- 1 -              Revd 47/2019-2

Broj: Revd 47/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u O., protiv tuženika Klinike za dječje bolesti Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik – zaposlenik tuženika D. K., diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-1354/2019-2 od 2. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-3257/2018-20 od 11. srpnja 2019. u sjednici održanoj 17. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredba čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, u pogledu dijela pravnog pitanja koje se odnosi na propitivanje odluke suda koja se odnosi na dodatak za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, pobijana odluka utemeljena je na pravnom shvaćanju podudarnom sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 9. prosinca 2019.

U pogledu dijela pravnog pitanja koje se odnosi na položajne dodatke, u odlukama na koje, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, upućuje tuženik, u tom smislu nije uopće izraženo (pa tako i nepodudarno) pravno shvaćanje, a tuženik niti na nikoji drugi način nije dokazao važnost toga dijela pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 17. studenog 2020.