1                   Poslovni broj: 5 UsI-661/2020-8

Poslovni broj: 5 UsI-661/2020-8

     U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja O. G. d.o.o. S. kojeg zastupa zakonski zastupnik M. E., prokurist, protiv tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne odnose, Osijek, Trg A. Starčevića 2, kojeg zastupa službena osoba B. V., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Podgorač, Podgorač, Trg P. Pejačevića 7, koju zastupa službena osoba J. P., radi komunalnog doprinosa, 17. studenog 2020.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/II-363-05/19-01/1, URBROJ: 2158/1-01-19-27-20-11 od 24. travnja 2020.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Podgorač, Upravnog odjela za općinsku samoupravu i upravu, KLASA UP/I-363-03/18-01/20, URBROJ: 2149/04-03/18-02 od 5. listopada 2018.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građevnu parcelu k.č.br…, k.o. P. u iznosu od 113.607,96 kn koju je dužan platiti jednokratno u roku 15 dana od dana dostave rješenja na propisani račun naveden istim rješenjem.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći kako je u žalbenom postupku propušteno utvrditi kako prvostupanjsko rješenje nema propisan sadržaj iz članka 13. točke 4. i 5. Odluke o komunalnom doprinosu Općine Podgorač („Službeni glasnik Općine Podgorač“ 4/04; 6/09; 8/10. i 1/13., dalje u tekstu Odluka) što ga čini ništavim. Pri tome se poziva na Zaključak sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2008. po kojem se komunalni doprinos utvrđuje prema podzakonskom propisu odnosno odluci o komunalnom doprinosu, koji je na snazi u vrijeme pokretanja postupka izdavanja akta na temelju kojeg se može graditi. Iz predmetne građevinske dozvole vidljivo je da je taj postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 24. srpnja 2018. Dakle, primjena Odluke nije sporna, međutim, tužitelj smatra da je u upravnom postupku pogrešno primijenjen zakonski akt, budući da nije pravilno utvrđen trenutak pokretanja prethodnog postupka izdavanja građevinske dozvole. Tužitelj smatra da je taj upravni postupak započeo trenutkom podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole pa u ovom postupku obračuna komunalnog doprinosa valja primijeniti Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje u tekstu ZKG/95) jer je Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 68/18, dalje u tekstu ZKG/18) stupio na snagu tek 04. kolovoza 2018. Osim toga tužitelj prigovara i tome što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da se predmetna građevna parcela nalazi izvan granica građevinskog područja naselja Podgorač, a Odlukom stoji da u prvu zonu pripadaju samo naselja Podgorač i Stipanovci. Stoga je obrazloženje prvostupanjskog rješenja proturječno svojoj izreci. Uz navedeno, prvostupanjsko tijelo je propustilo napraviti distinkciju općim aktom u pogledu zona, budući da nije odredilo područja zona ovisno o pogodnosti položaja i komunalne opremljenosti određenog područja. Iz tog razloga se pojedinačni akt donesen na temelju takve nezakonite Odluke ukazuje kao nepravedan i protivan zakonu. Naime, tužiteljeva parcela se nesporno nalazi u katastarskoj općini Podgorač, ali nesporno je i to da se ista nalazi daleko izvan naselje Podgorač te da od uređaja komunalne infrastrukture nema apsolutno ništa. Stoga je nezakonito, pogrešno i nepravedno kategorizirati predmetnu parcelu pod zonu I. Prema prvostupanjskom rješenju tužitelj je obvezan platiti komunalni doprinos kao da ima građevinu u centru naselja Podgorač gdje je osigurana sva komunalna infrastruktura koje nema na lokaciji farme tužitelja. Smatra da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo načelo razmjernosti pri odlučivanju jer je odbilo njegov zahtjev za oslobađanje od plaćanja dijela komunalnog doprinosa, a sve iz razloga što je uložio znatna sredstva osiguravajući osnovne preduvjete za proizvodnju i priređivanje. U prilog tome upućuje na primjere Općine Gorjani i Grada Murskog Središća u kojima postoje jasni kriteriji za oslobađanje poduzetnika od plaćanja komunalnog doprinosa. Dakle, tužitelj osporava i obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, budući da je iz elaborata sudskog vještaka građevinske struke D. Š. vidljivo da Općina Podgorač nije osigurala komunalnu infrastrukturu, kako na lokaciji farme P., tako niti na putu do iste, odnosno ne financira izgradnju komunalne infrastrukture u odnosu na tužitelja. U prvostupanjskom rješenju je potpuno pogrešno utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za objekt „trenč silos“, budući da je isti otvorena građevina koja je omeđena zidovima s dvije (bočne) strane, a podna površina je asfaltirana manipulativna površina. Ta otvorena građevina služi za spremanje hrane za stoku, koja se prekriva folijom ili ceradom. Dakle, tužitelju je obračunat komunalni doprinos za „obujam“ od 2.104,00 m3 ove otvorene građevine, a što predstavlja iznos od 12.624,00 kn. U skladu s člankom 7. Odluke za takvu građevinu se komunalni doprinos obračunava po m2, dok je iz prvostupanjskog rješenja razvidno kako je pod rednim br. 5. za „trenč silos“ utvrđen obujam od 2.104 m3, dakle u metru kubnom, suprotno Odluci. Tužitelj upućuje i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje na kojem je utemeljeno prvostupanjsko rješenje o komunalnom doprinosu. Naime, u Analitičkom iskazu izračuna mjera građevine za obračun komunalnog doprinosa broj: CPI-18/18, koje je sastavi dio građevinske dozvole od 21. kolovoza 2018., projektant je učinio pogrešku u računanju obujma, za koju tužitelj prethodno nije znao niti je morao znati. Međutim, odmah po saznanju za navedenu omašku ishođen je ispravak obujma i površina za komunalni i vodni doprinos (Analitički iskaz izračuna mjera građevine za obračun komunalnog doprinosa iz listopada 2019.). Naime, u prvotnom analitičkom iskazu izračuna mjera građevine za obračun komunalnog doprinosa iz lipnja 2018. pogreškom nije umanjen obujam novih objekata za obujam onih koji se uklanjaju. Tužitelj je iz tog razloga pokrenuo postupak izmjene i dopune spomenute građevinske dozvole, a o čemu će naknadno priložiti dokaz. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje uz dosudu troškova spora po određenju Suda.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja danog u osporavanom rješenju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i službene osobe zainteresirane osobe te je na takav način, prije donošenja presude, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., dalje u tekstu ZUS), strankama pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Tužitelj i tuženik su ostali pri svojim ranijim navodima dok se zainteresirana osoba priklonila navodima tuženika.

