- 1 -              Revd 3027/2020-2

Broj: Revd 3027/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. G., iz P., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz P., protiv tuženika-protutužitelja M. F., iz P., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz OD Č. & R. j.t.d. iz P., radi predaje u posjed nekretnine, isplate, te radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-204/2019-4 od 23. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1157/2016-58 od 19. studenog 2018., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e :

1. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-204/2019-4 od 23. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1157/2016-58 od 19. studenog 2018.

U odgovoru na prijedlog tužitelj je osporio postojanje pretpostavki za odlučivanje o prijedlogu i njegovu osnovanost te predložio isti odbaciti, odnosno odbiti, a njemu dosuditi troškove sastava odgovora na navedeni prijedlog.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pet pravnih pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, a kao razloge važnosti tih pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pozvao se na odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2309/17., Gž-1471/06., Gž-1249/17., Gž-74/18., Županijskog suda u Sisku broj Gž-1073/99., na odluku EU suda Lelas protiv Hrvatske (zahtjev broj 55555/08), predmet Trgo protiv RH (zahtjev broj 35298/04), Gashi protiv RH (zahtjev broj 32457/05) Radchikov protiv Rusije (zahtjev broj 65582/01), odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-504/2018 od 25. kolovoza 2018., Rev-1011/70. od 20. studenoga 1979, Rev-284/81 od 9. lipnja 1981. i Revr-966/2014-2 od 20. svibnja 2014.

Postavljena pitanja odnose se na teret dokaza kod utvrđivanja poštenja posjeda u svrhu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, na vrijeme uračunavanje zakonitog, poštenog, istinitog i samostalnog vremena dosjedanja prednika sadašnjeg posjednika, na to tko snosi pogreške državnog tijela pri sklapanju pravnih poslova, na postojanje suvlasništva u smislu čl. 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na temeljnom zidu koji se nalazi na međi između dvije zgrade, te na obvezu drugostupanjskog suda da razmotri i ocijeniti sve žalbene razloge žalitelja i o njima navede valjane razloge.

Pitanja vezana za teret dokaza, za ocjenu savjesnosti (poštenja) i samostalnosti posjeda tuženika i njegovog prednika, te uračunavanje navedenog vremena u vrijeme dosjedanja nisu važna jer polaze od pogrešne pretpostavke da su tuženik i njegov prednik bili pošteni i samostalni posjednici, a što je suprotno utvrđenjima nižestupanjskih sudova, zbog čega ta pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

Nije važno ni pitanje koje se odnosi na odgovornost Republike Hrvatske za pogreške njezinih tijela nije pitanje od kojeg bi zavisila odluka u ovoj pravnoj stvari jer prednica tuženika-E. V. nije ni tvrdila da je pokrenula bilo kakav postupak u kojem bi tvrdila da je pogreškom nekog državnog tijela "ispušteno" da bi predmetna prostorija predstavljala sastavni dio njezinog stana, kao samostalne uporabne cjeline, koji je otkupila, to tim više što predmetna prostorija, prema utvrđenjima sudova, nigdje nije evidentirana kao sastavni dio predmetnog stana tuženika, kao ni njegove prednice E. V.

Pitanje koje se odnosi na suvlasništvo na zajedničkoj međi nije važno jer polazi od pogrešne pretpostavke da se radi o zajedničkoj međi, jer iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se radi o vanjskom zidu zgrade koja pripada tužitelju.

Preostalo pitanje, koje se odnosi na obvezu drugostupanjskog suda iz čl. 375. st. 1. ZPP-a, također polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene prigovore važne za odluku, pa ni ono kao takvo nije važno.

Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 17. studenog 2020.