.ZKP/08. riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. travnja 2018.