U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz dokumentacije priložene spisu upravnog postupka proizlazi kako je tužitelj 24. srpnja 2018. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju građevine gospodarske namjene pretežno poljoprivredne djelatnosti na građevnoj parceli k.č.br…k.o. P.

Na temelju njegova zahtjeva Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko-baranjske županije izdao mu je građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/18-01/000335, URBROJ: 2158/1-01-16-01/05-18-0009 od 21. kolovoza 2018. (pravomoćna 14. rujna 2018.).

Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti nakon što je dopisom Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko-baranjske županije od 02. listopada 2018. prvostupanjsko tijelo odnosno Upravni odjel za općinsku samoupravu i upravu Općine Podgorač obaviješten o pravomoćnosti građevinske dozvole. Prvostupanjskom tijelu su dostavljeni i podaci potrebni za izračun komunalnog doprinosa koji su sadržani u Glavnom projektu odnosno Analitičkom iskazu izračuna mjera građevine, broj:CPI-18/18 od lipnja 2018.

Dakle, postupak utvrđivanja i izračuna komunalnog doprinosa, u odnosu na postupak izdavanja građevinske dozvole, poseban je upravni postupak koji u ovom slučaju vodi drugo javnopravno tijelo po drugom zakonu, a pokreće se po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke. 

Budući da je predmetni postupak utvrđivanja i izračuna komunalnog doprinosa pokrenut po službenoj dužnosti, nakon stupanja na snagu ZKG/18, nije bilo mjesta primjeni prijelazne odredbe članka 126. stavka 1. ZKG/18 po kojoj se samo započeti postupci donošenja upravnih akata po ZKG/95 imaju dovršiti po tom Zakonu.

