- 1 -              Revd 2488/2020-2

Broj: Revd 2488/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. V. & P., d.o.o. Z. protiv tuženika 1. Grada N., N., OIB: … i 2. A. d.o.o. N., OIB: …, oba zastupani po S. K. Z., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o. Z., odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2881/2019-2 od 28. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-116/2016-77 od 19. lipnja 2019., na sjednici održanoj 17. studenoga 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog 1. i 2. tuženika se odbacuje.

Obrazloženje

Prijedlogom za dopuštenje revizije 1. i 2. tuženici (dalje: tuženici) su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2881/2019-2 od 28. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-116/2016-77 od 19. lipnja 2019., zbog pravnog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije tužitelj u cijelosti poriče njegove navode i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske podneseni prijedlog odbaci.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP budući da od odgovora na tako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.

Naime, pitanje postavljeno u prijedlogu glasi:

„Da li predračun predstavlja ravno relevantan dokaz za naknadu nastale imovinske štete na vozilu oštećenom u prometnoj nesreći u slučaju kada je šteta na vozilu popravljena?“

Kao razlog važnosti tog pitanja tuženici ukazuju na sudsku praksu revizijskog suda u odlukama Rev-50/1992 od 4. studenoga 1992. i Rev-3237/1999 od 8. siječnja 2003.

Međutim, pobijana presuda se temelji na utvrđenju visine štete kao rezultatu provedenog vještačenja, a ne na predračunu kako se to pitanjem sugerira. Stoga, odgovor na tako postavljeno pitanje nije odlučan za odluku u sporu pa nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda putem revizije.

Zbog iznesenoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo kao nedopušten odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Zagreb, 17. studenoga 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.