- 1 -              Revt 537/2016-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Revt 537/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. L., L., United Kingdom, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., R., tuženika 1. L. P. d.d., OIB ..., P., kojeg zastupa punomoćnik Ž. G., odvjetnik u S., i 2. tuženika L. U. P., OIB ..., P., koje zastupa punomoćnica N. M. S., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7183/2012-2 od 31. kolovoza 2016. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-134/2011 od 18. svibnja 2012. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-134/2011 od 12. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 378.213,84 USD u odnosu na oba tuženika i tužitelju je naloženo tuženicima naknaditi parnični trošak i to prvotuženiku iznos od 79.425,00 kuna i drugotuženiku iznos od 27.750,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tužitelja i preinači navedene presude, podredno ukine navedene presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu ili drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju prvotuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama ti razlozi su jasni i usuglašeni sa prikupljenim dokaznim materijalom, a pritom i drugostupanjski sud je odgovorio na sve relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP), pa stoga nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženici ukazuju. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s navedenim odredbama proveli dokaze koje su cijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja prileži u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Takvim postupanjem drugostupanjskog suda nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prihvaćanjem ocjene dokaza, koje je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Stoga obrazloženje drugostupanjske presude "... u šumi činjenica, dokaza i njihovih tumačenja gledište koje se po njegovoj ocjeni čini najvjerojatnijim" nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP jer je drugostupanjski sud upravo postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama pa time nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

Međutim, ostalim navodima, kojima kroz prigovor o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka tužitelj u suštini prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te navode revizijski sud ne može razmatrati. Preostali navodi revizije tužitelja kojima se prigovara načinu na koji su nižestupanjski sudovi vrednovali provedene dokaze zapravo se također svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi, a kako je to već naprijed navedeno.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 378.213,84 USD.

 

Nižestupanjski sudovi u odnosu na prvotuženika odbijaju tužbeni zahtjev ocijenivši pritome da je upravo koncesija kao jedini zakonit način gospodarenja korištenja pomorskog dobra na označenom području luke P. pravna osnova na temelju koje je prvotuženik imao pravo od tužitelja jednako, kao i od drugih korisnika obale, pa tako i ovog tankerskog veza na naplatu odgovarajuće lučke naknade čija ukupna visina je predmet tužbenog zahtjeva. U odnosu na drugotuženika ocjenjuju da ne postoje elementi protupravnosti slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev. Pritome ocjenjuju da tužitelj nije platio nešto bez pravne osnove čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) niti je pretrpio štetu sukladno odredbi čl. 1045. ZOO.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP revident upućuje na razloge te presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Kako se u reviziji u stvari komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskom sudu, što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se po odredbi čl. 385. ZPP revizija ne može izjaviti, te s obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u o ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.