Broj: Kž 438/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Ileane Vinja, Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. H. K., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i majke optuženika K. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 10. srpnja 2017. broj K-12/16, u sjednici održanoj 19. travnja 2018., u prisutnosti optuženika D. H. K.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaćaju se žalbe optuženika D. H. K. i majke optuženika K. K., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 484. st. 3. u svezi čl. 123. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženika D. H. K. produljuje se istražni zatvor.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. D. H. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 1. KZ/11, i na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 30 godina. Primjenom čl. 54. st. 1. KZ/11 u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. studenog 2015. pa nadalje. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine. Oštećenici su sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu, a na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 42.497,50 kuna i trošak branitelja po službenoj dužnosti, te paušalnu svotu u iznosu 3.000,00 kn.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, optuženik, a u korist optuženika i njegova majka K. K.

Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti na način da se opozove uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u G., utvrdi stroža kazna za predmetno kazneno djelo i optuženiku izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju, oduzmu predmeti i naloži podmirenje troškove kaznenog postupka u većem iznosu.

Optuženik je podnio dvije žalbe. Jednu je podnio putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženik oglasi krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11 i osudi na znatno kraću zatvorsku kaznu. Drugu žalbu optuženik je podnio osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće, odnosno pobijanu presudu preinačiti i izreći blažu kaznu zbog kaznenog djela ubojstva.

Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će razmatrati kao jedinstvena žalba opt. D. H. K.

Protiv ove presude žalbu je, u korist optuženika, podnijela i njegova majka K. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće, odnosno pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženiku izrekne blaža kazna zbog kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu branitelja optuženika i odgovor na žalbu majke optuženika, te predložio ove žalbe kao neosnovane odbiti. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik, putem branitelja B. Z., s prijedlogom žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

Na temelju čl. 475. ZKP/08 o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izviješteni optuženik D. H. K. i njegov branitelj B. Z., odvjetnik iz Z., jer su to zahtijevali. Sjednici je, putem audio-video uređaja, prisustvovao optuženik.

Optuženik i majka optuženika nisu u pravu kada u žalbi tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. U pobijanoj presudi nema, kako se tvrdi, znatne proturječnosti o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju isprava ili iskaza i samih tih isprava odnosno iskaza. Nasuprot tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je korektno reproducirao sadržaj isprava i iskaza, a glede odlučnih činjenica označio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude. Isto tako, žalitelji nisu u pravu kada se žale zbog povrede kaznenog zakona. Oni ne navode koju povredu kaznenog zakona imaju u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatraju da u postupcima optuženika nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava ovaj žalbeni osnov.

Međutim, žalbe optuženika i majke optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja su osnovane.

U pravu su optuženik i K. K., majka optuženika, kada tvrde da je prvostupanjski sud samo utvrdio objektivnu stranu dinamike događaja, ali je propustio utvrditi sve bitne, subjektivne, komponente kaznenog djela teškog ubojstva na okrutan način.

Žalitelji ne osporavaju da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva, što je uostalom i priznao u svojoj obrani, ali tvrde kako „… ne postoji tražena kombinacija subjektivnog i objektivnog elementa, da bi se ovo ubojstvo moglo ocijeniti ubojstvom na okrutan način ... “.

U pravu su žalitelji kada tvrde da je za postojanje ovog kaznenog djela bilo potrebno utvrditi svijest i volju optuženika uzrokovati žrtvi teške bolove i patnju, i da li je žrtva, doista, osjećala bolove izvanrednog jakog intenziteta koje objektivno prelaze okvire redovitih bolova i patnji koje prate većinu nasilnih lišavanja života.

Glede namjere optuženika, prvostupanjski sud se zadovoljio utvrđenjem kako iz brojnosti, slabog intenziteta i lokacije ozljeda proizlazi njegova namjera usmrtiti žrtvu na okrutan način. Međutim, kod kaznenog djela teškog ubojstva na okrutan način, namjera počinitelja mora obuhvatiti svijest o bitnim obilježjima kaznenog djela, volju da ga počini i svijest o uzročnoj vezi radnje i posljedice. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, jer je njegovo postupanje te vladanje voljom bilo, u znatnoj mjeri, ometeno djelovanjem psihoaktivnih tvari. Imao je iluzije, tj. poremećaj percepcije, a vanjski podražaj je doživljavao drugačijim od stvarnog. Optuženik je ovo opisao kao „… tjeskobu i halucinacije, osjećao se ugrožen od nekoga i nečega, imao je osjećaj da ga nešto progoni, njegova J. jednostavno nije bila njegova J. …“.

Imajući u vidu ovakav korpus za sada utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je propustio, s potrebnom sigurnošću, utvrditi da li je kod optuženika, usprkos poremećaju percepcije, postojala očuvana svijest o realitetu, i da li je imao želju žrtvi nanositi teške fizičke boli i psihičku patnju. Premda je prvostupanjski sud utvrdio kako je optuženik vanjski podražaj doživljavao drugačijim od stvarnog, propustio je utvrditi da li je optuženik imao očuvanu svijest o svim bitnim obilježjima kaznenog djela teškog ubojstva na okrutan način i volju uzrokovati izvanredne muke i tešku patnju.

U pravu su žalitelji kada tvrde da je prvostupanjski sud, pored navedenog, propustio utvrditi i da li je žrtva, s obzirom na ozljede koje je zadobila i stanje svijesti, doista trpjela fizičke i psihičke boli visokog intenziteta.

