1

                            Poslovni broj: 79 P-3616/19-15

Poslovni broj: 79 P-3616/19-15

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj
stvari tužiteljice iz V., OIB:…, koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. Š. & p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. rujna 2020., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice V. M. , odvjetnika i punomoćnika tuženika K. G., odvjetnika, dana 17. studenog 2020.

p r e s u d i o j e:

I Utvrđuje se da je ništetna odredba 1 i 7 Ugovora o kreditu broj ... od 25. kolovoza 2005. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

„1. /prvo/ IZNOS KREDITA

Kunska protuvrijednost CHF 33.850.00 (tridesettritisućeosamstopedeset švicarskih franaka)

po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. 7./sedmo/ NAČIN OTPLATE KREDITA

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem
tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti
uručen korisniku kredita po isplati kredita. „

II Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 57.053,62 kn zajedno sa zateznim
kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. u visini
određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31.
srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 1,94 kn od dana 30.09.2005. do isplate

- 2,03 kn od dana 31.10.2005. do isplate - 3,96 kn od dana 30.11.2005. do isplate

- 16,42 kn od dana 11.11.2008. do isplate - 29,78 kn od dana 13.01.2009. do isplate - 39,41 kn od dana 13.02.2009. do isplate - 43,76 kn od dana 12.03.2009. do isplate - 31,77 kn od dana 14.04.2009. do isplate - 34,06 kn od dana 12.05.2009. do isplate

- 15,72 kn od dana 31.05.2009. do isplate
- 2,22 kn od dana 30.06.2009. do isplate
- 5,81 kn od dana 31.07.2009. do isplate
- 12,93 kn od dana 31.08.2009. do isplate
- 12,31 kn od dana 30.09.2009. do isplate
- 5,11 kn od dana 31.10.2009. do isplate
- 18,61 kn od dana 30.11.2009. do isplate
- 29,44 kn od dana 31.12.2009. do isplate
- 44,84 kn od dana 31.01.2010. do isplate
- 41,31 kn od dana 28.02.2010. do isplate
- 62,20 kn od dana 31.03.2010. do isplate
- 58,24 kn od dana 30.04.2010. do isplate
- 65,96 kn od dana 31.05.2010. do isplate
- 132,84 kn od dana 30.06.2010. do isplate
- 119,07 kn od dana 31.07.2010. do isplate
- 161,13 kn od dana 31.08.2010. do isplate
- 146,60 kn od dana 30.09.2010. do isplate
- 123,22 kn od dana 31.10.2010. do isplate
- 172,54 kn od dana 09.12.2010. do isplate
- 235,28 kn od dana 07.01.2011. do isplate
- 190,86 kn od dana 07.02.2011. do isplate
- 206,44 kn od dana 07.03.2011. do isplate
- 186,62 kn od dana 06.04.2011. do isplate
- 190,18 kn od dana 06.05.2011. do isplate
- 274,29 kn od dana 28.06.2011. do isplate
- 279,71 kn od dana 22.08.2011. do isplate
- 349,29 kn od dana 22.08.2011. do isplate
- 313,54 kn od dana 29.09.2011. do isplate
- 274,42 kn od dana 03.10.2011. do isplate
- 267,21 kn od dana 03.12.2011. do isplate
- 285,87 kn od dana 03.01.2012. do isplate
- 302,14 kn od dana 03.02.2012. do isplate
- 304,32 kn od dana 03.03.2012. do isplate
- 293,06 kn od dana 03.04.2012. do isplate
- 300,66 kn od dana 22.05.2012. do isplate
- 305,86 kn od dana 04.06.2012. do isplate
- 297,12 kn od dana 03.07.2012. do isplate
- 299,42 kn od dana 03.08.2012. do isplate
- 292,86 kn od dana 03.09.2012. do isplate
- 278,69 kn od dana 02.10.2012. do isplate
- 293,79 kn od dana 03.11.2012. do isplate
- 301,04 kn od dana 03.12.2012. do isplate
- 295,96 kn od dana 03.01.2013. do isplate
- 267,46 kn od dana 13.02.2013. do isplate
- 291,67 kn od dana 04.03.2013. do isplate
- 293,79 kn od dana 31.03.2013. do isplate
- 284,30 kn od dana 06.05.2013. do isplate
- 254,79 kn od dana 03.06.2013. do isplate
- 254,04 kn od dana 02.07.2013. do isplate
- 261,28 kn od dana 03.08.2013. do isplate
- 272,91 kn od dana 03.09.2013. do isplate
- 289,00 kn od dana 03.10.2013. do isplate

