Broj: Kž-eun-11/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. M. S., zbog kaznenih djela iz članka 280. stavka 1. u svezi s člankom 13. stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona Republike Poljske, odlučujući o žalbi tražene osobe E. M. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. ožujka 2018. broj Kv-eun-3/2018, u sjednici održanoj 24. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tražene osobe E. M. S. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 29. ožujka 2018. broj Kv-eun-3/2018, na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15 i 102/17, dalje u tekstu: ZPSKS-EU), odobrena je predaja Republici Poljskoj tražene osobe E. M. S., s osobnim podacima kao u izreci tog rješenja, radi izvršenja kazne zatvora u neizdržanom dijelu u trajanju 1 godine i 9 mjeseci, izrečene presudom Županijskog suda u Szczecinu broj IV K-134/11 od 7. prosinca 2011. i radi izvršenja kazne zatvora u trajanju 1 godine i 6 mjeseci, izrečene presudom Županijskog suda u Szczecinu broj IV K-178/13 od 21. svibnja 2014.

 

Predaja tražene osobe E. M. S. se odobrava pod slijedećim uvjetima:

 

- da Republika Poljska bez dopuštenja Republike Hrvatske za druga kaznena djela počinjena prije predaje traženu osobu ne smije kazneno goniti, niti se protiv nje smije u državi izdavanja izvršiti druga kazna zatvora za druga kaznena djela,

 

- da tražena osoba ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za druga kaznena djela i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za druga kaznena djela.

 

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela tražena osoba po branitelju T. R., odvjetniku u V., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je vratilo spis uz popratni dopis broj KŽ-DO-456/2018 od 13. travnja 2018.

 

Žalba tražene osobe je neosnovana.

 

Žalitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije vodio računa o članku 20. stavku 2. točke 7. ZPSKS-EU, odnosno o tome je li nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne niti isto obrazlaže, čime zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Uz to žalitelj tvrdi da sud mora kod svih kaznenih djela pa i onih s „popisa“ utvrditi je li nastupila zastara kaznenog progona ili zastara izvršenja kazne, a u konkretnom slučaju smatra da je nastupila zastara izvršenja kazne za kaznena djela za koja se traži predaja tražene osobe.

 

Prije svega treba reći da nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka, budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU, čime je obuhvaćeno i pitanje zastare izvršenja kaznenopravne sankcije, kao zapreke za izvršenje europskog uhidbenog naloga iz članka 20. stavka 2. točke 7. ZPSKS-EU.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je za kaznena djela navedena u članku 10. ZPSKS-EU potrebno utvrđivati je li nastupila zastara kaznenog progona, odnosno zastara izvršenja kazne.

 

U odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 286. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Poljske, koje je, između ostalih, predmet izvršenja europskog uhidbenog naloga u konkretnom slučaju, treba reći da se radi o kaznenom djelu koje je u članku 10. ZPSKS-EU predviđeno kao jedno od kažnjivih djela za koja se ne provjerava dvostruka kažnjivost, a zabrana provjeravanja dvostruke kažnjivosti u sebi uključuje i zabranu provjeravanja nastupa zastare izvršenja kaznenopravne sankcije, kao sastavnice pojma dvostruke kažnjivosti, što je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV k-21/16-11 od 8. veljače 2016.

 

Isto tako, neutemeljen je žalbeni prigovor da je nastupila zastara izvršenja kazne i za ostala kaznena djela koja su predmet izvršenja europskog uhidbenog naloga, koja nisu sadržana u članku 10. ZPSKS-EU, odnosno za kazneno djelo razbojništva iz članka 280. stavak 1. u stjecaju s člankom 13. stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Poljske i kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela, rješavanja ukradene imovine, uništavanje imovine iz članka 239. stavka 1. u stjecaju s člankom 288. stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Poljske, a koja kaznena djela, prema činjeničnom opisu sadržanom u Europskom uhidbenom nalogu broj III KOP 39/17 od 21. travnja 2017., odgovaraju kaznenom djelu razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenom djelu prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11, kako to s pravom utvrđuje i prvostupanjski sud.

 

Naime, zastara izvršenja kazne po domaćem pravu regulirana je odredbom članka 83. KZ/11, a prema toj zakonskoj odredbi rokovi zastare počinju teći od pravomoćnosti presude i ovise o duljini izrečene kazne.

 

S obzirom da u konkretnom slučaju tražena osoba treba izdržati kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 9 mjeseci u predmetu Županijskog suda u Szczecinu broj IV K-134/11 od 7. prosinca 2011. te kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 6 mjeseci u predmetu istog suda broj IV K-178/13 od 21. svibnja 2014., zastara izvršenja kazni, sukladno odredbi članka 83. stavka 1. alineja 5. KZ/11, nastupa nakon što protekne 10 godina od pravomoćnosti presude.

 

Uvažavajući datum donošenja pravomoćnih presuda, neovisno o tome što nije naznačen datum pravomoćnosti istih, nema nikakve sumnje da zastara izvršenja kazne niti u jednom predmetu nije nastupila pa, stoga, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iz razloga sadržanog u odredbi članka 20. stavka 2. točke 7. ZPSKS-EU, kako to neosnovano tvrdi žalitelj.

 

Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe tražene osobe, a po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08.

 

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

 

Zagreb, 24. travnja 2018.