- 1 -              Revt 253/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 253/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. M. iz M., II-tužiteljice B. M. iz M. , i III-tužitelja H. M. iz M., koje sve zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u K., protiv I-tuženika I. K. iz M., II-tuženika A. K. iz M., III-tuženika M. L. iz Š., i IV-tuženika F. G. iz O., koje sve zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3906/10-3 od 27. listopada 2014. , kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1021/08-16 od 24. ožujka 2010., u sjednici dana 17. studenog 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija I-tužitelja M. M. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3906/10-3 od 27. listopada 2014. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Trgovački suda u Rijeci presudom poslovni broj P-1021/08-16 od 24. ožujka 2010. sudio je:

 

„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1.                  Tuženici su prvotužitelju kao vlasniku predmetnog broda svojim nezakonitim radnjama učinili na brodu štetu od 10.000.000,00 kn, pa tužitelj traži da tuženici solidarno plate predmetnu štetu.

 

II.              Tužitelji traže naknadu štete i to da tuženici solidarno plate prvotužitelju iznos od 300.000,00 kuna, drugotužitelju iznos od 200.000,00 kuna i trećetužitelju iznos od 150.000,000 kuna.

 

2.               Nalaže se prvotužitelju da plati tuženicima iznos od 249.115,00 kuna na ime prouzročenog parničnog troška u roku od osam dana.

 

3.               Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 245.385,00 kuna.

 

Visoki trgovački suda Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-3906/10-3 od 27. listopada 2014. odbio žalbu tužitelja te je potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama 1. i 2. izreke.

 

Tako je suđeno u sporu radi naknade štete nastale na plovnom objektu B. M., potopljenom u akvatoriju luke M., koja šteta je nastala vađenjem i premještanjem podrtine tretirane rješenjem nadležnog tijela kao "komunalni otpad". Vađenje je po nalogu nadležnog tijela izvršio vlasnik obrta E.-T.-K. I. K. i zaposlenici tog obrta, pa tužitelj od njih traži naknadu štete.

 

Protiv drugostupanjske presude prvotužitelj M. M. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

 

Sporna je i u revizijskom stupnju postupka aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika, te protupravnost tuženikovih radnji u postupku vađenja i premještanja potonulog broda.

 

S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05., 41/08) u vezi s odredbama čl. 5. st. 1. toč. 32. i čl. 97. st. 5. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 181/04, 76/07, 146/08, dalje: PZ).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-da je u akvatoriju luke M. potonuo brod B. M., koji je bio bez zastave, i bez upisa u registar brodova,

 

-da je tijekom uviđaja nadležnih tijela provedenom nakon potonuća utvrđeno kako se na brodu nalazi određena količina lakog goriva koje predstavlja opasnost od onečišćenja mora te je određena mjera opasavanja broda zaštitnom plutajućom branom,

 

- da je rješenjem Ministarstva …, Lučke kapetanije R. od 10. travnja 2006. naloženo društvu B. T. d.o.o. u likvidaciji M., kao posljednjem upisanom vlasniku i posjedniku potonulog pomorskog objekta, da izvadi objekt i premjesti ga na mjesto koje odredi Lučka uprava K., u roku od sedam dana,

 

-da je zaključkom istog tijela od 5. srpnja 2006. utvrđeno da društvo B. T. d.o.o. u likvidaciji nije postupilo po rješenju, te da je naloženo društvu do 30. srpnja 2006. premjestiti neupotrebljivi pomorski objekt uz upozorenje da će, ako društvo to ne učini, Lučka kapetanija R. naložiti Lučkoj kapetaniji K. da premjesti neupotrebljivi pomorski objekt uz suglasnost Lučke kapetanije R., na mjesto koje odredi Lučka kapetanija K.,

 

- da je Županijska lučka uprava Krk 4. svibnja 2007. donijela Odluku o hitnom uklanjanju pomorskog objekta B. M., a u odluci je navedeno da je prethodno stalni sudski vještak za pomorstvo i brodogradnju A. G. u nalazu potvrdio da potonuli objekt više nije brod, nije plovni objekt i ne predstavlja nikakvu vrijednost,

 

-da je upravno vijeće Županijske lučke uprave Krk odlučilo da se potonuli objekt ukloni na način da se posao vađenja i uklanjanja povjeri obrtniku I. K., vlasniku obrta E.-T.-K. M., a da se posao ima obaviti nas način da se pristupi rezanju i uklanjanju objekta u vremenu od 15. do 25. svibnja 2007. uz intervenciju djelatnika Policijske uprave K. i prisutnost lučkog kapetana iz M.,

 

-da je narudžbom od 4. svibnja 2007. od obrtnika I. K. naručena usluga rezanja u i uklanjanja,

 

-da je postupak rezanja jarbola i uklanjanja objekta proveden u skladu s nalogom i uz asistenciju policije.

 

Imajući na umu navedena utvrđenja, koja je u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud, tužbeni zahtjev je odbijen. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke za uspostavu prava na naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, jer tužitelj nije dokazao da je vlasnik potonulog objekta, odnosno da je u njegovoj imovini nastala šteta, a nije dokazao ni protupravnost u radnjama tuženika, jer tuženici nisu postupali samoinicijativno, nego na temelju odluke nadležnog tijela i po narudžbi tog tijela. Stoga je primjenom odredbe čl. 1045. ZOO odbijen tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj M. M. je u reviziji opisno, bez navođenja neke odredbe materijalnog prava, ustvrdio da je pogrešno utvrđenje nižestupanjskih sudova da on nije vlasnik broda, odnosno da nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete zbog rezanja broda, jer da je on u posjedu broda bio preko 30 godina, da je upis broda u upisnik izvršen 10. lipnja 1950., a brisan 23. veljače 1981., a potom da je u više navrata zatražen ponovni upis broda, ali je upis nezakonito odbijen.