Također, ZKG/18 u članku 130., između ostalog, propisuje da će jedinice lokalne samouprave donijeti odluke o komunalnom doprinosu iz članka 78. stavka 1. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (stavak 1.). Do stupanja na snagu odluka iz stavaka 1. ovoga članka ostaju na snazi odluke o komunalnom doprinosu donesene na temelju prijašnjih zakona.

Stoga prvostupanjsko tijelo nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja kada je svoje rješenje utemeljilo na odredbama ZKG/18 i Odluke koja je bila na snazi ne samo u trenutku pokretanja i donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, nego je bila na snazi i u trenutku pokretanja postupka izdavanja građevinske dozvole, i što je osobito važno, njene pravomoćnosti, kako to izričito propisuje članak 86. stavak 2. ZKG/18.

Nije osnovan ni prigovor tužitelja kako je prvostupanjsko rješenje ništavo iz razloga što nema sadržaj izričito propisan člankom 13. točkom 4. i 5. Odluke. Naime, da bi se rješenje oglasilo ništavim po članku 126. stavku 1. točki 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) mora sadržavati nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost. Dakle, razlog ništavosti se ne propisuje podzakonskim aktom, kako to pogrešno smatra tužitelj, već isključivo zakonom. S tim u vezi valja naglasiti da ZKG/18 u članku 85. stavku 2. propisuje da je ništavo rješenje o komunalnom doprinosu ono koje nema sadržaj iz stavka 1. istog članka (1. podatke o obvezniku komunalnog doprinosa, 2. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 3. obvezu, način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa i 4. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi ili je izgrađena s iskazom obujma odnosno površine građevine i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa). Međutim, prvostupanjsko rješenje takav sadržaj nesporno ima pa nema osnove ocijeniti ga ništavim niti nezakonitim.

Zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2008. i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2487/2015-2 od 08. siječnja 2016., na koje se poziva tužitelj u tužbi, nisu odlučni u ovoj upravnoj stvari, budući da se odnose na razdoblje prije stupanja na snagu ZKG/18.

Nezakonitost prvostupanjskog rješenja tužitelj nadalje nalazi u tome što mu je komunalni doprinos obračunat za I. zonu za naselje Podgorač, a predmetna građevina parcela se nalazi izvan naselja. Polazeći od toga da je naselje ne samo mjesto stalnog ili povremenog boravka ljudi, već i izdvojeno mjesto u kojem se odvija proizvodnja i druge djelatnosti, a tužiteljeva građevna parcela se nesporno nalazi u k.o. P., to ovaj Sud prigovor tužitelja otklanja kao neosnovan.  

Također valja naglasiti kako o zakonitosti Odluke kao općeg akta ne odlučuje upravni sud prvog stupnja, budući da je to u nadležnosti Visokog upravnog suda po članku 12. stavku 3. točki 2. ZUS-a. Stoga, prigovori tužitelja oko propisanih kriterija obvezivanja na plaćanje komunalnog doprinosa i nedostatka kriterija za oslobođenje od takve obveze, nisu odlučni za drugačije rješavanje u ovom sporu.

Osim toga, Sud prihvaća obrazloženja tuženika iz osporavanog akta po kojem nije bilo mogućnosti komunalni doprinos za „trenč silos“ obračunati po m2. Naime, pozivajući se na članak 81. stavak 2. ZKG/18 i odredbe Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa („Narodne novine“ 136/06., 135/10., 14/11. i 55/12.) tuženik je pravilno istaknuo kako je komunalni doprinos izračunat u skladu s dostavljenim podacima iz projektne dokumentacije.

Ukoliko tužitelj u posebnom postupku ishodi izmjenu akta za građenje na način koji utječe na obračun komunalnog doprinosa, može podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o izmjeni rješenja o komunalnom doprinosu prema izmijenjenim podacima i povratu razlike plaćenog iznosa.

Slijedom svega navedenog, ovaj Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude. Budući da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, ne pripada mu ni zatraženi trošak po članku 79. stavku 4. ZUS-a, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 17. studenog 2020.

   Sudac  Dario Mađaroš, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.