- 1 -              II Kž 469/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 469/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog A. M., okrivljenog S. D., okrivljenog T. B., okrivljenog I. S., okrivljenog D. M. i okrivljenog I. J., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. listopada 2020. broj Kv I-Us-33/2020-5. (Kov-Us-14/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. M., okrivljenog S. D., okrivljenog T. B., okrivljenog I. S., okrivljenog D. M. i okrivljenog I. J. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. M., okrivljenog S. D., okrivljenog T. B., okrivljenog I. S., okrivljenog D. M. i okrivljenog I. J. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. M. po branitelju, odvjetniku M. V., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza.

 

Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni S. D. po branitelju, odvjetniku I. S., s prijedlogom ukinuti okrivljeniku istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalbu je podnio i okrivljeni T. B. po braniteljici, odvjetnici I. Š., s prijedlogom ukinuti okrivljeniku istražni zatvor, odnosno isti zamijeniti istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08.

 

Protiv rješenja je žalbu je podnio i okrivljeni I. S. po branitelju, odvjetniku B. M., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a "podredno" pobijano rješenje preinačiti i okrivljenika pustiti na slobodu, a istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. ili 5. ZKP/08. ili istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni D. M. po branitelju, odvjetniku T. B., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu, uz eventualnu primjenu jedne ili više mjera opreza.

 

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i okrivljeni I. J. po branitelju, odvjetniku A. Ć., s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv okrivljenika, odnosno isti zamijeniti nekom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog A. M., okrivljenog S. D. i okrivljenog I. S. da pobijano rješenje, u dijelu kojim se otklanja primjena blažih mjera, ne sadrži valjane razloge, kao i žalbeni prigovori okrivljenog I. S. da su paušalni, nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upiru ovi okrivljenici. Isto tako, nije u pravu okrivljeni D. M. kada upire na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno, iako sumarno, obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajuće konkretizirani. Samim time, a protivno žalbenim navodima svih žalitelja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Neosnovani su žalbeni prigovori okrivljenika kojima osporavaju postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela koja su im stavljena na teret, polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi te ocjenjujući vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza, uz netočne tvrdnje okrivljenog A. M. i okrivljenog S. D. da se ovi okrivljenici ne spominju u dokazima prikupljenim tijekom istrage i u rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima ovih žalitelja vodit će računa optužno vijeće, odnosno raspravni sud u slučaju potvrđivanja optužnice, tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti pojedinog okrivljenika i stupnjevima njihove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća. Isto tako, o prigovorima okrivljenog T. B., okrivljenog I. S., okrivljenog D. M. i okrivljenog I. J., koji osporavaju svoju pripadnost zločinačkom udruženju te vlastitu ulogu i povezanost s ostalim članovima udruženja, a koji navodi predstavljaju iznošenje obrane, vodit će se računa u daljnjem tijeku kaznenog postupka.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odlučio, produljivši istražni zatvor okrivljenicima po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Osnovan je zaključak suda prvog stupnja da u okviru svih uočenih okolnosti i nadalje postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani svih okrivljenika.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u okolnostima i načinu počinjenja terećenih im kaznenih djela, počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja. Ističe se žaliteljima da obilježja djela jesu, između ostalog, one osobite okolnosti na kojima se može temeljiti zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, pa stoga obrazloženje prvostupanjskog suda nije niti nejasno niti arbitrarno, niti je time, protivno navodima okrivljenog I. S., narušena presumpcija nevinosti okrivljenika.

 

Naime, prema činjeničnom opisu optužnice, okrivljeni A. M., okrivljeni S. D. i okrivljeni T. B. su osnovano sumnjivi da su po 5000 grama droge heroin i kokain nabavljali u Albaniji i Bosni i Hercegovini te drogu krijumčarili u Republiku Hrvatsku, koju su skladištili u kući okrivljenog I. S., a u realizaciji dopremanja, preuzimanja i daljnje prodaje droge je okrivljeni S. D. u zajedničko djelovanje povezao i okrivljenog I. J., a okrivljeni A. M. i okrivljenog D. M., da bi zatim s okrivljenim I. S. i okrivljenim D. M. drogu miješali s punilima radi povećanja mase te vagali i pakirali u manje pakete, a tako upakiranu drogu su okrivljeni S. D., okrivljeni T. B. i okrivljeni I. J. predavali radi daljnje prodaje drugih osobama, pri čemu je ukupna vrijednost droge heroin na ilegalnom tržištu Republike Hrvatske iznosila najmanje dva milijuna kuna, a droge kokain više od tri milijuna kuna. Prema takvim navodima optužnice, u sastavu takvog zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, svaki od žalitelja je na razini osnovane sumnje imao svoju činjeničnim opisom inkriminiranu ulogu i značaj u realizaciji navedenog plana.