Ukoliko žrtva ne osjeća izvanredne muke i tešku patnju, neovisno o tome što počinitelj svojim ponašanjem manifestira izrazitu svirepost, nema svih potrebnih elemenata teškog ubojstva na okrutan način, već se radi o kaznenom djelu ubojstva.

Preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda kako je žrtva „… tijekom čitavog događaja bila potpuno pri svijesti …“, odnosno preuranjen je zaključak kako je žrtva trpjela fizičke i psihičke boli visokog intenziteta. Vještak dr. D. M. je izložio kako se, osim posljednje fatalne rezne ozljede vrata, radilo o plitkim ubodnim i plitkim reznim ranama nanesenim silom slabog intenziteta, a „ … osjećaj boli i fizičke nelagode …“ mogao je biti maskiran jakim duševnim uzbuđenjem. Prvostupanjski sud je očuvanu svijest žrtve, prvenstveno, vezao uz ozljede koje je zadobila, a istovremeno je propustio utvrditi utjecaj droge na njenu svijest, budući je u organizmu žrtve, jednako kao i u organizmu optuženika, pronađena marihuana/hašiš, MDMA i amfetamin. Sud je morao, na pouzdan način, utvrditi da li se utvrđeni „ osjećaj boli i fizičke nelagode žrtve“, s obzirom na sve okolnosti, može okvalificirati kao fizičke i psihičke boli visokog intenziteta. Ukoliko je droga, uz navodno višednevno nespavanje, pogubno djelovala na optuženika koji je imao iluzije i poremećaj percepcije, postavlja se pitanje kako je ova droga, pod istim ili sličnim okolnostima, djelovala na percepciju žrtve i mogućnost njenog osjećanja dugotrajne boli velikog intenziteta. Vezano uz djelovanje droge, vještak D. L. je iskazao (list 366 spisa) kako je "... svaki čovjek individua sama za sebe i doista neke stvari mogu u različitih pojedinaca različito djelovati, a mi nemamo toliko podataka da bi napravili određene metode po određenim koncentracijama ...".

U pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i stoga jer je sud prvog stupnja, nekritički, prihvatio činjenični navod iz optužnice kako je napadu prethodila verbalna prepirka optuženika i žrtve. Naime, izvedenim dokazima, barem za sada, nije utvrđena verbalna prepirka. Optuženik nije ni iskazivao o verbalnoj prepirci, niti iz njegove obrane proizlazi da je napadu prethodila neka prepirka, premda to ne mijenja utvrđenu objektivnu stranu dinamike događaja i brojne ozljede koje je optuženik nanio žrtvi i od kojih je ona, naposljetku, preminula.

U pravu su optuženik i majka optuženika, kada u žalbama ističu da je prvostupanjski sud zaključio kako je do bitno smanjene ubrojivosti optuženika došlo samoskrivljeno, što sukladno odredbi čl. 26. KZ/11 nije razlog za blaže kažnjavanje. U pravu su da je sud, usprkos takvom zaključku, propustio utvrđivati činjenice iz kojih bi se, u smislu odredbe čl. 25. KZ/11, mogao izvesti zaključak da li je kazneno djelo teškog ubojstva na okrutan način, doista, bilo obuhvaćeno namjerom optuženika kada se, uporabom droge, dovodio u stanje bitno smanjene ubrojivosti.

Imajući u vidu navedeno, u pravu su žalitelji kada tvrde da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, uslijed čega je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženik ubio drugoga na okrutan način, odnosno počinio kazneno djelo iz čl. 111. toč. 1. KZ/11.

Kako je pobijanu presudu trebalo ukinuti, žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, za sada je bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazane povrede, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane, a koje kao nedokazane. Premda je utvrđena objektivna strana dinamike događaja i mehanizam nanošenja kako brojnih ozljeda po cijelom tijelu, tako i kobne, smrtonosne ozljede u vidu ubodne rane lijeve strane vrata sa razdorom velike krvne žile, potrebno je na jasan i nedvojbeni način utvrditi da li je žrtva patila i trpjela izvanredno jake bolove. Isto tako, potrebno je, na pouzdan način, utvrditi da li je namjera optuženika obuhvatila svijest o uzročnoj vezi njegovih radnji i posljedice i htijenje nanositi žrtvi teške fizičke boli i psihičke patnje. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08.

S obzirom da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru, a prvostupanjska presuda je ukinuta, ovaj sud je u skladu s odredbom čl. 484. st. 3. ZKP/08 ispitao postoje li razlozi za istražni zatvor.

Razlozi za istražni zatvor iz čl. 123. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/08 postoje i dalje.

Utvrđeno je postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo. Naime, psihički status optuženika je označen kao poremećaj ponašanja uzrokovan uporabom više psihoaktivnih tvari, a prema mišljenju psihijatrijskog vještaka postoji opasnost da bi optuženik na slobodi mogao počiniti neko teže kazneno djelo. Isto tako, iz okrutnog načina počinjenja kaznenog djela, kako je ono opisano u optužnici, za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, proizlaze posebno teške okolnosti počinjenja kaznenog djela. Žrtva je mlada osoba, koja je živjela u izvanbračnoj zajednici s optuženikom, a radi se o brojnim rezovima i ubodima skalpela, odvijača, šila i kuhinjskog noža. Stoga one okolnosti, zbog kojih je do izricanja prvostupanjske presude istražni zatvor bio produljivan, predstavljaju zakonom propisane osnove i za daljnje produljenje istražnog zatvora.

Imajući u vidu navedeno, primjenom odredbe čl. 483. st. 1. i čl. 123. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. travnja 2018.