- 1 -              Revd 2720/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2720/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. P., OIB: ..., iz Z., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva P.&P. iz Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1210/2019-2 od 21. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1982/18-12 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

1. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1210/2019-2 od 21. listopada 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1982/18-12 od 29. ožujka 2019. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Z., ..., OIB: ..., isplatiti tužiteljici D. P. P. iz Z., ..., OIB: ..., iznos od 5.814,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od

 

- 1.162,95 kn teku od 15. 1. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 2. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 3. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 4. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 5. 2018. god., pa do isplate,

 

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Z., ..., OIB: ..., naknaditi tužiteljici D. P. P. iz Z., ..., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 4.474,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 29. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.“

 

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 kn, u roku 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Z., ..., OIB: ..., isplatiti tužiteljici D. P. P. iz Z., ..., OIB: ..., iznos od 5.814,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od

 

- 1.162,95 kn teku od 15. 1. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 2. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 3. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 4. 2018. god., pa do isplate,

- 1.162,95 kn teku od 15. 5. 2018. god., pa do isplate,

 

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Z., ..., OIB: ..., naknaditi tužiteljici D. P. P. iz Z., ..., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 4.474,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 29. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 399/2020-2 od 5. svibnja 2020. dopuštena je revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja glase:

 

„1. Ima li oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog bruto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju primao za vrijeme bolovanja ili mu pripada razlika između prosječno neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja?

 

2. U slučaju kada oštećenik/tužitelj u sporu koji se vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ostvaruje naknadu imovinske štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ostvaruje naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog iznosa plaće koju je primao za vrijeme bolovanja, može li se visina naknade štete utvrditi na način da se u odnos stave s jedne strane prosječna plaća u bruto iznosu a s druge naknada plaće koju taj isti prima za vrijeme bolovanja u neto iznosu?“

 

U skladu s navedenim rješenjem tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti uz dosudu tuženiku parničnog troška i to 400,00 kn koji iznos se odnosi na sudsku pristojbu na žalbu te daljnjih 400,00 kn koji iznos se odnosi na sudsku pristojbu na reviziju.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog koje je dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog izgubljene zarade u utuženom razdoblju, u iznosu od 5.814,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, a koji iznos je razlika između prosječnog bruto iznosa plaće koju bi tužiteljica primala da nije došlo do štetnog događaja i naknade plaće koju je primala zbog bolovanja.

 

Polazeći od toga da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja (tužiteljica je ozlijeđena kao suvozač u prometnoj nezgodi), pasivna legitimacija i odgovornost tuženika (osiguratelja) za štetu te matematički izračun visine bruto izgubljene zarade tužiteljice, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 1085. u vezi s odredbom čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) pri čemu se pozivaju i na definiciju plaće iz čl. 84. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR). Naime, shvaćanje je nižestupanjskih sudova da tužiteljica ima pravo na naknadu razlike primanja koje je ostvarila (neto naknada plaće) i bruto plaće koju bi ostvarila da je radila jer tek isplatom tog (utuženog) iznosa ostvaruje pravo na punu naknadu štete u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi.

 

Imajući na umu pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija, sadržaj revizije kao i činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji ocjena je ovog suda da su pobijane presude rezultat pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, a jer predmet spora nije zahtjev tužiteljice da joj poslodavac naknadi štetu u kojem slučaju bi se prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16 i 106/18 - dalje: ZPD) ta naknada smatrala primitkom od nesamostalnog rada koji podliježe oporezivanju porezom na dohodak od nesamostalnog rada, već je riječ o dohotku iz čl. 8. st. 2. toč. 5. ZPD, odšteti koja nije u vezi s gospodarstvenom djelatnošću i ne smatra da se dohotkom, u situaciji kada primitak ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, tužiteljici ne može biti dosuđeni utuženi iznos koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak te pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak.

 

Slijedom iznesenog, odgovor na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija glasi: „Oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja.“.

 

Dakle, ne može se visina naknade štete utvrditi na način da se u odnos stavi s jedne strane prosječna plaća u bruto iznosu, a s druge naknada plaće koju oštećenik/tužitelj prima za vrijeme bolovanja u neto iznosu, a upravo je takav zahtjev tužiteljica u predmetnom sporu postavila. To ne proizlazi niti iz odluke ovog suda poslovni broj Rev 2105/11-4 od 3. prosinca 2013., na koju se pozvao drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.

 

Zbog svega navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti kao u stavku 1. izreke (čl. 395. st. 1. ZPP).

 

O troškovima tuženika koji je u konačnosti uspio u sporu odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, time da je tuženiku dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu i reviziju u ukupnom iznosu od 800,00 kn (stavak 2. izreke).

 

Zagreb, 17. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.