 

U odnosu na shvaćanje prema kojemu tuženici nisu pasivno legitimirani tužitelj je osporio da su tuženici postupali na temelju naloga nadležne vlasti, pri čemu drži da je Lučka kapetanija R. prekoračila svoje ovlasti kad je Zaključkom od 5. srpnja 2006, naložila društvu B. T. d.o.o. uklanjanje objekta, jer da je upravo tužitelj nastojao spasiti objekt i pokušao vađenje, ali u tome nije uspio, a Lučka kapetanija R. nikada nije odredila mjesto na koje treba premjestiti objekt.

 

Prema shvaćanju ovoga suda u donošenju pobijane presude nije pogrešno primijenjena odredba čl. 1045. st. 1. ZOO, prema kojoj, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Neovisno o tome radi li se o ugovornoj ili o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, pravo na naknadu štete postoji ako su kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, a to su: šteta, objektivna protupravnost štetne radnje, uzročna veza između štetne radnje i štetnika te odgovornost.

 

Prema odredbi čl. 1O46. ZOO, pod pojmom štete se podrazumijeva umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmake koristi). U ovom sporu tužitelj potražuje naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti potonulog broda B. M. , za kojeg tvrdi da je njegova imovina.

 

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (na odlučna činjenična utvrđenja), kad su zauzeli shvaćanje da tužitelj nije vlasnik objekta te da nije bilo protupravnosti u radnjama I-III-tuženika, pa samim time nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za naknadu štete.

 

Prije ostalog valja naglasiti da se pretežiti dio revizije odnosi na tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. što po čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušten revizijski razlog. Vrhovni sud donosi odluku o (ne)pravilnoj primjeni materijalnog prava na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

Nadalje, dio revizijskih navoda odnosi se na ranije postupke vezane uz zahtjev za upis broda B. M. u upisnik brodova, i navodno nezakonito odbijeno produljenje upisa. Međutim zakonitost tih postupaka mogao se pobijati pravnim lijekovima u okviru tih upravnih postupaka. U ovom parničnom postupku nije ni bilo sporno da brod B. M. u trenutku vađenja nije bio upisan u registar brodova; da tužitelj nije bio posljednji upisani vlasnik; da je kod podnošenja zahtjeva za upis broda i izdavanje drugih dozvola, pa i dozvole za davanje imena brodu, kao brodar i vlasnik naveden B. T. d.o.o., s kojim se tužitelj pogrešno poistovjećuje.

 

Stoga, kod činjenice da tužitelj nije bio posljednji upisani vlasnik broda koji nije upisan u registar brodova, pri čemu tužitelj i ne tvrdi da je u postupku likvidacije društva B. T. d.o.o. na njega preneseno pravo vlasništva, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije vlasnik broda. Oštećenjem broda nije došlo do umanjenja tužiteljeve imovine, pa samim time nije ispunjena temeljna pretpostavka za naknadu štete.

 

Sve kad bi se i radilo o stvari koja je u tužiteljevom vlasništvu, valja poći od utvrđenja da u radnjama tuženika nema protupravnosti, jer su tuženici izvršili postupak vađenja i premještanja potonulog objekta po nalogu i na temelju narudžbe nadležnog upravnog tijela, o čemu je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje.

 

Naime Županijska lučka uprava Krk je postupila u poslovima iz svoje nadležnosti propisane odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06), kad je dana 4. svibnja 2007. donijela Odluku o hitnom uklanjanju pomorskog objekta B. M..

 

Suprotno tvrdnji revidenta odluka je donesena i postupak vađenja i uklanjanja potonulog objekta izvršen u skladu s odredbom čl. 23. Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske (Narodne novine broj 90/2005), kojom je propisano:

 

1) Nasukani, neupotrebljivi potonuli pomorski objekt odnosno potonula stvar smije se nalaziti u luci samo na osnovi odobrenja tijela koje upravlja lukom i uz suglasnost kapetanije.

 

(2) Ako pomorski objekt odnosno potonula stvar iz stavka 1. ovog članka ugrožava sigurnost plovidbe ili postoji opasnost onečišćenja mora, brodar odnosno vlasnik pomorskog objekta ili potonule stvari dužni su, na zahtjev kapetanije, premjestiti pomorski objekt odnosno potonulu stvar iz luke na mjesto koje odredi tijelo koje upravlja lukom.

 

(3) Ako brodar odnosno vlasnik pomorskog objekta ili potonule stvari ne postupi prema zahtjevu kapetanije iz stavka 2. ovog članka kapetanija će narediti tijelu koje upravlja lukom da pomorski objekt odnosno potonulu stvar premjesti iz luke na mjesto koje odredi tijelo koje upravlja lukom uz prethodnu suglasnost kapetanije, a na teret i rizik brodara, vlasnika pomorskog objekta, odnosno potonule stvari.

 

S obzirom na to da je upravno vijeće Županijske lučke uprave Krk odlučilo da se potonuli objekt ukloni na način da se posao vađenja i uklanjanja povjeri obrtniku I. K., vlasniku obrta E.-T.-K. M., s time da se vađenje i uklanjanje izvrši na način da se pristupi rezanju i uklanjanju objekta u vremenu od 15. do 25. svibnja 2007. uz intervenciju djelatnika Policijske uprave K. i prisutnost lučkog kapetana iz M., kao i da je postupak vađenja i uklanjanja učinjen od strane vlasnika obrta i njegovih zaposlenika (ovdje tuženika) u skladu s odlukama nadležnog tijela, nije bilo protupravnosti u postupanju tuženika.

 

Stoga je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO.

 

Zbog iznijetih razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju je ukazano revizijom, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 17. studenog 2020.