- 1 -              Rev 3441/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3441/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., protiv tuženika G. J. iz S., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1924/2016-2 od 5. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-723/14 od 4. ožujka 2016., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 76.950,00 kn.

 

              Drugostupanjskom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu  na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te onih iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1., 8., 219. i 221.a ZPP.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjske presude imaju jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe stanju spisa te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

 

Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud je na odnose stranaka u ovoj pravnoj stvari upravo i primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), a kako to određeno navodi na četvrtoj (treći odlomak) i šesnaestoj (četvrti odlomak) stranici presude.

 

Okolnost da je, kako to tvrdi revident, pogrešno primijenjeno materijalno pravo ne bi dovodila do takvih nedostataka presude zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati.

 

Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značenja.

 

Ocjena dokaza izvedena je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP te su na temelju takve ocjene, posebno nesporne činjenice da je tužitelju prema prvobitnom dogovoru za njegove usluge trebao biti predan stan (po tvrdnji tužitelja i garažno mjesto), koju obvezu je mogao ispuniti samo S. P. d.o.o. kao investitor zgrade u kojoj se taj stan nalazio, osnovano zaključili da je tuženik ugovor o djelu s tužiteljem zaključio kao zastupnik S. P. d.o.o.

 

Tvrdnju da S. P. d.o.o. u vrijeme sklapanja ugovora još nije postojao, tužitelj prvi put iznosi u reviziji kao novu činjenicu.

 

Prema odredbi čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Budući da se nova činjenica koju tužitelj iznosi ne odnosi na navedenu iznimku to ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Činjenica predaje 50.000,00 EUR tijekom postupka nije bila sporna pa su nejasne tvrdnje revidenta o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 219. i 221.a ZPP vezano na tu činjenicu. Zaključivanje nižestupanjskih sudova da je predaja tog novca tužitelju po tuženiku imala značenje pristupanja dugu pravno je kvalificiranje te okolnosti, međutim nije od utjecaja na zaključivanje sudova o tome da je ugovor o djelu na temelju kojeg tužitelj temelji svoj zahtjev sklopljen između tužitelja i S. P. d.o.o. i da tuženik kao njegov zakonski zastupnik nije odgovoran za ispunjenje tog ugovora.

 

Nije stoga počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. i 221.a ZPP, niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 613. i 621. ZOO.

 

U situaciji kad je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim zbog promašene pasivne legitimacije pozivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz navedenih odredaba bez značaja je za odluku u ovom sporu te ti navodi kao neodlučni nisu ocjenjivani.

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.