- 1 -              Revd 3281/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3281/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika V. B. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. na M., protiv tuženika - protutužitelja Z. B., iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-132/2020-2 od 21. travnja 2020. kojom je preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-4188/09 od 25. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom djelomičnom presudom odlučeno je:

 

"I - Dužan je tužitelj – protutuženik isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 501.228,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% koja teče od dana podnošenja tužbe 9.rujna 2011.g. do 31.srpnja 2015.g.  po stopi od 8,14 % od 1.kolovoza 2015. g. do 31.1prosinca 2015. g. po stopi od 8,05 % od 01.siječnaj 2016. g. do 30.lipnja 2016.g. po stopi od 7,88 % od 01.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g.  po stopi od 7,68% od 01.01.2017.g. do 30.lipnja 2017. g. po stopi od 7,41 % od 01.srpnja 2017.g. do 31.prosinca 2017.g. po stopi od 7,09% od 01.siječnja 2018.g. do isplate, u roku od 15 dana.

 

Odbijaju se protutužbeni zahtjevi koji glase;

II - Utvrđuje se da suvlasničku zajednicu tužitelja – protutuženika i tuženika protutužitelja u udjelima od ½ svakog predstavlja dio čest. 2555/1 k.o. T. na skici izmjere vještaka geodetske struke ing. geodezije I. M. od 01.listopada 2013. g. označeno slovima C-D-H-G-C površine 104 m2 što je tužitelj – protutuženik dužan priznati i trpjeti fizičko odvajanje dijela čest. 2555/1 k.o. T., na skici izmjere vještaka geodetske struke ing. geodezije I. M. od 01.listopada 2013.g. označeno slovima C-D-H-G-C površine 104 m2, izdvajanje iz posjeda tužitelja – protutuženika te diobu navedenog dijela čest. 2555/1 k.o. T. na način da tuženika protutužitelja pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo dio navedene čest. na ime namirenja njegova suvlasničkog udjela od ½ dijela čest. 2555/1 k.o. T. na skici izmjere vještaka geodetske struke ing. geodezije I. M. od 01.10.2013.g. označeno slovima C-D-H-G-C površine 104 m2 u roku od 15 dana.

 

III - Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj vlasnik potkrovlja kuće izgrađene na čest. 2556 k.o. T. površine 127,90 m2 bruto, odnosno neto površine 101,67 m2, slijedom čega isto ne predstavlja suvlasničku zajednicu tužitelja – protutuženika i tuženika – protutužitelja što je tužitelj – protutuženik dužan priznati, uz naknadu parničnog troška, u roku od 15 dana.

 

IV – Svaka strana snosi svoj trošak."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Preinačuje se djelomična presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj  P-4188/09 od 25. travnja 2019. u toč. I izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja Z. B. koji glasi:

 

„Dužan je tužitelj – protutuženik isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 501.228,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% koja teče od dana podnošenja tužbe 9.rujna 2011.g. do 31.srpnja 2015.g.  po stopi od 8,14 % od 1.kolovoza 2015. g. do 31.prosinca 2015. g. po stopi od 8,05 % od 01.siječnja 2016. g. do 30. lipnja 2016.g. po stopi od 7,88 % od 01.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g.  po stopi od 7,68% od 01.01.2017.g. do 30.lipnja 2017. g. po stopi od 7,41 % od 01.srpnja 2017.g. do 31.prosinca 2017.g. po stopi od 7,09% od 01.siječnja 2018.g. do isplate, u roku od 15 dana.“

 

2. Odbija se žalba tuženika – protutužitelja Z. B. kao neosnovana i potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Zadra, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-4188/09 od 25. travnja 2019 u toč. II i III izreke."

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik – protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1. Da li graditelj može steći pravo vlasništva na građenje građevine – kata po vještaku definiranu kao građenje nenadogradnja ili adaptacija uz suglasnost vlasnika prema odredbama ZOVO?

