- 1 -              Revt 54/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 54/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika GRAD G., G., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u D., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5634/11-3 od 11. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-118/11-9 od 16. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 188.460,05 kuna zajedno sa zateznim zakonskim kamatama prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od dana 01. siječnja 2006. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a koje kamate teku od 01.01.2009. do isplate.

 

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom da mu tuženik plati iznos od 620.564,58 kuna zajedno sa zateznim zakonskim kamatama prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od dana 01. siječnja 2006. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena koje kamate teku na iznos od

- 218.127,14 kuna od dana 01.01.2006. godine do isplate,

- 211.658,65 kuna od dana 01.01.2007. godine do isplate,

- 190.778,79 kuna od dana 01.01.2008. godine do isplate.

 

Tužitelj je dužan tuženiku platiti troškove postupka u iznosu od 5.084,22 kune, u roku od 8 dana.«

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

»I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-118/11-9 od 16. lipnja 2011. u stavku 1. njene izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 188.460,05 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2009. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-118/11-9 od 16. lipnja 2011. u stavku  2. i 3. njene izreke i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 620.564,58 kn (šestodvadesettisuća-petstošezdesetčetiri kune i pedesetosam lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 218.127,14 kn od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena;

- na iznos od 211.658,65 kn od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena;

- na iznos od 190.778,79 kn od 1. siječnja 2008. do isplate, po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od osam dana parnične troškove u iznosu od 40.450,00 kn (četrdesettisućačetristopedeset kuna).«

 

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

»I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-118/11-9 od 16. lipnja 2011. u stavku 1. njene izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati na iznos od 188.460,05 kn zatezne kamate prema Uredbi o visini stope zatezne kamate od 1. siječnja 2006. do  31. prosinca 2008. bez vraćanja na ponovni postupak.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 10.112,50 kn (desettisućastodvanaest kuna i pedeset lipa) u roku od osam dana.«

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud uvaži reviziju, preinači pobijanu presudu suprotno revizijskim navodima, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, na ime 55% prihoda ostvarenih od prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, isplati iznos od 809.024,63 kn sa zateznim kamatama.

 

Prema odredbi čl. 27. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/94, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02) novac koji se ostvari prodajom stanova koje prodaju općina ili grad, odnosno Grad Z., doznačuju se u visini od 55% u državni proračun na posebni račun. 45% sredstava zadržava prodavatelj i koristi za rješavanje stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba, isplatu vlasnicima stanova iz čl. 34. ovog Zakona, te osiguranje stanova nositeljima stanarskog prava iz čl. 8. ovog  Zakona.

 

Prema st. 2. istog članka prodavatelj iz st. 1. ovog članka može iz cijene stana zadržati za troškove postupka po sklopljenom ugovoru protuvrijednost od 200,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 28. istog Zakona novac koji se ostvaruje prodajom stanova u vlasništvu Republike Hrvatske uplaćuje se na državni račun i koristi se za rješavanje stambenih pitanja hrvatskih vojnih i civilnih invalida iz Domovinskog rata, te obitelji poginulih i zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja; za osiguranje stanova za službene potrebe i za osiguranje stanova nositeljima stanarskog prava iz čl. 8. istog Zakona.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

-          da je tuženik u razdoblju od 2002. do 2008. prodao stanove na kojima postoji stanarsko pravo;

-          da je za to primio novac, ali da nije postupio po odredbi čl. 27. naprijed navedenog Zakona, te nije dostavio postotak određen tom odredbom u državni proračun Republike Hrvatske.

 

Tuženik se u tijeku postupka pozvao na prigovor zastare, smatrajući da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO), prema kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se radi o povremenim tražbinama iz odredbe čl. 226. ZOO.

 

Prema odredbi čl. 226. st. 1. ZOO tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

 

Prema st. 2. isto vrijedi za anuitete kojima se jednakim, unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuje glavnica i kamata, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

 

Stoga je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na 2006., 2007. i 2008. godinu jer smatra da je nastupila zastara potraživanja, a prihvatio tužbeni zahtjev za 2009. u iznosu od 188.460,05 kn.

 

Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije primijenio odredbu čl. 226. st. 2. ZOO u kojoj se navodi kako se zastarni rok od tri godine ne primjenjuje na otplatu u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

 

Kako se radi o ugovornom odnosu (ugovori o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo), u kojima kupci kupoprodajnu cijenu otplaćuju obročno, to onda dolazi do primjene odredbe čl. 226. st. 2. ZOO, kao i odredba čl. 255. ZOO, u kojemu se navodi kako tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

Podredno se napominje da Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ne predviđa neki drugi rok zastare,  te se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

 

S obzirom na naprijed navedeno, tužiteljevo potraživanje u iznosu od 809.024,63 kn nije u zastari, a kako su nesporni visina i osnov potraživanja, valjano je drugostupanjski sud potvrdio i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

S obzirom da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti i na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.