- 1 -

Broj: Jž- 1794/2020

 

                                    

Broj: Jž-1794/2020

 

 

 

              U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

                                                                     

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R.Č., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okr. R.Č. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 11. rujna 2020., broj: 23. Pp J-245/2020-19, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o     j e:

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. R.Č. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. R.Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 11. rujna 2020., broj: 23. Pp J-245/2020-19 proglašen je krivim okr. R.Č. da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 222,00 kune, što je protuvrijednost domaće valute od 30 EUR, koju kaznu je dužan platiti u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. R.Č. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik u žalbi navodi da i pored izjave svjedoka I.Š. i D.B., koji su izjavili da je doktorica T.G. započela svađu s njim, prvostupanjski sud donosi presudu da je on kriv za svađu. Nadalje, prvostupanjski sud odbija saslušanje svjedoka dr. Albine Jakovljević i načelnice HZZO-a A.P. na okolnost svađalačkog karaktera dr. G., te odbija tražiti izvješće od policije kojim bi se objelodanilo da je dr. G. zvala policiju u barem dvadesetak slučajeva, kao i rekonstrukciju događaja za koji dr. G. tvrdi da joj je savijao ruku kako bi došao do svojih nalaza, iako sama u ispisu povijesti njegove bolesti, koji je uputila novoj doktorici okrivljenika, navodi da ju je primio za ručni zglob lijeve ruke i uzeo nalaze bez savijanja njezine ruke. Žalbom se konstatira da sud nije uzeo u obzir ništa što je on predložio, a ono što su svjedoci i sama dr. G. izjavili u korist okrivljenika, pogrešno interpretira.

 

Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice.

 

Suština žalbe zbog pogrešno činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da sud donosi presudu da je okrivljenik kriv za svađu, iako je, po izjavi svjedoka I.Š. i D.B. doktorica T.G. započela svađu time što je izašla iz svoje ordinacije i ušla među pacijente te se krenula svađati sa okrivljenikom, a da je sud odbio provesti dokaze koji bi potvrdili svađalački karakter dr. T.G..

 

Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na oštećenicu zbog njenog, kako se navodi u žalbi „svađalačkog“ karaktera, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja. Naime, opisano ponašanje oštećenice, prema iskazima svjedoka, uslijedilo je nakon vike, galame i vrijeđanja dr. T.G. od strane okrivljenika u medicinskoj ordinaciji, o čemu su suglasno svjedočili kako sama oštećena, tako i svjedokinja A.M.M., medicinska sestra, kao i svjedokinja D.B.. Činjenica neprofesionalnog ponašanja dr. T.G. prema okrivljeniku upućivanjem riječi neprimjerenog sadržaja nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, budući pojam „napada“ kod instituta nužne obrane podrazumijeva napad na život i tijelo i pod taj pojam se ne može podvesti nečije verbalno obraćanje, pa ni kada je počinjeno vikanjem ili vrijeđanjem. 

 

Iz navedenih razloga prvostupanjski sud opravdano nije ni prihvatio dokazne prijedloge okrivljenika na okolnost karaktera dr. T.G., a za takvu svoju odluku iznio opravdane razloge, koje prihvaća i ovaj sud i upućuje podnositelja žalbe na iznesene razloge na str. 7. pobijane presude, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.  

 

 

 

Nadalje, neosnovano se ističe žalbom da se u Ispisu povijesti bolesti i statusa za R.Č. od strane dr. T.G. koji je uputila novoj doktorici okrivljenika navodi da ju je primio za ručni zglob lijeve ruke i uzeo nalaze bez savijanja njezine ruke, budući su u istom navodi „Gospodin me gura, hvata me za  ručni zglob lijeve ruke, te mi na silu otuđuje nalaz iz ruke“, pri čemu se pod pojmom „na silu otuđuje nalaz iz ruke“ svakako može podvesti i „savijanje“ ruke, kako je to oštećenica decidirano iskazala  pred policijom i na sudu, a svojim iskazom potvrdila svjedokinja A.M.M.. 

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrstu propisane kazne. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini od 222,00 kune, što je protuvrijednost 30 EUR, a koja kazna mu je izrečena po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj, primjerena je i dostatna  kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Okolnost da je sud prilikom odmjere visine kazne vodio računa o imovinskim prilikama okrivljenika ogleda se i u činjenici da ¸je za plaćanje novčane kazne odredio najdulji rok od 3 mjeseca propisan odredbom čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje okrivljenika. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik ostvaruje stalna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                    Zagreb, 17. studenog 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                 Gordana Korotaj, v.r.             

                                          

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.