- 280,70 kn od dana 04.11.2013. do isplate

- 286,58 kn od dana 03.12.2013. do isplate

- 293,25 kn od dana 03.01.2014. do isplate

- 265,61 kn od dana 03.02.2014. do isplate

- 273,44 kn od dana 03.03.2014. do isplate

- 270,88 kn od dana 02.04.2014. do isplate

- 262,22 kn od dana 03.05.2014. do isplate

- 259,44 kn od dana 03.06.2014. do isplate

- 260,70 kn od dana 03.07.2014. do isplate

- 270,52 kn od dana 04.08.2014. do isplate

- 278,80 kn od dana 02.09.2014. do isplate

- 277,08 kn od dana 03.10.2014. do isplate

- 284,24 kn od dana 04.11.2014. do isplate

- 289,10 kn od dana 02.12.2014. do isplate

- 42.409,74 kn od dana 23.12.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2 Ugovora o kreditu broj … od 25. kolovoza 2005. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koja glasi:
"/drugo/ KAMATNA STOPA

, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.''

IV Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.325,58 kn zajedno sa zateznim
kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća i to od 1. siječnja 2008. pa do 31.
srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 83,06 kn od dana 10.09.2008. do isplate
- 83,96 kn od dana 11.10.2008. do isplate
- 90,79 kn od dana 11.11.2008. do isplate
- 86,21 kn od dana 11.12.2008. do isplate
- 92,03 kn od dana 13.01.2009. do isplate
- 92,93 kn od dana 13.02.2009. do isplate
- 93,33 kn od dana 12.03.2009. do isplate
- 92,22 kn od dana 14.04.2009. do isplate
- 92,43 kn od dana 12.05.2009. do isplate
- 90,73 kn od dana 31.05.2009. do isplate
- 89,47 kn od dana 30.06.2009. do isplate
- 89,81 kn od dana 31.07.2009. do isplate
- 90,47 kn od dana 31.08.2009. do isplate
- 90,41 kn od dana 30.09.2009. do isplate
- 89,74 kn od dana 31.10.2009. do isplate
- 91,00 kn od dana 30.11.2009. do isplate
- 92,00 kn od dana 31.12.2009. do isplate
- 93,43 kn od dana 31.01.2010. do isplate
- 93,10 kn od dana 28.02.2010. do isplate
- 95,05 kn od dana 31.03.2010. do isplate
- 94,68 kn od dana 30.04.2010. do isplate
- 95,40 kn od dana 31.05.2010. do isplate
- 101,61 kn od dana 30.06.2010. do isplate
- 100,33 kn od dana 31.07.2010. do isplate
- 11,85 kn od dana 31.08.2010. do isplate

- 11,69 kn od dana 30.09.2010. do isplate - 11,45 kn od dana 31.10.2010. do isplate - 11,97 kn od dana 09.12.2010. do isplate - 12,63 kn od dana 07.01.2011. do isplate - 12,16 kn od dana 07.02.2011. do isplate - 12,33 kn od dana 07.03.2011. do isplate - 12,12 kn od dana 06.04.2011. do isplate - 12,15 kn od dana 06.05.2011. do isplate

- 13,04 kn od dana 28.06.2011. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje je tuženik stekao zbog naplaćene naknade zbog prijevremenog zatvaranja kredita po Ugovoru o kreditu broj ...od 25. kolovoza 2005.

