Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3403/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlljt. L. P. iz M. V., koju zastupa otac i zakonski zastupnik Ž. P. iz M. V., oboje zastupani po punomoćniku I. Č., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i partneri u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-101/2020-2 od 18. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-541/17-42 od 8. studenoga 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-101/2020-2 od 18. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-541/17-42 od 8. studenoga 2019.
Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
Tužiteljica je u prijedlogu za reviziju postavlja materijalnopravno pitanje za koje ovaj sud, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjenjuje da nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Naime, riječ je o pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravno shvaćanje zauzeto u odluci ovog suda Rev-1471/11-2 od 9. studenoga 2016.), a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena, s time da odluka na koju upućuje tužiteljica ne može ni predstavljati razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, zbog čega je temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.