- 1 -              Revd 3206/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3206/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Z., (OIB: …), protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-284/2018-4 od 14. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-100/2015-31 od 24. studenoga 2017., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-284/2018-4 od 14. listopada 2019. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:

 

„Da li je uzročno-posljedična veza između protupravne štetne radnje za koju postoji odgovornost osobe štetnika i ozljede prouzročene tom štetnom radnjom prekinuta zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa kao protupravnog postupanja na strani osobe oštećenika?“, odnosno

 

„Radi li se o isključivoj odgovornosti oštećenika za štetu koju trpi iz štetnog događaja (prometne nezgode) ili samo o njegovom doprinosu nastanku te štete u slučaju kada posljedice zbog kojih potražuje naknadu te štete trpi samo od ozljeda zadobivenih jer u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi nije bio vezan sigurnosnim pojasom (dakle: jer da je bio vezan ozljede ne bi zadobio), sve iako u ničemu nije pridonio nastanku samog štetnog događaja (prometnoj nezgodi)?“

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 164.222,79 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa - dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 18.340,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 24. studenoga 2017. do isplate.

 

              Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog je osnovan.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnog i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanje:

 

„Da li je uzročno-posljedična veza između protupravne štetne radnje za koju postoji odgovornost osobe štetnika i ozljede prouzročene tom štetnom radnjom prekinuta zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa kao protupravnog postupanja na strani osobe oštećenika?“,

 

a koje se u suštini (obzirom na shvaćanje na kojemu se temelje nižestupanjske presude: da „tužitelj u ovoj pravnoj stvari nema pravo na naknadu štete za invalidske mirovine koje je isplatio svom osiguraniku S. V. budući da je isti sve ozljede zadobio uslijed činjenice da se nije vezao sigurnosnim pojasom...“ čime da je „isključeno postojanje bilo kakve uzročno-posljedične veze između postupanja osiguranika tuženika i zadobivenih ozljeda osiguranika tužitelja“) svodi na pitanje: „Radi li se o isključivoj odgovornosti oštećenika za štetu koju trpi iz štetnog događaja (prometne nezgode) ili samo o njegovom doprinosu nastanku te štete u slučaju kada posljedice zbog kojih potražuje naknadu te štete trpi samo od ozljeda zadobivenih jer u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi nije bio vezan sigurnosnim pojasom (dakle: jer da je bio vezan ozljede ne bi zadobio), sve iako u ničemu nije pridonio nastanku samog štetnog događaja (prometnoj nezgodi)?“

 

Postavljeno pitanje valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji (u svezi sa shvaćanjem koje je revizijski sud primjerice izrazio u svojim odlukama posl. br. Rev-x 1237/2013-2 od 1. travnja 2014., Rev-1341/1996-2 od 3. svibnja 2000., Rev-x 7/2016-3 od 13. lipnja 2018., Rev-x 759/2011-2 od 30. studenoga 2011., Rev-x 715/2009 od 4. listopada 2010., Rev-1031/2010 od 20. svibnja 2015., Rev 2175/2011-4 od 28. rujna 2016., Rev-1437/1985 od 21. siječnja 1988., Rev-13/2006 od 4. svibnja 2006, Rev-416/2012 od 22. rujna 2006., Rev 666/2015-2 od 14. travnja 2015.) ili se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.