- 1 - Revd 3448/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. o. d.d. Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika V. Š. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-157/2019-2 od 28. kolovoza 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3426/14-77 od 15. studenog 2018., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-157/2019-2 od 28. kolovoza 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3426/14-77 od 15. studenog 2018.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tuženik smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Pritom valja naglasiti da samo navođenje "da je riječ o pravnim pitanjima u kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda koji je o tome već zauzeo shvaćanje" ne predstavlja razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
