- 1 -              Revt 453/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 453/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. G. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu B.&G. B., Z., radi isplate iznosa od 82.500,00 EUR, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3000/2015-5 od 14. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-7382/11 od 3. veljače 2015., u sjednici dana    17. studenog 2013.

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3000/2015-5 od 14. lipnja 2016. se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj sudio je:

 

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 72.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, u roku od osam dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 41.783,69 kn, u roku od osam dana.“

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-3000/2015-5 od 14. lipnja 2016. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Tako je suđeno u sporu radi ispunjenja ugovorne obveze iz usmenog ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog radi ostvarenja poslovnog projekta proizvodnje i komercijalizacije samoposlužnog uređaja za prodaju duhanskih, elektronskih i drugih proizvoda koji je rezultirao zaštićenim proizvodom pod nazivom O. C..

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH ukine presudu Visokog trgovačkog suda RH i predmet vrati tom sud sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) ZPP samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitivan jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud ispituje zakonitost presude na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

Tuženik drži da je bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena time što je sud u obrazloženju presude naveo da je tužitelj u razdoblju od sredine 2008. do sredine 2011. pružio tuženiku usluge „koje su se sastojale u poslovnom savjetovanju oko realizacije projekta proizvodnje i komercijalizacije samoposlužnog uređaja za proizvodnju duhanskih, elektronskih i ostalih proizvoda pod nazivom O. C.…“ iako tijekom 2008. i 2009. godine taj proizvod nije ni spominjan, a stavljen je u rad tek 2012.

 

Analizom presude ovaj sud je utvrdio da nema proturječnosti u navedenim činjeničnim utvrđenjima suda, jer upravo iz navoda obrazloženja proizlazi da je proizvod bio u razvitku, da ga je razvijao tuženik, da je za suradnika angažiran tužitelja usmenim ugovorom o djelu, a u vrijeme navedeno u presudi je trebalo organizirati projekt, stvoriti proizvod i potom ga komercijalizirati, pa je cijeli poslovni pothvat realiziran stavljanjem gotovog uređaja u rad 2012. godine.

 

Ostale tvrdnje tuženika kojima je obrazložio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, svode se na tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u rješenju spora te pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Pri tome je tuženik iznio svoju ocjenu dokaza i svoje zaključke o odlučnim činjenicama, te pravno shvaćanje o tome zašto tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Međutim pogrešan pravni pristup sam po sebi, ako bi i postojao, ne znači ujedno i postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava, dok pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

 

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravna osnova tužbenog zahtjeva, postojanje i sadržaj obveznog odnosa, te prava tužitelja iz tog odnosa.

 

S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 590. i dalje Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05., 41/08).

 

Tužbeni zahtjev je prihvaćen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe čl. 396.a. st. 2. ZPP objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 17. studenog 2020.