- 1 -              Revd 3223/2020-2

Broj: Revd 3223/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. Lj., OIB: …, 2. J. Lj., OIB: …, 3. M. Lj., OIB: … i 4. D. Lj., OIB: …, svi iz Z., zastupani po punomoćniku G. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici R. G. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 1. - 4. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1730/19-2 od 26. studenoga 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-590/17-48 od 6. prosinca 2017., na sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog 1. - 4. tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Prijedlogom za dopuštenje revizije 1. - 4. tužitelji (dalje: tužitelji) su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1730/19-2 od 26. studenoga 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-590/17-48 od 6. prosinca 2017., zbog tri pravna pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. i 5. te čl. čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije propisane citiranim propisima.

Tužitelji su u prijedlogu naveli slijedeća pitanja:

„- Da li Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenoga 2002. godine (u daljnjem tekstu Orijentacijski kriteriji) predstavljaju apsolutno nepromjenjive iznose, a kojih se sudovi moraju beziznimno držati kod određivanja naknade za nematerijalnu/neimovinsku štetu kao da su regulirani zakonom?,

- Da li su sudovi dužni iznose naknade utvrđene Orijentacijskim kriterijima korigirati uvažavajući sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, te koje bi to bile okolnosti koje bi opravdavale korekciju iznosa na više od onih određenih Orijentacijskim kriterijima?

- određuje li se vrijednost predmeta spora kod odštetnih parnica u kojima naknadu štete radi smrti bliskog srodnika potražuje više različitih tužitelja, članova uske obitelji poginule osobe, primjenom odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a, zbrojem vrijednosti svih zahtjeva?“

Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelji u prijedlogu ukazuju na razloge činjenične prirode konkretnog slučaja zbog kojih smatraju da sud nije pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te posebice Orijentacijske kriterije ovog suda prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade pretrpljene štete. U vezi trećeg postavljenog pitanja, ukazuju na pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu prilikom utvrđenja vrijednosti predmeta spora u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama u odlukama Gž-821/08 i Gž-1028/09.

U odnosu na prvo i drugo postavljena pitanja ukazuje se da tužitelji nisu iznijeli razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, propušteno je ukazati u prijedlogu na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

Treće postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP budući da se istim sugerira pravno shvaćanje koje je u suprotnosti s ustaljenim pravnim shvaćanjem o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora u slučaju kada tužbene zahtjeve (pa i za naknadu štete iz istog štetnog događaja) ističu različiti tužitelji, a koje je ovaj revizijski sud izrazio u nizu svojih odluka (primjerice: Rev-435/08-2 od 21. prosinca 2009. i Rev-304/13 od 3. travnja 2019.), prema kojem kada u postupku više tužitelja u jednoj tužbi ističe zahtjeve za isplatu protiv jednoga tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se uvijek prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP).

Zbog svega navedenog je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 17. studenoga 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.