 

2. Da li je građenje uz suglasnost i sporazum sa vlasnikom osnova stjecanja vlasništva graditelja prema odredbama ZOVO?

 

3. Da li ono čega ostavitelj nije bio vlasnik u trenutku svoje smrti može biti valjalo utvrđena njegova ostavinska imovina?

 

4. Da li rješenje o nasljeđivanju kojim je raspoređena ostavinska imovina kao izvanknjižno vlasništvo sprečava utvrđenje vlasništva po drugoj pravnoj osnovi različitoj od nasljeđivanja?

 

5. Da li iskaz stranke saslušane u sudskom postupku kojom priznaje postojanje točno i određeno naznačene isprave o tražbini, točno i određeno sadržaja isprava, točno i određeno svoje obaveze po ispravi u formi isplate u sudskom postupku predstavlja prekid tijeka roka zastare iz čl. 240. ZOO-a?.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.

 

Glede protutužbenog zahtjev tuženika – protutužitelja koji se odnosi na kat česticu br. 2555/1 k.o. T., odluka u sporu ne ovisi o rješenju predmetnih pravnih pitanja (ta pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu). Ovo stoga što nižestupanjski sudovi odbijaju taj protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja iz razloga promašaja pasivne legitimacije (jer da tužitelj – protutuženik više nije vlasnik odnosno suvlasnik spornog dijela predmetne nekretnine).

 

Pitanja naznačena pod rednim brojem 1. do 4. tiču se protutužbenog zahtjeva tuženika – protutužitelja koji se odnosi na zemljišnoknjižnu česticu br. 2556 k.o. T., ali ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, nižestupanjski sudovi odbijaju taj protutužbeni zahtjev jer da je ta nekretnina raspravljena kao ostavina i raspoređena rješenjem o nasljeđivanju i to sve u postupku u kome su kao nasljednici sudjelovali i ovdje tužitelj – protutuženik i tuženik – protutužitelj. Odnosno nižestupanjski sudovi odbijaju taj protutužbeni zahtjev iz razloga što su stranke u ovoj parničnom postupku vezane subjektivnim granicama pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Dakle suština spornog odnosa među strankama glede tog protutužbenog zahtjeva ogleda se u pravnom pitanju da li su stranke iz ostavinskog postupka vezane pravnomočnošću rješenja o nasljeđivanju. Na to pravno pitanje nižestupanjski sudovi da li su odgovor koji je sukladan pravnom shvaćanju revizijskog suda i o kom revizijski sud ima ustaljenu sudsku praksu (rješenje broj Rev-1232/1991/2 od 10. listopada 1991., rješenje broj Rev-3135/16-2 od 24. svibnja 2017., rješenje broj Rev-1213/2010-2 od 3. studenog 2010. rješenje broj Rev-254/2008-2 od 20. travnja 2011., i mnoge druge odluke).

 

U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 5. odnosi se na protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja za isplatu iznosa od 501.228,00 kn sa pripadajućim zateznima kamatama. No odluka u sporu glede tog protutužbenog zahtjeva ne ovisi o odgovoru na to pitanje odnosno to pitanje stoga nije niti važno za odluku u sporu. Ovo stoga što je drugostupanjski sud utvrdio da je sporna izjava dana 13. srpnja 2005., da je odmah po davanju te izjave tuženik – protutužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obećanog te da je shodno tome 14. srpnja 2010. istekao petogodišnji opći zastarni rok a uslijed čega je nastupila zastara predmetne tražbine. Tužitelj – protutuženik je pak kao stranka saslušan pred sudom 15. studeni 2011. – dakle nakon što je već  nastupila zastara. Stoga, kako do prekida zastare može doći samo unutar zastarnog roka, to se pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 5. ukazuje kao neodlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Ovdje je tek za ukazati da je nakon nastupanja zastare moguće odricanje od zastare. No u ovom postupku tuženik – protutužitelj niti tvrdi a niti dokazuje da bi bile ispunjene materijalnopravne pretpostavke propisane zakonom za odricanje tužitelja – protuženika od zastare, a niti u predmetnom prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik – protutužitelj u tom pravcu ne iskazuje pravno pitanje.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenog 2020.