- 1 -              Revd 1524/2020-2

Broj: Revd 1524/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. iz P., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u P., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž R-123/2019-2 od 30. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Puli - Pola poslovnoga broja Pr-153/2018-59 od 20. svibnja 2019., u sjednici održanoj 17. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno prvo pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.

Naime, utvrđenje nižestupanjskih sudova je da rad u trajanju od 24 sata nije trajao uzastopce nekoliko dana, nego samo po jedan dan, pa je, u tom smislu, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odluci poslovnog broja Revr-1425/2014 od 3. svibnja 2017.

U pogledu drugog pravnog pitanja dovoljno je za obrazložiti da se u odlukama na koje se, kao na razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a poziva tužena, ne zauzima pravno shvaćanje koje bi se doticalo problematike potencirane tim pitanjem, pa ni u pogledu tog pitanja nije dokazana njegova važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu. Osim toga, i u pogledu toga pravnog pitanja ovaj je sud izrazio pravno shvaćanje (tako npr. Revr-1693/2014, Revr-136/2013) te pobijana odluka nije protivna tome shvaćanju.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. studenog 2020.