Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                            1                       Poslovni broj: 7 UsI-984/2020-4

 

                
 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5                                                                        Poslovni broj: 7 UsI-984/2020-4

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz S. S., Z., koju zastupa opunomoćenik M. F., odvjetnik u P., D., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije u Ispostavi Pazin, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 17. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije u Ispostavi Pazin KLASA: UP/I-362-02/20-02/756, URBROJ: 443-02-02-19/11-20-1 od 24. srpnja 2020.

              Obrazloženje             

             

Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije u Ispostavi Pazin KLASA: UP/I-362-02/20-02/756, URBROJ: 443-02-02-19/11-20-1 od 24. srpnja 2020. naređeno je vlasniku M. K., ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana ukloni rekonstrukciju dogradnje postojeće prizemne zgrade na k.č.br. k.o. K., odnosno dogradnju prizemlja uz sjeverno pročelje postojeće zgrade, tlocrtne dimenzije 2,25 m x 2,15 m, visine prizemlja, visine h=2,17 m, koja je izvedena na betonskoj temeljnoj ploči te pokrivena horizontalnom betonskom krovnom pločom, te uklanjanje nadogradnje prizemlja uz sjeverno pročelje postojeće zgrade tlocrtne dimenzije 3,75 m x 2,15 m, visine prizemlja, visine h= 2,3 m (mjereno od vijenca do okolnog terena), koja je izvedena na betonskoj temeljnoj ploči te pokrivena jednostrešnim drvenim krovištem s pokrovom od profiliranog lima, bez akta za građenje, odnosno građevinske dozvole.

 

Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi ne osporava da bi predmetna dogradnja bila izgrađena bez akta kojim se odobrava građenje, već u bitnom navodi da je za objekt izgrađen na k.č.br. 484/54 k.o. Kavran, ishodovala rješenje o izvedenom stanju, te se poziva na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Pritom prvo citira odredbu članka 2. stavka 1. točke 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koja propisuje da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu graditi taksativno navedene vrste pomoćnih građevina ako se grade na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade, i to cisterna za vodu i septička jama zapremine do 27 m³, vrtna sjenica, slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m², izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade, terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m² i spremnik za smještaj tipskih kontejnera za komunalni otpad. Potom citira odredbu članka 3. stavka 1. točke 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koja propisuje da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu izvoditi radovi na uređenju građevne čestice postojeće građevine kao što je građenje staze, platoa i stuba oslonjenih cijelom površinom neposredno na tlo s pripadajućim rukohvatima, vrtnog bazena ili ribnjaka dubine do 1 m od razine okolnog tla, otvorenog ognjišta tlocrtne površine do 3 m² i visine do 3 m od razine okolnog tla, stabilnih dječjih igračaka. Nadalje citira odredbu članka 5. stavka 1. točke 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koja propisuje da se  bez građevinske dozvole a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena. Također se poziva na odredbu članka 47. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj upravno tijelo mora po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Smatra i da bi strankama u postupcima uklanjanja trebalo dopustiti pravo na žalbu, pri čemu se poziva na odredbu članka 18. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Također se poziva na odredbu članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih upravnih akata, te smatra da bi temeljem navedene odredbe trebalo odrediti odgodu izvršenja. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom  u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.   

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.

 

Među strankama u ovome sporu nije sporno da je tužiteljica izgradila dogradnju na postojećoj građevini na način i u dimenzijama kako je opisano u osporenom rješenju, a isto proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 2. srpnja 2020., koji se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka.

 

Također među strankama nije sporno da je dogradnja izvedena na građevini za koju je ishodovano rješenje o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/15-01/5074, URBROJ: 403-02-4-2/0201-15-12 od 16. studenog 2015.

 

Sporno je međutim, jesu li se obzirom na navedeno predmetni radovi mogli izvesti bez građevinske dozvole s obzirom na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, dalje: Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima)

 

Budući da su među strankama odlučne činjenice nesporne, te da je među strankama sporna samo primjena prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Prema članku 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji.