 

Izloženi, okrivljenicima inkriminirani način postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga pojedinog okrivljenika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu upornost u protupravnom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Kada se uz to ima u vidu inkriminirani cilj protupravnog postupanja, količina krijumčarene droge, kao i činjenica da je kriminalna aktivnost okrivljenika poprimila međunarodni karakter, samo već iz izloženog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će okrivljenici, boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje niti prigovorima okrivljenog A. M. i okrivljenog I. S. o njihovoj dosadašnjoj neosuđivanosti. To tim više kada se ima na umu količina droge heroin i kokain te količina smjese za povećanje mase droge pronađenih kod okrivljenog A. M., kao i značaj uloge okrivljenog I. S., u čijoj kući se odvijalo miješanje, vaganje i pakiranje droge, a kod kojeg je pronađeno punilo za miješanje s drogom u količini koja je omogućavala više nego višestruko povećanje mase droge.

 

Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenjujući postojanje opasnosti od ponavljanja djela, uzeo u obzir raniji život okrivljenog S. D., okrivljenog T. B., okrivljenog D. M. i okrivljenog I. J. te usklađenost njihovog dosadašnjeg ponašanja s pozitivnim propisima društva.

 

Naime, okrivljeni S. D. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, od 2009. do 2019., u pet navrata pravomoćno osuđen zbog raznih kaznenih djela, a između ostalih i zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga te kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja, koja su istovrsna kaznenom djelu koje mu se sada stavlja na teret. Ističući da ranija osuđivanost nije sama po sebi ona osobita okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja djela, ovaj žalitelj zanemaruje da je prema psihijatrijskom vještačenju kod ovog okrivljenika, uz zlouporabu kokaina, utvrđen poremećaj ličnosti i ovisnost o alkoholu i opijatima, koja prema mišljenju sudske vještakinje predstavlja faktor rizika za počinjenje novih sličnih kaznenih djela te je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

 

Nadalje, protivno žalbenim navodima okrivljenog T. B. i okrivljenog D. M., okolnost da je okrivljeni T. B. ranije osuđen zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, a okrivljeni D. M. zbog kaznenog djela krađe, koja nisu ista niti istovrsna terećenim kaznenim djelima, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani ovih okrivljenika. To tim više kada se ima na umu da je ranijom pravomoćnom presudom okrivljeni T. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetno na četiri godine, a sada je osnovano sumnjiv u počinjenje težeg kaznenog djela unutar trajanja roka provjeravanja iz ranije izrečene uvjetne osude, dok je okrivljeni D. M. osnovano sumnjiv u počinjenje ovog, težeg, kaznenog djela nedugo nakon što mu je isteklo vrijeme provjeravanja iz ranije primijenjene uvjetne osude.

 

Isto tako, nije u pravu okrivljeni I. J. kada tvrdi da činjenica njegove dosadašnje osuđivanosti ne upućuje na postojanje iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je u razdoblju od 2010. do 2019. okrivljeni I. J. u šest navrata proglašen krivim zbog kaznenih djela teških krađa i krađa, razbojništva, pokušaja teških krađa te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari. Međutim, okolnost da se ne radi o istim niti o istovrsnom kaznenim djelima, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Naime, prema provedenom psihijatrijskom vještačenju, kod ovog okrivljenika je, uz zlouporabu kokaina i kockanje, utvrđena ovisnost o heroinu, koja predstavlja faktor rizika za počinjenje novih sličnih kaznenih djela te je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

 

Izloženo, uzevši u obzir i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenog S. D. i okrivljenog I. J., upućuje na upornost okrivljenika u protupravnom postupanju, kao i na činjenicu da ni prethodne osude nisu utjecale na okrivljenike da svoje ponašanje usklade s društvenim normama. Naprotiv, protupravno ponašanje okrivljenika je progrediralo, budući da su u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjivi da su počinili teža kaznena djela.

 

Kraj takvog stanja stvari, osnovanost navedenog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem narušenog zdravstvenog stanja okrivljenog S. D., odnosno invaliditeta T. B.. Naime, iz podataka u spisu predmeta je vidljivo da se ovim okrivljenicima pruža adekvatna zdravstvena skrb i u okviru sustava istražnog zatvora. Paušalnim žalbenim tvrdnjama okrivljenog T. B. da mu u istražnom zatvoru, s obzirom na njegov invaliditet, nije osiguran prikladan smještaj, žalitelj ispušta iz vida da ova okolnost nije spriječila okrivljenika niti u počinjenju ranijeg kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom niti u mobilnosti prilikom prelazaka granice, u okviru postupanja za koje je osnovano sumnjiv prema činjeničnom opisu podignute optužnice.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv svih okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. niti istražnim zatvorom u domu, kako to predlažu okrivljeni T. B. i okrivljeni I. S.

 

Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim navodima u žalbama okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. studenog 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.