Broj: Kž 177/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda  Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 26. veljače 2018., broj IkI-534/17-12, u sjednici održanoj 19. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba zatvorenika I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – u daljnjem tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika I. B. za uvjetni otpust s izdržavanja dugotrajne kazne zatvora u trajanju od 22 godine koja mu je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kž-1/06 od 14. veljače 2006. pravomoćno izrečena zbog učina kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 1. KZ/97.

              Protiv tog rješenja zatvorenik osobno podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "povrede odredbi ZKP i ZIKZ-a, povrede kaznenog zakona, povrede materijalnog prava", s prijedlogom da se "usvoji žalba i odluka o uvjetnom otpustu", a podredno da se to rješenje ukine i uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražena nazočnost sjednici drugostupanjskog vijeća.

              Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Prijedlog žalbe da se zatvoreniku omogući nazočnost sjednici drugostupanjskog vijeća nije prihvaćen s obzirom da se odredba čl. 475. st. 1. ZKP/08 o pozivanju stranaka primjenjuje u postupku odlučivanja o žalbi protiv presude, ali ne i prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja, sukladno čl. 495. ZKP/08. Izuzetak od tog pravila u konkretnom slučaju nije posebno propisan.

              Žalba nije osnovana.

              Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 59. KZ/11 koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

Netočno se žalbom tvrdi da je pobijano rješenje doneseno temeljem pogrešnog zakonskog osnova. Nasuprot tome, iz izreke pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 157. u vezi čl. 159. st. 3. ZIKZ-a pa nikakve dvojbe nema da je tim rješenjem odbijen osobni prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, a ne prijedlog kaznionice po službenoj dužnosti. Pozivanje na odredbu čl. 159a. toč. 3. ZIKZ-a na listu 3 obrazloženja pobijanog rješenja rezultat je očite omaške pri pisanju.

Također, neosnovano žalitelj tvrdi da mu je uskraćen uvid u spis "što je suprotno Konvenciji, Ustavu i zakonima RH". Prvostupanjski je sud usvojio prijedlog zatvorenika sa sjednice od 26. veljače 2018. za presliku spisa te ujedno zatražio uplatu troškova preslike (list 67 spisa). Osim toga, iz zapisnika sa sjednice prvostupanjskog vijeća od 26. veljače 2018. vidljivo je da je nazočni zatvorenik usmeno upoznat sa sadržajem izvješća Kaznionice u G., izvješća Probacijskog ureda u S., kao i pisanim mišljenjem Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, što on potvrđuje i u svojoj žalbi. Stoga je očito bio upoznat s podacima relevantnim za procjenu osnovanosti njegove molbe za uvjetni otpust, neovisno o tome što u vrijeme sastavljanja žalbe presliku spisa još nije primio.

Navodi žalbe kojima se ukazuje na uredno ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne, činjenicu da ima osiguran postpenalni prihvat te da prethodno nije osuđivan, uzeti su u obzir od strane prvostupanjskog suda te valjano cijenjeni. Međutim, imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela te visinu izrečene kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godine u korelaciji s duljinom neizdržanog dijela kazne koja predvidivo ističe 10. travnja 2024. godine, te kada se cijeni da zatvoreniku do sada nisu odobrene izvankaznioničke pogodnosti zbog negativnog mišljenja PNUSKOK-a kao i Probacijskog ureda u S., tada i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je molba zatvorenika preuranjena te da je zbog ostvarivanja svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11 nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Zdravstvene tegobe koje se ističu u žalbi (dijabetes i seboreični dermatitis) nisu dokumentirane, ali niti značajne u mjeri da bi opravdale uvjetni otpust, tim više jer se zatvoreniku odgovarajuća liječnička pomoć može pružiti i u okviru penalne institucije.

S obzirom da žalbom zatvorenika osnovanost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. travnja 2018.