VI Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od

10.230,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. pa do isplate po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U tužbi od dana 31.5.2019. tužiteljica navodi da je sa tuženikom 25.8.2005. sklopila Ugovor o kreditu broj ... solemniziran istog dana kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek iz . pod brojem OU-1084/05, u iznosu od 33.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Odredba čl. 1 predmetnog Ugovora o kreditu je nepoštena budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tuženik je valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi (čl. 21 i čl. 22, Zakona o obveznim odnosima) te je tužiteljicu propustio u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu. Predmetnim ugovorom je u čl. 2 određena kamatna stopa u visini od 4,95% godišnje, promjenjivo, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužiteljica smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njena prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno Odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu kao i da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Predmetni Ugovor su tužiteljica i tuženik sklopili na unaprijed formuliranu standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Na taj je način u čl. 2 Ugovora ugovorena i kamatna stopa za koju tužiteljica drži da je nepoštena, protivna čl. 82 Zakona o zaštiti potrošača. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa je tužiteljici povećavana nekoliko puta pa je s početne 4,95% najviše iznosila 5,95% i to u vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Poziva se i na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima C-26/13 (presuda od 30.4.2014.), C-51/17 (presuda od 20.9.2018.) i C-118/17 (presuda od 14.3.2019.).

Ističe i da je dana 23.12.2014. prijevremeno zatvorila kredit po predmetnom ugovoru,
a za što joj je tuženik naplatio naknadu u iznosu od 1.000,00 kn. Takve tarife je tuženik
koristio kao ugovornu kaznu u smislu Zakona o obveznim odnosima, iako ugovorna kazna
nikad nije bila ugovorena, a tuženiku s prijevremenom otplatom kredita nije nastala nikakva
šteta. Naime, sukladno čl. 1024 st. 3 Zakona o obveznim odnosima, u slučaju prijevremene
otplate kredita korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu samo ako ju je
davatelj kredita pretrpio. S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o kogentnoj zakonskoj
normi to proizlazi da se kod tarifa za prijevremenu otplatu kredita radi o nepoštenoj praksi na
štetu potrošača, bez obzira na to je li nastupila šteta za davatelja kredita. Zbog navedenog je
tuženik, koristeći se nepoštenom poslovnom praksom, od tužiteljice neovlašteno stekao
ekstraprofit od 1.000,00 kn. Slijedom svega navedenog konačno specificiranim tužbenim
zahtjevom od 8.6.2020. tužiteljica s osnova preplate ugovorne kamate do koje je došlo jer je
tuženik primjenjivao ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te s osnova
pretplate mjesečnih anuiteta do koje je došlo jer je tuženik primjenjivao ništete i nepoštene
odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, a što predlaže da sud utvrdi i svojom
presudom, potražuje i isplatu u ukupnom iznosu od 59.379,20 kn zajedno s pripadajućim
zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, kako je opisano u točkama I do IV izreke ove
presude. Potražuje i isplatu iznosa od 1.000,00 kn koje je tuženik stekao zbog naplaćene
naknade zbog prijevremenog zatvaranja predmetnog kredita, zajedno sa zateznim kamatama
koje teku od dospijeća pa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od
presuđenja do isplate. Uz tužbu tužiteljica prilaže preslike Ugovora o kreditu broj …, otplatnu plan i promet po kreditu - prijepis knjigovodstvene kartice.

Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je sa tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu
broj ..., no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare potraživanja. Smatra da tužiteljici nije dopušteno pozivati se na presude Trgovačkog suda,
Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH jer ovaj sud nije vezan za utvrđenje iz tih
odluka budući tužitelj potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete pa se ne radi
o slučaju predviđenog čl. 502c ZPP-a i čl. 138a ZPP-a. Ugovorne odredbe ugovora o kreditu
su jasne, razumljive i lako uočljive. Odredba ugovora koja uređuje valutnu klauzulu je lako
uočljiva jer je ispisana standardnim slovima u ugovoru o kreditu te je u njoj na jasan i lako
razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Dakle, odredbe
ugovora o predmetu ugovora i cijeni su jasne, lako razumljive i lako uočljive pa nije
dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno čl. 99 ZPP-a. U cijelosti osporava
navode tužiteljice da joj ne bi bile pružene dostatne i jasne informacije i obavijesti o rizicima
vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF jer je tuženik prije i u
vrijeme sklapanja ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti
kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u
valutnoj klauzuli u CHF. Stoga, a kako je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s
malim oscilacijama u kretanju, a što je očigledno utjecalo i na odluku tužiteljice da sklopi
ugovor o kreditu u navedenoj valuti, nije razumno za očekivati da tuženik isključivo snosi
valutni rizik niti istome nametati nemoguću činidbu da predvidi kretanje tečaja CHF za cijelo
vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Tuženik je tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu
pružio sve informacije kojima je u tom trenutku raspolagao vezano za tečaj švicarskog franka
te stoga nije postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora na što u navodima tužbe aludira

tužitelj. Na konkretan ugovor nisu primjenjive naprijed navedene presude Trgovačkog suda,
Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH niti u dijelu ugovora kojim je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa. Prilikom sklapanja ugovora o spornoj odredbi se pojedinačno
dogovaralo, tužiteljica je bila upoznata s načinom određivanja kamatne stope te je donio
odluku da je ista za njega prihvatljiva. Odredba je bila jasna, lako uočljiva jer je sastavni dio
ugovora i izričito je navedena slovima jednakim kao i cijeli tekst ugovora o kreditu, a bila je i
razumljiva jer je tužiteljica potpuno poslovno sposobna osoba koja pri tome razumije sadržaj
dokumenta kojim svojom slobodnom voljom preuzima platnu obvezu na period od više
godina te je dužan primijeniti očekivanu pažnju. Navodima tužbe tužiteljica u stvari pokušava
konstruirati da je kamatna stopa iz ugovora o kreditu fiksna (ili da bi trebala biti) što nije
točno jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, odredba o promjenjivoj kamatnoj
stopi nije zabranjena pa nije niti ništetna. U konkretnom slučaju nisu ispunjene niti
pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111 i čl. 1112 Zakona o
obveznim odnosima koji tužitelj navodi kao osnovu tužbenog zahtjeva za isplatu. Osporava
visinu tužbenog zahtjeva te, cijeneći sve navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev
opisan u točkama I do IV izreke ove presude i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška
tuženiku s pripadajućim zateznim kamatama o presuđenja do isplate. U odnosu na zatraženu
naknadu iznosa od 1.000,00 kn na ime prijevremene otplate kredita ističe da, suprotno
navodima tužiteljice, tuženik trpi štetu u skladu s čl. 1024 st. 3 ZOO-a koja se sastoji od
administrativnih troškova i troškova financiranja. Administrativni troškovi se sastoje od
troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i slično jer zbog prijevremene otplate
kredita osoblje administracije tuženika poduzima dodatne radnje koje u slučaju redovne
otplate nije potrebno poduzimati i to obračun iznosa koji je tužiteljica bila dužna platiti koji su
uključivali neplaćenu glavnicu te redovne kamate po ugovoru o kreditu, a morali su provesti i
knjiženje zatvaranja kredita te o tome obavijestiti centralu arhive gdje su bili pohranjeni
instrumenti osiguranja kako bi se isti vratili tužiteljici te joj se izdalo brisovno očitovanje.
Troškovi financiranja se odnose na troškove koje tuženik podmiruje i nakon prijevremene
otplate kredita koje je dužna nastaviti plaćati kod matične banke kod koje je kredit podignut
zajedno s redovnim kamatama za koja više ne dobiva sredstva putem kredita tužiteljice jer je
isti prijevremeno otplaćen. Stoga predlaže odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva. Uz odgovor na
tužbu prilaže stručne članke o pitanjima kredita uz valutnu klauzulu i s promjenjivom
kamatnom stopom, sudsku praksu u istovrsnim predmetima, rješenje Ustavnog suda RH U-
I/392/20111, presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-2462/03 od 12.12.2005.

