- 1 -              Rev-x 995/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 995/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. I., vlasnika obrta „C.“ iz Š., koga zastupaju punomoćnici M. P. i T. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Općine Škabrnja koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-2029/11-2 od 30. svibnja 2012. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1105/08 od 22. ožujka 2011., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-2029/11-2 od 30. svibnja 2012. u dijelu pod toč. II izreke te se u tom dijelu predmet vraća navedenom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime izvedenih građevinskih radova plati 300.037,44 kn sa zateznom kamatom koja teče od 3. travnja 2000. pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 53.347,20 kn (toč. II izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati 33.501,20 kn (toč. I izreke), dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu 266.536,24 kn odbijen tužbeni zahtjev i naloženo tužitelju da tuženiku plati parnični trošak od 24.267,53 kn (toč. II izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate 300.037,44 kn na ime izvedenih građevinskih radova na izgradnji prve faze vodovodne mreže na području Općine Škabrnja, a prema okončanoj situaciji iz travnja 2000.

 

              Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su stranke zaključile ugovor o građenju na temelju prethodno provedenih javnog natječaja na kojem je tužitelj bio najpovoljniji ponuditelj te da je tužitelj tijekom izvođenja radova obavio i određene radove koji nisu bili predviđeni projektom i troškovnikom, ali te redove nije obavljao samoincijativno već na zahtjev i uz suglasnost tuženika, a koji radovi su bili vezani za promjenu trase vodovoda te uklanjanje i odvožnju različitog materijala i objekata sa same trase. Također je zaključio da je tužitelj u cijelosti poštivao projekt, troškovnik te ostale zahtjeve tuženice i u skladu s tim i sastavio okončanu situaciju, s tim da se cijena radova tijekom izvođenja nije mijenjala, a do povećanja cijena da je došlo zbog povećanja količine radova, a budući da su radovi učinjeni na naručiteljev zahtjev, to je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

 

              Drugostupanjski je sud zaključio da tužitelju pripada pravo na isplatu 27.460,00 kn plus PDV, odnosno 33.501,20 kn s osnove naknade za nepredviđene radove.

 

              Istovremeno, drugostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za preostali iznos uz zaključak da naknadni radovi nisu odobreni po naručitelju u pisanom obliku te da ti radovi nisu učinjeni na zahtjev i uz suglasnost tuženice niti naknadno odobreni od strane tuženice. Zaključak da nije bilo naknadno odobrenja drugostupanjski sud izvodi iz činjenice da se stranke nisu sporazumjele o svim značajkama ugovora, odnosno o izmijeni cijene.

 

              Tužitelj u reviziji ističe da navedeni zaključak nema uporište u izvedenim dokazima jer iz iskaza odgovornih osoba tuženika proizlazi pristanak za izvedene radove. Također da je zaključak suda kako se stranke nisu dogovorile  jer da naručitelj nije bio suglasan s izmjenom cijene koja uz predmet ugovora bitna značajka ugovora – suprotan utvrđenju da nije došlo do  izmjene (jediničnih) cijena, već da je do razlike u cijeni  došlo zbog pogrešno predviđenih količina radova i dijelom zbog nepredviđenih radova.

 

              Navedeni prigovor tužitelja je osnovan.

 

              Kad se u obzir uzmu iskazi načelnika i naročito zamjenika načelnika koji je bio zadužen za te radove, a koji su potvrdili da su bili upoznati s naknadnim radovima koje su odobrili jer su bili svjesni da se moralo produžiti trasu zbog objektivnih poteškoća kao i očistiti trasu od raznih građevina i njihovih ostataka (sve te radove je građevinski vještak okarakterizirao kao nepredviđene radove), da je nadzorni inženjer (zaposlenik tuženika koga je tuženik odredio za nadzor) radove odobrio i evidentirao u građevinski dnevnik i knjigu, te da je po nalazu vještaka cijena nepredviđenih radova u skladu s troškovnikom koji je sastavni dio ugovora o građenju koje su stranke sklopile, odnosno da tužitelj nije mijenjao cijenu u odnosu na troškovnik (već da je do povećanja došlo zbog povećanja količine radova) – tad je navedeni zaključak drugostupanjskog suda protivan dokazima izvedenim tijekom postupka čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Stoga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda (toč. II izreke) te je u tom dijelu predmet trebalo vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka odluči konačnom odlukom.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.