- 1 -              Rev-x 1200/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1200/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. C. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H.-N. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. N., odvjetnica u Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika, protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3670/17-2 od 11. srpnja 2017. kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3321/16-35 od 16. ožujka 2017., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3670/17-2 od 11. srpnja 2017. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3321/16-35 od 16. ožujka 2017. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je prvo postavljeni (glavni) tužbeni zahtjev za brisanje upisa uknjižbe prava korištenja Općine Susedgrad na nekretnini zk.č.br. 33/2z, površine jedne rali, upisane u zk.ul. 15 k.o. J., koji je upis proveden pod brojem Z-13099/83, te za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i uknjižbu prava korištenja nekretnine u korist S. C. iz Z., ... Pod toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan drugi (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenje da je pravo korištenja odnosno pravo vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini izvanknjižno prestalo, te utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a što mu je tuženik dužan priznati i izdati tabularnu ispravu. Pod toč. III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.250,00 kn. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskoga suda.

 

              Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, u dijelu toč. II. izreke kojim je odbijeno izdavanje tabularne isprave podobno za upis prava vlasništva na ime i za korist tužitelja, dok je djelomično uvažena žalba tužitelja te je u dijelu toč. II. izreke i u toč. III. izreke preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev s utvrđenjem da je pravo korištenja odnosno pravo vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini izvanknjižno prestalo te s utvrđenjem da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine što tuženik dužan priznati a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 20.312,50 kn dok je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadom parničnog troška u iznosu od 21.250,00 kn.

 

              Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda (dio toč. II. i III. izreke) tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) smatrajući da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja uz prijedlog da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka o sporu zavisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema stavku 3. tog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U revizijskom stupnju postupka sporna je primjena odredbe čl. 4a st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 53/90, dalje: ZID ZGZ) na nekretnine (građevinsko zemljište) koje su nacionalizirane prije 22. veljače 1974. na temelju Zakona o nacionalizaciji nakamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ 52/58-dalje: ZNNZGZ).

 

Utvrdivši tijekom postupka:

 

- da je na temelju rješenja Sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora Općine Susedgrad od 24. kolovoza 1959. predmetna nekretnina upisana u zemljišnu knjigu kao društveno vlasništvo pod brojem Z-1680/1960, dok je na temelju čl. 38. i 39. ZNNZGZ pravo korištenja predmetne nekretnine upisano na pok. prednika tužitelja dok nadležni organ ne donese rješenja o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi,

 

- da je 24. studenoga 1981. Grad Zagreb – Općina Susedgrad, Sekretarijat za građevinarstvo komunalne i stambene poslove, kao pravni prednik tuženika donio zaključak o deposediranju predmetne čestice u svrhu izgradnje A. M. čemu se pok. V. S. C. (prednik tužitelja) kao nositelj prava korištenja nije protivio te je na temelju očitovanja nekretninu predao na korištenje i posjed Općini Susedgrad,

 

- da iz zemljišnoknjižnog spisa broj Z-13099/83 proizlazi da je Općina Susedgrad kao prednik tuženika upisana u zemljišne knjige kao nositelj prava korištenja predmetne čestice na temelju očitovanja pok. prednika tužitelja te pravomoćnog i izvršnog zaključka Općine Susedgrad od 24. studenoga 1981.

 

- da je 29. ožujka 1983. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-1282/83 utvrđena pravična novčana naknada za oduzeto zemljište u iznosu od 1.520.000,00 tadašnjih dinara, koja je predniku tužitelja u cijelosti isplaćena,

 

              - da iz zapisnika od 24. studenoga 1981. u postupku deposedacije proizlazi da je predmetna nekretnina deposedirana u svrhu izgradnje A. c. „M.“ i da isto nije privedeno namjeni

 

- da je tužitelj na temelju rješenja o nasljeđivanju pravni sljednik iza pok. S. C., dok je tuženik pravni sljednik bivše Općine Susedgrad,

 

              prvostupanjski sud je zaključio da je predmetno zemljište postalo društveno vlasništvo 24. kolovoza 1959., da je zaključkom Općine Susedgrad od 24. studenoga 1981. isto zemljište deposedirano u svrhu izgradnje A. M. čemu se pok. prednik tužitelja kao dotadašnji nositelj prava korištenja nije protivio, da je predniku tužitelja isplaćena u cijelosti naknada te da je pravo korištenja predmetnog zemljišta predniku tužitelja prestalo prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to na temelju odluke državnog tijela (zaključka Grada Zagreba Općine Susedgrad) i očitovanja pok. prednika tužitelja od 24. studenoga 1981. kada je pravo korištenja i posjed predmetnog zemljišta preneseno na Općinu Susedgrad, da je predmetno zemljište na temelju čl. 29. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80) prednik tuženika na zakonit način stekao pa da se na temelju čl. 361. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) pravo korištenja građevinsko zemljišta stupanjem na snagu ZVDSP pretvorilo u pravo vlasništva dosadašnjeg nositelja ili njegova pravnog prednika.

 

Međutim, drugostupanjski sud je, pozivom na odredu čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačio prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na eventualni zahtjev za utvrđenje da je izvanknjižno prestalo vlasništvo tuženika te da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine sa zaključkom da je društveno vlasništvo na predmetnoj čestici prestalo po sili zakona na temelju odredbe čl. 4.a st. 1. ZIDZGZ jer da se radi o nekretnini koja je prenesena u društveno vlasništvo nakon 22. veljače 1974. (24. studenoga 1981.) te o građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni. S obzirom da upravno tijelo više nije ovlašteno donositi rješenje o provedbi odredbe čl. 4a st. 1. ZIDZGZ kako je bilo propisano odredbom st. 2. toga članka, jer je stupanjem na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. odredbom čl. 394. st. 2. stavljen izvan snage ZGZ, to je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva na temelju čl. 364. st. 6. ZVDSP.

 

S obzirom na navedeno stajalište drugostupanjskog suda, tuženik u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

 

„1. Primjenjuje li se članak 4a st.1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu prema kojem stupanjem na snagu tog Zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. godine, na nekretnine koje su nacionalizirane temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta prije 1974. godine te je isto provedeno u zemljišnim knjigama, dok je sama deposedacija izvršena nakon 1974. godine?

 

2. Može li se postupak deposedacije pravno izjednačiti s podruštvovljenjem nekretnine?“

 

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja tuženik ističe da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova pritom se, među ostalim, pozivajući na odluku Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gžx-23/13 od 6. svibnja 2013., te dalje navodeći da je pobijana drugostupanjska odluka protivna shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-22/1992 od 16. lipnja 1992. – kojom odlukom je izraženo shvaćanje da nije bila ispunjena zakonska pretpostavka za vraćanje zemljišta tužiteljima sukladno čl. 4.a. st. 1. ZID ZGZ, jer da je predmetno zemljište bilo preneseno u društveno vlasništvo u provedbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta prije 22. veljače 1974.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

Zaključak drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

 

Naime, odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 53/90 - dalje: ZIDZGZ) dodana je odredba čl.4.a, kojom je, između ostalog, propisano da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je prešlo u društveno vlasništvo nakon 22. veljače 1974.

 

Pogrešno drugostupanjski sud zaključuje, i na tom zaključku temelji svoju odluku da je predmetna čestica prenesena u društveno vlasništvo nakon 22. veljače 1974. i to Zaključkom o deposediranju predmetnih nekretnina od 24. studenoga 1981.

 

Takav zaključak ne proizlazi iz stanja spisa kao i utvrđenja prvostupanjskog suda, jer je na temelju rješenja Sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora Općine Susedgrad od 24. kolovoza 1959. predmetna nekretnina pod brojem Z-1680/1960 upisana u zemljišnu knjigu kao društveno vlasništvo, dok je na temelju čl. 38. i 39. ZNNZGZ pravo korištenja predmetne čestice upisano na pok. prednika tužitelja dok nadležni organ ne donese rješenja o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi.

 

Stoga je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je obrazloženje pobijane odluke u tom dijelu proturječno stanju spisa.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i st. 4. ZPP trebalo ukinuti u tom dijelu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na daljnji postupak.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski će sud, u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjske presude.

 

S obzirom da je iz gore navedenih razloga prvo postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tuženika, to o rješavanju ostalih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku pa stoga nisu razmatrana.

 

O troškovima cjelokupnog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 17. studenoga 2020.