- 1 -              Revd 2810/2020-2

Broj: Revd 2810/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B.-M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika H. T. iz Z., OIB: …, te drugotuženika B. T. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica Z. Z.-B., odvjetnica u Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-478/2020-2 od 15. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-912/17-39 od 26. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-478/2020-2 od 15. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-912/17-39 od 26. veljače 2020.

Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

To stoga što razlozi važnosti na koje se revidentica poziva nisu u odgovarajućoj mjeri komparabilni, jer nijedna od dostavljenih odluka nije donesena u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, odluke na koje se revidentica poziva odnose se ili na slučajeve u kojima davatelji uzdržavanja, osim što su povremeno posjećivali i kontaktirali primatelja uzdržavanja, uopće nisu izvršavali svoje ugovorom preuzete obveze ili je neizvršavanje njihovih obveza bila posljedica bezrazložnog odbijanja uzdržavanja od strane primatelja uzdržavanja. Imajući na umu konkretna činjenična utvrđenja te s tim u vezi zaključke nižestupanjskih sudova kako se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi o osnovanim razlozima za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, načelno pozivanje revidentice na odlučnu svrhu svakog ugovora o uzdržavanju i bezuvjetnost obveza davatelja uzdržavanja nije važno za njezinu konkretnu poziciju.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 19. studenoga 2020.