- 1 - Revd 3036/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. A. iz S., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. L., odvjetniku u S., protiv tuženika R. d.o.o., ..., S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. P. iz S., ..., OIB ..., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1152/2019-2 od 21. srpnja 2020. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2320/10 od 11. siječnja 2019., u sjednici održanoj 17. studenog 2020.,
r i j e š i o j e :
I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1152/2019-2 od 21. srpnja 2020. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2320/10 od 11. siječnja 2019.
Tuženik u odgovoru na taj prijedlog osporava dopuštenost i osnovanost tog prijedloga. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda. Naime, u postupku koji je prethodio donošenju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1873/2014-2 od 26. ožujka 2019. (na koju se odluku tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva) utvrđeno je da zajednički cilj ortaštva nije ostvaren, da dobiti nije bilo, da je jedina imovina bila ulozi tužiteljica te da stranke nisu ugovorile način diobe zajedničke imovine. Dakle, riječ je o bitno drugačijoj činjeničnoj pravnoj situaciji od situacije u ovom predmetu (gdje je između ostalog utvrđeno da su se stranke sporazumjele o načinu podijele zajedničke imovine).
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.
Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (st. II izreke ovog rješenja).