 

Nadalje, prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 10. Zakona o gradnji građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina

 

Stoga, neovisno o tome što je tužiteljica ishodovala rješenje o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/15-01/5074, URBROJ: 403-02-4-2/0201-15-12 od 16. studenog 2015., sukladno citiranim odredbama članka 106. i članka 3. stavka 1. točke 10. Zakona o gradnji, svi radovi na dogradnji građevine ozakonjene navedenim rješenjem o izvedenom stanju mogu se izvoditi samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji.

 

S tim u svezi nadalje, točno je da je članka 2. stavka 1. točke 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koju citira tužiteljica, propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu graditi taksativno navedene vrste pomoćnih građevina ako se grade na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade, i to cisterna za vodu i septička jama zapremine do 27 m³, vrtna sjenica, slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m², izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade, terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m² i spremnik za smještaj tipskih kontejnera za komunalni otpad.

 

Nadalje, tužiteljica se poziva na odredbu članka 3. stavka 1. točke 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koja propisuje da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu izvoditi radovi na uređenju građevne čestice postojeće građevine kao što je građenje staze, platoa i stuba oslonjenih cijelom površinom neposredno na tlo s pripadajućim rukohvatima, vrtnog bazena ili ribnjaka dubine do 1 m od razine okolnog tla, otvorenog ognjišta tlocrtne površine do 3 m² i visine do 3 m od razine okolnog tla, stabilnih dječjih igračaka.

 

Tužiteljica se nadalje poziva citira odredbu članka 5. stavka 1. točke 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koja propisuje da se bez građevinske dozvole a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.

 

Međutim, radovi iz predmeta ovoga spora, kako su opisani osporenim rješenjem i zapisnikom o inspekcijskom pregledu od 2. srpnja 2020., ne mogu se podvesti pod nijednu odredbu Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima na koju se poziva tužiteljica, stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

 

              Nadalje, Sud je našao neosnovanim pozivanje tužiteljice  na odredbu članka 47. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) prema kojoj upravno tijelo mora po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi to ili drugo javnopravno tijelo, jer je tuženik obrazložilo da je provjerom službene evidencije utvrdio da tužiteljici za predmetnu građevinu nije izdan akt kojim se odobrava građenje, a tužiteljica k tome niti ne upire da bi joj građevinska dozvola bila izdana.

 

Nadalje, prema odredbi članka 18. stavka. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj  56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav Republike Hrvatske), na koju se poziva i citiraju ju tužiteljica, pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. 

 

Prema odredbi članka 106. stavka 5. Zakona o državnom inspektoratu protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor.

 

U konkretnom slučaju, protiv osporenog rješenja dana je pravilna uputa o pravnom lijeku, u skladu s citiranom odredbom Zakona o građevinskoj inspekciji, pri čemu Sud ne nalazi ni da bi tužiteljici bilo povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo na žalbu, jer joj je omogućena pravna zaštita pokretanjem upravnog spora.

 

Nadalje odredbom članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, na koju se poziva tužiteljica i smatra da bi temeljem te odredbe trebalo odrediti odgodu izvršenja, zajamčena sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koje imaju javne ovlasti.

 

Međutim, Sud ne vidi kako bi u konkretnom slučaju došlo do povrede navedene odredbe, budući da tužiteljica pravo zajamčeno citiranom odredbom ostvaruje upravo podnošenjem tužbe u ovome sporu, a navedena odredba sama po sebi ne podrazumijeva da bi osporeno rješenje trebalo poništiti ili odgoditi izvršenje uklanjanja.

 

Nadalje, iz sadržaja tužbe Sud nije mogao zaključiti traži li tužiteljica da tužba ima odgodni učinak, međutim kako tužiteljica nije dokazala da bi joj izvršenjem rješenja nastupila šteta koja bi se mogla teško popraviti, takav bi zahtjev u smislu odredbe članka 26. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima bio i neosnovan.

 

Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci 17. studenog 2020.

                                                                                                                                    S u d a c

                                                                                    Antun Žagar, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu