- 1 -              Rev 4758/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4758/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., protiv tužene R. H., ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u N. Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-400/19-3 od 1. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-127/17-20 od 9. siječnja 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-127/17-21 od 17. siječnja 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja u pogledu pitanja „da li trening/vježba koja iziskuje kontakt u takvom obliku da je na granici ozljeđivanja, jer modificirana odnosno situaciona obuka simulira događaj iz rada na terenu u kontaktu sa počiniteljima kaznenog djela predstavlja opasnu djelatnost“, pa se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-400/19-3 od 1. srpnja 2019., te se sudi:

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-127/17-20 od 9. siječnja 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-127/17-21 od 17. siječnja 2019.

 

II. Tužena je dužna tužitelju naknaditi trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se dopuna revizije tužitelja od 2. rujna 2020. kao nepravovremena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 24.280,00 kuna na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.100,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. IV.).

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u stavcima I. i III. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 24.280,00 kuna na ime naknade štete, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.100,00 kuna sve sa zatraženom zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti na način da se odbije žalba tuženice i u cijelosti potvrdi presuda suda prvog stupnja uz naknadu troška sastava revizije.

 

Tužitelj je podnio i podnesak 2. rujna 2020. s kojima je postupljeno kao s dopunom revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li trening/vježba koja uključuje rušenje i obranu u sklopu simuliranog savladavanja aktivnog i pasivnog otpora počinitelja kaznenih djela, i koja vježba po načinu obavljanja iziskuje izniman tjelesni napor i izdržljivost, predstavlja opasnu djelatnost u smislu odredbi ZOO-a?

 

2. Da li vježba koja uključuje dijelove borilačkih vještina kao što su hrvanja i džudo u kojem nema prekršaja i sve je dopušteno, te sudionici idu punom snagom, sve kako bi se što realnije simulirala situacija savladavanja otpora počinitelja kaznenih djela, predstavlja opasnu djelatnost i samim time temelj za odgovornost tuženika sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a?

 

3. Da li trening/vježba koja iziskuje kontakt u takvom obliku da je na granici ozljeđivanja, jer modificirana odnosno situaciona obuka simulira događaj iz rada na terenu u kontaktu sa počiniteljima kaznenog djela predstavlja opasnu djelatnost?“

 

Kao razlog važnosti za postavljena materijalnopravna pitanja tužitelj ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-105/09 od 22. travnja 2009. i Revr-121/13 od 6. srpnja 2016., te odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1495/16 od 2. veljače 2017. i Gž R-838/19 od 4. lipnja 2019. u kojima je zauzeto shvaćanje suprotno onome zauzetom u pobijanoj odluci.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je treće pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju isti trpi kao posljedicu ozljede koja se dogodila tužitelju 6. siječnja 2016. za vrijeme obavljanja redovitog posla, kao djelatniku specijalne policije-Antiterorističke jedinice L.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da se tužitelj ozlijedio prilikom izvođenja vježbi, koje su redovni dio njegove obuke, a koje uključuju dijelove hrvanja i džuda u kojem nema prekršaja i sve je dopušteno i u kome sudionici idu s punom snagom kako bi se što realnije simulirala situacija svladavanja otpora počinitelja kaznenog djela.

 

Obzirom na takvo utvrđenje prvostupanjski je sud zaključio da je riječ o djelatnosti s povećanom opasnošću, obzirom da pri redovnom tijeku i načinu obavljanja konkretne vježbe može biti ugroženo zdravlje ljudi, radi čega tužena odgovara na temelju odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 41/08 - dalje: ZOO), a u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti iz čl. 1067. ZOO, te je na temelju čl. 1100. i čl. 1095. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocjenjujući da je nepravilan zaključak suda prvog stupnja o postojanju drugih činjenica vezano uz odgovornost tuženice za naknadu štete tužitelju. Naime, drugostupanjski sud je mišljenja da imajući u vidu činjenicu da je tužitelj pripadnik ..., kao specijalne jedinice policije, koja po samoj prirodi svoje djelatnosti iziskuje da su osobe u njezinom sastavu iznadprosječne tjelesne i fizičke pripravnosti, koja im je nužno potrebna za obavljanje poslova tog zahtjevnog radnog mjesta te da se radi o redovnoj vježbi, ista kao takva ne predstavlja opasnu djelatnost i samim time temelj za odgovornost tuženice sukladno odredbi čl. 1063. ZOO. Nadalje, sud drugog stupnja smatra da je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo njegovom radnjom, koju tuženica nije mogla predvidjeti i posljedice takve radnje nije mogla otkloniti.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Sukladno odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je čl. 1064. ZOO propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

Ovaj sud je, osim u odluci broj Revr-121/13 na koju se revident poziva i u mnogim drugim kao npr. Rev-249/96, Revr-1643/12, zauzeo shvaćanje da policijski trening sam po sebi ne predstavlja opasnu djelatnost, već to čine posebne okolnosti konkretnog slučaja u kojima je ozljeda nastala.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da se ne može prihvatiti prethodno navedeni zaključak drugostupanjskog suda da u situaciji kada je riječ o šteti uzrokovanoj u sklopu treninga, koji uključuje borilačke vještine u kojem nema prekršaja i sve je dopušteno te u kojem sudionici idu punom snagom, isti ne predstavlja opasnu djelatnost.

 

Neovisno o tome što je riječ o redovnoj vježbi i što je tužitelj pripadnik specijalne jedinice policije, imajući na umu način izvođenja vrste vježbe (ulazak u zahvat u džudu prije bacanja protivnika izvođenjem kontra trzaja i naslanjanjem na ramena) u sklopu treninga svladavanja aktivnog i pasivnog otpora počinitelja kaznenog djela, valja zaključiti da takva vježba predstavlja opasnu djelatnost, pa se i odgovornost tužene ocjenjuje sukladno odredbi čl. 1064. ZOO. Tužena tijekom postupka nije dokazala postojanje razloga za njezinu ekskulpaciju u smislu odredbe čl. 1067. ZOO.

 

Stoga je valjalo vezano za treće postavljeno pitanje prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, sve zbog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

S obzirom da je iz navedenih razloga treće postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tužitelja, to o rješavanju ostalih postavljenih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.

 

Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103714, 118/14 i 107/15).

 

Prema odredbi čl. 382. st.4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.

 

Iz spisa proizlazi da je tužitelju pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 21. kolovoza 2019. ( dostavnica na poleđini lista 153 spisa), pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tužitelja, bio 20. rujna 2019. (petak).

 

S obzirom da tužitelj dopunu revizije nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka (2. rujna 2020.), to je dopuna revizije nepravovremena u smislu odredbe čl. 389. st.1. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopuna revizije tužitelja od 2. rujna 2020. odbačena kao nepravovremena te je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.