Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 553/2018-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N., OIB:... i J. N., OIB:..., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik Ž. Č., odvjetnik u Š., protiv tuženice B. F., OIB:..., iz D. V., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., i po protutužbi tuženice, radi prestanka uznemiravanja i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-316/2017-2 od 9. svibnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-3638/09 od 16. prosinca 2016., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za uklanjanje zida s vratima, koji je postavljen dužinom dijela čest. zgr. 459 k.o. V.-B., a koji dio je predstavljao raniju granicu između čest. zem. 3787/15 k.o. V.-B. (koja je poništena) i čest. zem. 3787/5 k.o. V.-B. te za oslobađanja navedenog dijela nekretnine od osoba i stvari, koje se zateknu na tom dijelu, ili će to u protivnome učiniti tužitelji o trošku tuženice, kao i zahtjev na zabranu tuženici budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja vlasnika nekretnine čest. zgr. 459 k.o. V.-B., uz naknadu parničnog troška tužiteljima (stavak I. izreke); prihvaćen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženica vlasnica dijela čest. zgr. 459 k.o. V.-B., površine 32 m2, koji dio je na skici mjesta očevida od 20. lipnja 2012. izrađenoj po sudskom vještaku mjerniku ing. geod. A. M., označen slovima A1-B-C-C1-A1 i koji dio je identičan s poništenom čet. zem. 3787/15 k.o. V. B. te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn (stavak II. izreke).
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-3638/09 od 16. prosinca 2016. i sudi:
„I. Nalaže se tuženici-protutužiteljici da ukloni zid s vratima, koji je postavljen dužinom dijela čest. zgr. 459 k.o. V.-B., a koji dio je predstavljao raniju granicu između čest. zem. 3787/15 k.o. V.-B. (koja je poništena) i čest. zem. 3787/5 k.o. V.-B. te da u potpunosti oslobodi navedeni dio nekretnine od osoba i stvari, koje se zateknu na tom dijelu, ili će to u protivnome učiniti tužitelji-protutuženici, o trošku tuženice-protutužiteljice te se zabranjuje tuženici-protutužiteljici buduće takvo ili slično uznemiravanje vlasnika nekretnine čest. zgr. 459 k.o. V.-B.
II. Nalaže se tuženici-protutužiteljici naknaditi tužiteljima-protutuženicima parnični trošak u iznosu od 15.918,75 kn, u roku od 15 dana.
III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je tuženica-protutužiteljica vlasnica dijela čest. zgr. 459 k.o. V.-B., površine 32 m2, koji dio je na skici mjesta očevida od 20. lipnja 2012. izrađenoj po sudskom vještaku mjerniku ing. geod. A. M., označen slovima A1-B-C-C1-A1 i koji dio je identičan s poništenom čet. zem. 3787/15 k.o. V. B..
Tužitelji-protutuženici su dužni naknaditi tuženici-protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn, u roku od 15 dana.“
II. Tuženica-protutužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“.
Protiv drugostupanjske presude tuženica podnijela je reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica ne obrazlaže pozivajući se određeno na neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog koje je dopušteno podnijeti reviziju, a sadržajno, iznoseći tvrdnju da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu ne čitajući spis, slijedom čega da je zaključak drugostupanjskog suda o nepoštenju posjeda M. F. u suprotnosti sa stanjem spisa, ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Suprotno tvrdnji tuženice razlozi drugostupanjske presude imaju uporište u stanju spisa, a posebno činjenici da je prednik tuženice M. F. protiv V. i B. L., kao upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika sporne površine, koji su mu to vlasništvo osporavali, vodio parnicu pod brojem P-2428/95 radi utvrđenja prava vlasništva iste, koja parnica je dovršena donošenjem presude na temelju odricanja temeljem izjave M. F. od 16. rujna 2002.
Suprotno shvaćanju tuženice, u situaciji kad je tijekom parnice koja se vodila između i M. F. i V. i B. L. bilo sporno vlasništvo i danas sporne nekretnine, koja je parnica je okončana presudom na temelju odricanja, zaključivanje drugostupanjskog suda da je posjed M. F., neovisno o činjenici što je izjava o odricanju dana nakon sklapanja ugovora između M. i D. F., s obzirom na odricanje od tužbenog zahtjeva, bio nepošten, nije nerazumljivo, nije u suprotnosti sa stanjem spisa i ne čini presudu nerazumljivom.
Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Pretežnim revizijskim navodima tuženica iznosi činjenice iz kojih bi proizlazilo da su spornu nekretninu posjedovali njeni prednici. Te činjenice, u situaciji donošenja presude na temelju odricanja 1992., nisu odlučne za utvrđenje poštenja posjeda.
Naime, da bi se prednika tuženice kao posjednika nekretnine, nakon što mu je u parnici po knjižnim vlasnicima osporeno pravo na posjed, smatralo poštenim posjednikom, on u takvoj parnici mora uspjeti sa svojim tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva. U protivnom, kad parnica završi neuspjehom, konkretno presudom na temelju odricanja, ne može ga se (za razdoblje do donošenja takve presude) smatrati poštenim posjednikom, kako to pravilno i zaključuje drugostupanjski sud.
Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Zagreb, 17. studenoga 2020.
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.