- 1 -              II Kž 479/2020-4

Broj: II Kž 479/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 2. studenog 2020. broj K-20/2020-48., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 19. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog V. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi V. J. proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako to djelo, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. J. po branitelju, odvjetniku V. Lj., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor te isti zamijeniti predloženim jednom ili više mjera opreza.

Protiv navedenog rješenja žali se i optuženi V. J., osobno, s prijedlogom "pustiti ga kući do pravomoćnosti".

Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženog V. J.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog V. J. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Nije u pravu optuženik kada, ponovljenim žalbenim navodima, osporava postojanje osnovane sumnje, polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenih djela za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da bi on počinio kaznena djela stavljena mu na teret, proizlazi iz nepravomoćne presude, kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

Suprotno daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.

Naime, žalitelj zanemaruje da je optuženik, prema podacima koje proizlaze iz izvatka iz kaznene evidencije, već jedanput osuđen. Razvidno je da je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Splitu, koja je pravomoćna 29. siječnja 2019., zbog počinjenog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Pored toga, iz prekršajne evidencije je vidljivo da je optuženik višestruko prekršajno kažnjavan, među ostalim, u šest navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.  Osim što je ranije počinjenom kaznenom djelu, kao i prekršajima, svojstveno obilježje sile, što je značajka i kaznenih djela koja se optuženiku aktualno inkriminiraju, razvidno je da su kaznena djela za koja je optuženik u ovom postupku nepravomoćno proglašen krivim, počinjena tek nešto više od mjesec dana nakon što je optuženik otpušten iz zatvora s izdržavanja kazne zatvora. Izneseno ukazuje na određeni obrazac ponašanja optuženika u vidu neusklađenosti njegovog prijašnjeg života sa zakonom, kao i na to da niti dosadašnje osude niti izdržavanje kazne zatvora nije utjecalo na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom. Upravo suprotno, optuženikovo protuzakonito ponašanje se nastavilo i progrediralo, pa je sada nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja težih kaznenih djela.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, koje osnovano ukazuju na bezobzirnost i upornost optuženika, a stoga i na visok stupanj njegove kriminalne volje.

Nije u pravu žalitelj kada osporava rezultate psihijatrijskog vještačenja optuženika, na temelju kojih, uz okolnosti terećenih kaznenih djela, sud prvog stupnja pravilno zaključuje o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika. Naime, iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da optuženik pokazuje višegodišnje smetnje u ponašanju i sklonost činjenju kaznenih djela s obilježjima nasilja, kao i poteškoće prilagodbe na planu profesionalnog, obiteljskog i socijalnog funkcioniranja. Kod optuženika je dijagnosticiran antisocijalni poremećaj ličnosti, zbog emocionalne nestabilnosti, impulzivnosti, manjka empatije te sniženog praga tolerancije na frustracije. Prema vještačenju, optuženikove politoksikomanske sklonosti i višegodišnja zlouporaba kokaina su vjerojatno dovele do razvoja ovisnosti o istom. Zbog toga je sudska vještakinja preporučila liječenje od ovisnosti o psihoaktivnim drogama, što je prvostupanjski sud prihvatio donošenjem nepravomoćne presude.

Izložene okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženog V. J. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog V. J. neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

              Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavkom 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. studenog 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.