Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 3406/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3406/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB:..., iz Z., B. K., OIB:..., iz R., Z. K., OIB:..., iz Z., te M. K.-T., OIB:..., iz Z., koje zastupa punomoćnica K. A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. J., OIB:..., i M. J., OIB:..., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj -481/2019-3 od 14. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-20/2014-43 od 8. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelji pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj -481/2019-3 od 14. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-20/2014-43 od 8. travnja 2019.

 

Na prijedlog nije odgovoreno.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi.

 

Prvostupanjski sud je na temelju iskaza samog tužitelja Z. K., koji je izjavio „Ja sam nakon pravomoćnosti rješenja o povratu predmetne nekretnine zajedno s ostalim tužiteljima imao namjeru ostvarivati dobit od davanja predmetnog stana u najam, odnosno zakup trećim osobama, odnosno planirao sam navedeno učiniti nakon što predmetni stan renoviram i prenamijenim u poslovni prostor. Nakon što sam ušao u posjed predmetnog stana 17. veljače 2014. ja ni ostali tužitelji ga u međuvremenu nismo dali u najam ili u zakup trećim osobama, te je predmetni stan trenutno prazan i nerenoviran“, zaključili da tužitelji, koji od tuženika nisu ni tražili u tom razdoblju predaju ključeva inače praznog stana, nisu dokazali svoju namjeru u razdoblju od 2010. do 2014. iznajmljivati predmetni stan.

 

S obzirom na zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelji nisu dokazali da bi po redovnom tijeku stvari ostvarivali korist koja im je zbog postupanja tuženika izmakla, o pitanjima naznačenim u prijedlogu koja se u bitnom odnose na pitanje stanja nekretnine i podobnosti za stanovanje, ne ovisi odluka o sporu.

 

Stoga je ovaj sud postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a, ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Obrazloženje sastavljeno u smislu čl. 387. st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu