1              Poslovni broj: Gž R-1180/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1180/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. I., iz Z., OIB: ..., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva T. & p., iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6030/2018-23 od 29. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6030/2018-23 od 29. srpnja 2020., u pobijanom dosuđujućem :

a) dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 105.722,54 kuna bruto sa zateznom kamatom kako je to navedeno u ovoj točki izreke presude, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama koje se kamate odnose na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak,

b) dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 14.755,62 kuna bruto sa zateznom kamatom kako je to navedeno u ovoj točki izreke presude, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama koje se kamate odnose na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak,

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6030/2018-23 od 29. srpnja 2020., djelomično preinačuje u dijelu pod točkom I. i II. izreke i to u dijelu odluke o zateznim kamatama, a koje se kamate odnose na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, na način da se u ovom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio sljedeću presudu:

„I. Nalaže se tuženiku Bolnici, Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici R. I. iz Z., OIB: ..., na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 105.722,54 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31. srpnja 2015. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 590,08 kn od dana 16. siječnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.306,72 kn od dana 16. veljače 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 672,48 kn od dana 16. ožujka 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.366,08 kn od dana 16. svibnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.222,72 kn od dana 16. lipnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.280,80 kn od dana 16. srpnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 840,54 kn od dana 16. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.280,80 kn od dana 16. rujna 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.222,72 kn od dana 16. listopada 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.169,44 kn od dana 16. studenog 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.350,88 kn od dana 16. prosinca 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.174,72 kn od dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.228,16 kn od dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.350,88 kn od dana 16. ožujka 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.535,20 kn od dana 16. travnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.535,20 kn od dana 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.608,20 kn od dana 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.878,24 kn od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.055,76 kn od dana 16. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.608,20 kn od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.535,20 kn od dana 16. listopada 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.277,29 kn od dana 16. studenog 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.680,02 kn od dana 16. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.227,20 kn od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.041,02 kn od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.680,02 kn od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.227,20 kn od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.680,02 kn od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.954,68 kn od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.275,42 kn od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.016,02 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 939,58 kn od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.225,11 kn od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.680,02 kn od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.630,89 kn od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.268,46 kn od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.314,39 kn od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.084,38 kn od dana 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 942,99 kn od dana 16. travnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.445,85 kn od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.306,60 kn od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.622,46 kn od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.753,92 kn od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate
- na iznos od 661,26 kn od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.733,78 kn od dana 16. listopada 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.675,86 kn od dana 16. studenog 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.717,04 kn od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.798,78 kn od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.642,37 kn od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.510,91 kn od dana 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.717,04 kn od dana 16. travnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.798,78 kn od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.642,37 kn od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.798,78 kn od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.373,63 kn od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate
- na iznos od 1.344,86 kn od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.888,64 kn od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.642,37 kn od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.724,53 kn od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.084,02 kn od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.699,15 kn od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.978,38 kn od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.837,51 kn od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.165,08 kn od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.699,15 kn od dana 16. lipnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.953,95 kn od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.038,98 kn od dana 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate
- na iznos od 355,26 kn od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.153,50 kn od dana 16. listopada 2019. godine pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Bolnici, Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici R. I. iz Z., OIB: ..., na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor iznos od 14.755,62 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31. srpnja 2015. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 34,21 kn od dana 16. veljače 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,52 kn od dana 16. svibnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,63 kn od dana 16. srpnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 829,60 kn od dana 16. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 136,55 kn od dana 16. rujna 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 271,23 kn od dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,19 kn od dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 62,81 kn od dana 16. travnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 195,33 kn od dana 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 224,40 kn od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.281,47 kn od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 260,44 kn od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 377,44 kn od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,53 kn od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 322,66 kn od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.618,40 kn od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 215,84 kn od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 290,62 kn od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 242,16 kn od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 107,69 kn od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 367,75 kn od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.606,54 kn od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 601,93 kn od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 434,31 kn od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 266,31 kn od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 900,08 kn od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate
- na iznos od 693,47 kn od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,38 kn od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 328,64 kn od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 265,62 kn od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 596,74 kn od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.715,13 kn od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Bolnici, Z., OIB: ..., naknaditi tužiteljici R. I. iz Z., OIB: ..., troškove ovog postupka u iznosu od 20.950,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 29. srpnja 2020. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se odluka ukine, podredno preinači.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2013., do izrade vještačenja, na ime naknade za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) i to na temelju članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13; dalje: KU 143/13), a koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018., odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18; dalje: KU 29/18). Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na ime dodatka na plaću zbog otežanih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavaka 1. i 2. KU 143/13 i članka 55. KU 29/18. Navedenom odredbom KU 143/13 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a tužiteljica navedeni dodatak potražuje u odnosu na vrijeme prekovremenog rada, jer joj je isti isplaćen za redovni rad. Istovjetno je propisano i odredbom članka 55. KU 29/18. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike plaće na ime dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na temelju članka 59. KU 143/13 (10%), a koji je dodatak povećan na 12% odredbom Dodatka I. KU 143/13 (na snazi od 1. listopada 2015.). I ovaj dodatak tužiteljica potražuje u odnosu na vrijeme prekovremenog rada, jer joj je isti isplaćen za redovni rad uz isplatu dodatka na plaću s osnova znanstvenog stupnja, za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno u prekovremenom radu, a u iznosu utvrđenom člankom 54. stavkom 2. TKU („Narodne novine“, broj 141/12), odnosno članka 53. stavka 2. TKU („Narodne novine“, broj 24/17 i 128/17). Konačno, predmet spora je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće na temelju odredbe članka 36. KU/2013 i članka 34. stavka 2. KU 29/18.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu liječnika subspecijalist prednjeg segmenta oka i subspecijalist plastike vijeđa i kirurgije orbite na Zavodu za mikrokirurgiju oka i orbite.,

- da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan,

- da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada kada je tužiteljica radila prekovremeno, kao ni dodatak za znanstveni stupanj,

- da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već samo za sate koji ulaze u redovan rad,

- da je tuženik tužiteljici, posljedično, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad isplaćivao u umanjenom iznosu.

- da je visina tužbenog traženja postavljena prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije P. B. iz C. za f. v. d.o.o., Z. (list 80-97 spisa).

 

U članku 90. stavku 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14) navodi se da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, KU, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

 

Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen je odredbama kolektivnih ugovora.

 

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13; dalje: KU 143/13) i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18; dalje: KU 29/18) reguliraju plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (članak 47 KU 143/13 i članak 45. KU 29/18). Osnovna plaća djelatnika (članak 51 KU 143/13 i članak 49 KU 29/18) uvećava se za rad noću 40% za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

 

Osim KU 143/13 i KU 28/18, u promatranom razdoblju su na snazi i Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12; dalje: TKU), te Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 128/17)

 

Za razdoblje od 01.12.2013. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike
u javnim službama regulirao je da se osnovna plaća zaposlenika uvećava za 15% ako
zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

 

U članku 94. Zakona o radu/14 navodi se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

U konkretnom slučaju, tuženik je redovni mjesečni fond sati utvrđivao suprotno citiranim odredbama kolektivnih ugovora iz kojih proizlazi da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca, što znači da su blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

 

Nadalje, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a koje shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Dakle, kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo je računati sate provedene na prekovremenom radu što je tuženik
propustio učiniti.

 

Pri tome valja istaknuti da tužiteljica, kako joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

 

Što se tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za istaknuti je da je odredbom članka 36. stavka 2. KU 143/13 i članka 34. stavka 2. KU 29/18 popisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

 

S obzirom da tuženik tužiteljici nije obračunavao plaću i naknadu plaće u skladu s naprijed navedenim odredbama kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom periodu, imajući u vidu i provedeno financijsko vještačenje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

To je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH zauzetim na 8. sjednici Građanskog odjela na Vrhovnom suda Republike Hrvatske koja je održana 09.prosinca 2019.g. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

Međutim, osnovan je žalbeni razlog tužene radi pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju pravilnost drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a koja se odnosi na zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos.

 

Naime, u skladu s člankom 45. stavkom 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15; dalje: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. I prema odredbi članka17. stavka 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15, dalje: Pravilnika) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju.

 

Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike plaće po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata nije osnovan.

 

Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužene djelomično uvažiti i djelomično preinačiti pobijanu presudu i to u pobijanom dijelu u kojem se utvrđuje da su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na bruto iznos, a koje se kamate odnose na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve to temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 3. ZPP-a) tako i u pogledu visine ( članak 155. ZPP-a).

 

U Splitu, 17. studenog 2020.