Tužiteljica je u cijelosti ostala kod postavljenog tužbenog zahtjeva. Navode odgovora
na tužbu drži netočnim i neosnovanim. U bitnome ističe da su činjenice i tvrdnje na koje
tuženik upire već pravomoćno riješene kao prethodno pitanje temeljem pravomoćne presude
Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 potvrđene presudom VTSRH Pž-6632/17. Ističe i da
su presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018 od 3.9.2019. odbijene revizije banaka u
kolektivnom sporu udruge P. čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF
te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova
valutne klauzule u toj valuti (pitanje promjenjive kamatne stope je riješeno već ranije).
Istaknuti prigovor zastare je neosnovan te o navedenom upućuje na presudu VSRH Rev-
2245/17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva predlaže provođenje financijskog vještačenja.
Predlaže stoga u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene su čitanjem naprijed pobrojane
dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu. Rješenjem od 14.1.2020. određeno je
provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku P. B. Cijeneći
provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u
daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj ...,
u iznosu od 33.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF
važećem na dan korištenja, na rok od 84 mjeseca. Nesporno je i da je tužiteljica kredit
prijevremeno otplatila za što joj je tuženik zaračunao naknadu za prijevremenu otplatu u
iznosu od 1.000,00 kn. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice te je li
tužena primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,95%
godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne
odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak
neosnovano ostvarila korist u visini razlike iznosa koje joj je tužiteljica uplaćivala, a koji su
veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu
vrijednost CHF. Sporno je i je li tuženik koristeći se nepoštenom poslovnom praksom od
tužiteljice neovlašteno stekla ekstraprofit od 1.000,00 kn ili je naplaćeni trošak opravdan,
vezan uz administrativne troškove i troškove financiranja zbog nastanka kojih je, uslijed
prijevremene otplate kredita, tuženik trpjela štetu.

Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog
vještačenja po stalnom sudskom vještaku P. B. kojoj je rješenjem od 14.1.2020.
dano u zadatak utvrditi preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i to između
početno ugovorene kamatne stope od 4,95% godišnje i svih kasnijih povećanja kamatne stope
kao i izračun preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike i to između tečaja CHF koji je
vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu i svih kasnijih povećanja tečaja za svo vrijeme
trajanja ugovora o kreditu, kao i visinu izlazne naknade prilikom zatvaranja kredita.

U svom nalazu i mišljenju od 14.4.2020. stalni sudski vještak P. B. na
temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije daje tabelarni pregled - usporedni otplatni
plan u kojem obračunava promjenu kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do
konačne prijevremene otplate kredita na dan 23.12.2014. te razliku tečaja za valutu CHF
primijenjeno kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate
kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz
promjena kamatnih stopa), u razdoblju od početka otplate kredita do konačne prijevremene
otplate kredita na dan 23.12.2014. Tako stalni sudski vještak daje izračun po kojem visina
potraživanja s osnova promjene kamatne stope iznosi ukupno 2.325,58 kn (stupac 19 tabele 1
nalaza), a visina potraživanja s osnova razlike tečaja za valutu CHF ukupno 57.053,62 kn
(stupac 20 tabele 1 nalaza). Vještakinja navodi da bi tužiteljica platila istu izlaznu naknadu za
prijevremenu otplatu kreditu u iznosu od 1.000,00 kn uplaćenu na dan 23.12.2014. i u slučaju
da nije bila promjena kamatnih stopa i tečaja.

Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom
podneskom od 8.6.2020. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje
isplatu ukupnog iznosa od 60.379,20 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom
od dospijeća pa do isplate i to s osnova promjene kamatne stope iznos od 2.325,58 kn, s
osnova razlike tečaja za valutu CHF iznos od 57.053,62 kn te s osnova naplaćene naknade
zbog prijevremenog zatvaranja kredita iznos od 1.000,00 kn. Ostaje i kod zahtjeva da sud
odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF
utvrdi ništetnima, kako je opisano u točkama I i III izreke presude.

Tuženik nije prigovorio matematičkom obračunu vještaka, no prigovara metodi kojom
je izvršen izračun razlike zbog promjene kamatne stope i promjene ugovorenog tečaja CHF za
utuženo razdoblje. To stoga što iz nalaza i mišljenje vještaka proizlazi da je izračun sastavljen
primjenom tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, kao da je između ugovornih strana bio
sklopljen ugovor o kreditu bez valutne klauzule. Pogrešno je primijenjena i kamatna stopa jer

iz nalaza i mišljenja proizlazi kao da je ista fiksna, a što nije točno. Zaključno naglašava da u
ugovornom odnosu s tužiteljem tuženik nije bio nepošten, ugovaranje promjenjive kamatne
stope i valutne klauzule je u bankarskoj praksi sasvim uobičajeno. Tuženik kamatnu stopu
nije mijenjao arbitrarno već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i
troškovi poslovanja. Nije mogao predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka te je prilikom
sklapanja i ispunjavanja ugovora o kreditu u svemu postupao u dobroj vjeri i pošteno.
Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Pravilno se tijekom ovog postupka tužiteljica poziva na pravomoćnu presudu
Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br.
Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "P."
(tužitelj u tom postupku P.-H. s. z. z. p.) koje su pobijale
drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-
1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama
tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava
potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi
bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene
formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima
obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj
kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do

31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o
kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te
odredbe ništetne. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući
za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu,
sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja VSRH je u
odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka
za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a,
zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka
pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba
u ovom predmetu podnesena 31.5.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije
istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor zastare nije osnovan.
Presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Rev 2221/2018 od 3.9.2019. odbijena je revizija
osam tuženih banaka u predmetu tužitelja P. - H. s. u. z. z.
potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženu te je u navedenoj presudi izražen
pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne
interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima
nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski
franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Kako je, dakle,
pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao
potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu
jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku
to joj je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama
više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111 ZOO-a. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je
provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev.
Neosnovan je prigovor zastare na utužene iznose, sukladno čl. 225 i čl. 241 ZOO-a. Odluka o
zateznim kamatama se temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a. Nije
dokazano da je uslijed prijevremene otplate kredita tuženiku nastala šteta u iznosu od

1.000,00 kn koji je naplatila tužiteljici dana 23.12.2014. niti da bi navodni administrativni
troškovi i troškovi financiranja iznosili upravo naplaćenih 1.000,00 kn iz kojeg razloga nije
ispunjen uvjet iz čl. 1024 ZOO-a koji u st. 2 ovlašćuje korisnika kredita da može vratiti kredit
i prije roka određenog za vraćanje, a davatelja kredita da mu se nadoknadi šteta ako ju je

pretrpio. Kako se ne radi o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz
ugovore zbog prijevremene otplate kredita, tj. o ugovornoj odgovornosti i postojanju uzročno-
posljedične veze između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i nastale
štete za davatelja kredita (tako i Gž-1837/14 ŽS u Vukovaru).

Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta
spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak
sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 5.12.2019. i 8.6.2020. u iznosu od po
100 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1) te zastupanja na ročištima 14.1.2020. i 30.9.2020. u iznosu
od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 10,00 kn i
25% PDV-a od 1.250,00 kn priznati trošak tužiteljice iznosi 6.250,00 kn. Navedenom trošku
treba dodati trošak sudskih pristojbi na tužbu (990,00 kn) i presudu (990,00 kn) te trošak
predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn pa ukupno priznati trošak
tužitelja iznosi 10.230,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.11.2020. pa do
isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.